Kalendar prošlosti.

Kako su nastali znameniti talijanski Carabinieri? - 1814.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan davne 13,srpnja 1814. godine osnovani su poznati talijanski Carabinieri. Riječ je o postrojbama za zaštitu javnog reda i mira, sličnima policiji. Međutim, za razliku od policije, talijanski su Carabinieri podređeni Ministarstvu obrane, a ne Ministarstvu unutarnjih poslova. Republika Italija, uz Carabiniere ima i redovnu policiju, koja se naziva Polizia di Stato. Te dvije službe, Carabinieri i Polizia di Stato, razlikuju se po uniformama i bojama vozila – Carabinieri imaju tamnoplave (gotovo crne) uniforme s crvenim i srebrnim detaljima, te isto takva vozila, dok policajci imaju plave uniforme i svijetlo plava vozila.

Zanimljivo je da su Carabinieri službeno dio Talijanskih oružanih snaga (Forze Armate Italiane), isto kao i talijanska kopnena vojska (Esercito Italiano), ratna mornarica (Marina Militare) i ratno zrakoplovstvo (Aeronautica Militare). Carabinieri funkcioniraju i kao talijanska vojna policija, no nadležni su i za civile (tzv. žandarmerijski sustav). Uz to, Carabinieri sudjeluju i na svjetskim ratištima, slično drugim vojnim postrojbama. Zanimljivo je da Carabiniera u Italiji ima preko 100,000 – čak i više nego običnih policajaca.

Carabinieri su na današnji dan osnovani kao jedinica Kraljevine Sardinije tj. Pijemonta (bilo je to znatno prije nego što je Italija ujedinjena u jednu državu). Carabinieri imaju činove slične vojnima, s time da najviši položaj ima „Comandante generale dell'Arma dei Carabinieri“. Najviših pet činova su generalski, a zatim slijede viši i niži časnici. Zanimljivi su dočasnički činovi u Carabinierima, koji zvuče vrlo impresivno: npr. maršal (maresciallo) i brigadir (brigadiere).

Invazija SAD-a na Kanadu - 1812.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 12,srpnja Sjedinjene Američke Države izvršile su vojnu invaziju Kanade. Naime, američka vojska pod zapovjedništvom generala Williama Hulla prebacila se preko američko-kanadske granice i stupila na teritorij Kanade u blizini današnjeg grada Windsora u provinciji Ontario. Američko-kanadska granica na tom mjestu zapravo je bila rijeka Detroit pa je prijelaz granice značio prekrcavanje trupa s jedne na drugu stranu rijeke.

Važno je naglasiti da Kanada u to doba još nije bila nezavisna država, nego kolonijalni posjed Velike Britanije. Isto tako je i područje SAD-a samo tridesetak godina ranije bilo britansko, no u međuvremenu su Amerikanci uspjeli izboriti svoju nezavisnost (Kanađani to u punom smislu riječi nisu ni do danas učinili, jer je britanska kraljica još uvijek ujedno i kraljica Kanade).

Razlog invazije SAD-a na Kanadu na današnji dan bio je rat između Amerikanaca i Velike Britanije. Bio je to tzv. Anglo-američki rat i trajao je od 1812. do 1815. godine. U Europi je taj rat relativno malo poznat, jer su u to doba države Starog kontinenta vodile znatno krvavije Napoleonske ratove. Ipak, i Anglo-američki rat bio je dramatičan, a jedna od najpoznatijih scena bilo je britansko osvajanje američkog glavnog grada Washingtona, pri čemu je spaljena i rezidencija američkog predsjednika (kasnije poznata kao Bijela kuća).

Američki general William Hull naišao je na području Kanade na otpor čak i tamošnjih Indijanaca. U međuvremenu je saznao da su Britanci izvršili invaziju na SAD na drugom mjestu, pa se odlučio ipak povući natrag preko granice prema američkom gradu Detroitu. Britanski general Isaac Brock preuzeo je inicijativu, upao u SAD i opsjeo generala Hulla u Detroitu. Krivo vjerujući da su Britanci i njihovi indijanski saveznici mnogo moćniji, Hull je ubrzo predao Detroit Britancima bez borbe.

Prvi koncert The Rolling Stonesa - 1962.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 12,srpnja grupa The Rolling Stones održala je svoj prvi koncert i tako započela dugu tradiciju glazbene popularnosti koja traje do danas. Tu prvu gažu održali su u klubu Marquee u Londonu, na adresi Oxford Street 165 (danas najprometnija trgovačka ulica u čitavoj Europi). Na tom prvom koncertu nastupila su šestorica: Mick Jagger, Keith Richards, Brian Jones, Ian Stewart, Dick Taylor i Tony Chapman. Do danas su ostali u grupi samo Jagger i Richards, koji su i izvorno činili jezgru. Njih dvojica su se poznavali od djetinjstva, kad su bili školski kolege (obojica su rođena u gradiću Dartfordu u Kentu).

Zanimljivo je da je ime grupe The Rolling Stones izabrao treći član, Brian Jones, i to impulzivno. Naime, kad je telefonom razgovarao s vlasnikom lokala, ovaj ga je upitao kako se zove njihova novonastala grupa. Jonesa je nakratko uhvatila panika jer još nisu imali ime. Pogled mu je pao na ploču blues pjevača Muddy Watersa, na kojoj je bila pjesma "Rollin' Stone". Grupa se prvo doista nazivala "The Rollin' Stone", a kasnije su dodali slovo g. Zanimljivo je da je Brian Jones bio i prvi vođa grupe, no umro je mlad, sa samo 27 godina života (kao i Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain i Amy Winehouse).

Hrvatska osvojila 3. mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu - 1998.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 11,srpnja Hrvatska je ostvarila najveći uspjeh u svojoj nogometnoj povijesti. Naime, hrvatska nogometna momčad tog je dana pobijedila reprezentaciju Nizozemske i zauzela 3. mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj. Do tog je uspjeha naša reprezentacija došla nizom sjajnih pobjeda tijekom prvenstva. Prvo, u skupini smo bili s Argentinom, Jamajkom i Japanom. Jamajku smo pobijedili 3-1, a Japan 1-0. Prošli smo skupinu kao drugi, jer nas je pobijedila Argentina. U osmini finala pobijedili smo Rumunjsku 1-0. Silno je zatim odjeknula Hrvatska pobjeda nad Njemačkom 3-0 u četvrtfinalu. Golove su Nijemcima zabili Jarni, Vlaović i Šuker. U polufinalu smo zatim igrali s domaćinima, slavnom francuskom momčadi u naponu snage (Zidane, Henri).

Šuker je uspio zabiti Francuzima gol u 46. minuti, ali su zatim Francuzi nama dali dva gola i izbacili nas iz finala. Ipak, igrali smo za 3. mjesto utakmicu s Nizozemskom i pobijedili 2-1 upravo na današnji dan. Golove su zabili Prosinečki i Šuker. Utakmica je održana na stadionu Parc des Princes u Parizu, s 45,500 gledatelja. Vrijedno je nabrojati imena igrača tog sastava: Dražen Ladić, Igor Štimac, Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Robert Prosinečki, Davor Šuker, Zvonimir Boban, Silvio Marić, Mario Stanić, Zvonimir Soldo, Igor Tudor, Ardian Kozniku, Robert Jarni, Zoran Mamić, Goran Vlaović, Krunoslav Jurčić, Petar Krpan, Anthony Šerić, Goran Jurić, Marijan Mrmić i Vladimir Vasilj.

Umrla Crna kraljica s Medvedgrada - 1451.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 11,srpnja umrla je u češkom gradu Melniku, na utoku rijeke Vltave u Labu, slavna Barbara Celjska, poznata u Hrvatskoj kao Crna kraljica. Ona je bila kraljica Hrvatske, Ugarske i Češke te carica Svetog Rimskog Carstva, koje se prostiralo na području Njemačke i sjeverne Italije. Bila je kći moćnog kneza Hermana II. Celjskog, koji je bio hrvatski ban i jedan od najmoćnijih velikaša u cijeloj Europi. Herman je bio vlasnik cijele Zagorske županije i nosio je naslov grofa od Zagorja i Celja, kneza Svetog Rimskog Carstva i viteza slavnog Reda zmaja. Zanimljivo je da je brat Barbare Celjske bio Fridrih, poznat po zabranjenoj vezi s Veronikom Desinićkom. Legenda o ljubavi Fridriha i Veronike vezana je uz dvorac Veliki Tabor u Zagorju. Kad je saznao za njihovu vezu, Fridrihov otac Herman navodno je dao Veroniku zazidati u zidine Velikog Tabora, gdje njene kosti još navodno počivaju. Barbara Celjska ušla je u hrvatsku legendu kao Crna kraljica koja je boravila na Medvedgradu iznad Zagreba.

Po njoj ime možda nosi i poznati Kraljičin zdenac kraj Medvedgrada. Postoje brojne legende o Crnoj kraljici na Medvedgradu, o tome kako je napadala ljude pomoću crnih gavrana, o zakopanom blagu itd. Pred kraj života Barbara Celjska navodno se bavila alkemijom i okultizmom. O njoj je negativno pisao čak i poznati papa Pio II., inače znameniti talijanski književnik i humanist rođenog imena Enea Silvio Piccolomini. Barbara Celjska umrla je kao udovica na današnji dan od kuge.

Najveća eksplozija nuklearne bombe u svemiru - 1962.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 9,srpnja 1962. godine dogodila se najveća nuklearna eksplozija koju je čovječanstvo ikada izvelo u svemiru. Naime, Amerikanci su u blizini planete Zemlje detonirali termonuklearnu bombu snage čak 1.4 megatona. Bila je riječ, dakle, o napravi gotovo 90 puta jačoj od 16 kilotonske bombe bačene na Hirošimu 1945. godine.

Eksplozija je izvedena na udaljenosti od 400 kilometara iznad Zemljine površine (već se visina od 100 kilometara smatra granicom svemira). Za usporedbu, na visini od otprilike 400 kilometara danas se nalazi i Međunarodna svemirska postaja (ISS).

Američka bomba detonirana na današnji dan lansirana je raketom tipa Thor i eksplodirala je oko 1400 kilometara zapadno od Havaja. Zanimljivo je da je eksplozija bila tako jaka da se ugasilo i oko 300 svjetala ulične rasvjete na Havajima, a upalili su se i mnogi protuprovalni alarmi. Razlog tome je tzv. elektromagnetski puls (EMP) koji proizvode takve eksplozije, a na kojeg su osjetljivi električni uređaji. Postoje teorije da bi takve svemirske detonacije pomoću EMP-a mogle uzrokovati otkazivanje velikog dijela električne i elektroničke opreme na Zemlji. Inače, navedeni američki svemirski nuklearni test imao je naziv Starfish Prime. Izazvao je i otkazivanje mnogih satelita u Zemljinoj orbiti.

Goran Ivanišević osvojio Wimbledon - 2001.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 9,srpnja postigao je Goran Ivanišević najveći uspjeh u povijesti hrvatskog tenisa, osvojivši prestižni Wimbledon turnir u Velikoj Britaniji. U finalu je na današnji dan pobijedio Patricka Raftera, svojedobno prvog igrača svijeta, rezultatom 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Meč je trajao nešto više od tri sata. Ivaniševićeva je pobjeda još značajnija ako se zna da je u to doba imao problema s ozljedom ramena, zbog čega je proteklih godina pao na 125. mjesto na ljestvici najboljih igrača svijeta (7 godina prije, 1994., bio je drugi najbolji svjetski igrač na ljestvici). Zanimljivo je da kao 125. na svijetu Ianišević nije mogao 2001. automatski ući na Wimbledon, pa su mu organizatori dali pozivnicu (engl. wildcard). Njegova pobjeda na Wimbledonu ušla je u anale svjetskog sporta jer je postao jedini igrač s pozivnicom koji je ikada pobijedio na jednom Gran Slam turniru i najniže rangirani igrač u povijesti koji je osvojio Wimbledon. Zanimljivo je i to da je Ivanišević prije te pobjede već tri puta igrao u finalu Wimbledona i sva tri puta je izgubio (1992. od Agassija, a 1994 i 1998. od Samprasa). Zbog ta tri poraza u finalu mnogi su mislili da mu nije suđeno da osvoji Wimbledon, ali je on to na današnji dan ipak uspio i pokazao da se ustrajnost isplati.

Prvi politički kažnjenici na Golom otoku - 1949.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 9,srpnja prva skupina političkih kažnjenika iskrcana je na Goli otok. Taj otok između Raba i Krka bio je stoljećima nenaseljen, a služio je za ispašu ovaca stanovništvu iz okolnih područja. Na njemu je bilo samo nekoliko sezonskih pastirskih stanova i cisterni za skupljanje kišnice. Prvi put je upotrijebljen kao zarobljenički logor za vrijeme Prvog svjetskog rata, kad je Austro-Ugarska na njemu smjestila ruske zarobljenike s Istočnog bojišta. Nakon Drugog svjetskog rata Tito je, navodno na prijedlog zloglasnog Ivana Krajačića, odlučio Goli otok pretvoriti u logor za političke disidente. Spomenuti Ivan Krajačić bio je poznat pod nadimkom "drug Stevo" i bio je prvi šef OZNA-e za Hrvatsku (OZNA je kratica za Odjeljenje za zaštitu naroda i prethodnica je UDBA-e). Kao ministar unutarnjih posova Hrvatske, drug Stevo je bio šef cjelokupne policije u Hrvatskoj, nadređen i UDBA-i (UDBA je kratica za Uprava državne bezbednosti). Na današnji dan iskrcan je na Goli otok prvi kontigent od oko 1,200 zatvorenika. Za njih su prethodno sagrađene barake, a zgrade logora morali su podići oni sami. Ukupno je do kraja Jugoslavije na Golom otoku zatočeno između 16,000 i 32,000 zarobljenika. Ženski zatočenici stavljani su na susjedni otok Sveti Grgur. Robijaši na Golom otoku morali su obavljati prisilni rad u kamenolomu i u rudnicima boksita. Mnogo zarobljenika stradalo je od loših uvjeta ili su počinili samoubojstvo. Smatra se da broj umrlih premašuje 400 osoba.

Sramotna prodaja Dalmacije - 1409.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 9,srpnja dogodila se jedna od najsramotnijih epizoda u čitavoj hrvatskoj povijesti. Kralj Ladislav Napuljski prodao je Mletačkoj Republici svoja prava na Dalmaciju za 100,000 dukata. Time je Venecija dobila legitimitet za osvajanje Dalmacije kojom će vladati sljedećih gotovo 400 godina. Ladislav Napuljski prodao je Dalmaciju jer mu je bilo jasno da je ne će moći zadržati oružjem, pa je htio od cijele stvari izvući barem financijsku korist. Njegovo pravo na Dalmaciju temeljilo se na činjenici da je okrunjen u Zadru 1403. godine u katedrali sv. Stošije za kralja Ugarske, Hrvatske i Dalmacije (prikazano gore na slavnoj slici Celestina Medovića). Međutim, ta je krunidba bila osporena od strane vladajućeg ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog, koji je krunjen još 16 godina prije. Žigmund je bio moćniji vladar od Ladislava, jer je pretendirao i na prijestolje Svetog Rimskog Carstva i Češke, a prethodne godine je osnovao i znameniti Red zmaja (Societas Draconistrarum), čiji su članovi bili brojni moćni kršćanski knezovi i vitezovi. Smiješno je kako se Ladislav Napuljski s Mlečanima pogađao oko cijene za Dalmaciju. Prvo je tražio 300,000 dukata, no Mlečani su nudili samo 100,000 i to u četiri obroka. Zatim je Ladislav spustio cijenu na 200,000, a potom i na 150,000. Mlečani su međutim sada davali samo 60-70,000 i to u tri obroka. Konačno, na današnji dan postignut je sporazum. Ladislav je pristao na 100,000 dukata, a zauzvrat je dao svoje pravo na čitavu Dalmaciju. Sporazum je potpisan u crkvi sv. Silvestra u Veneciji. Već 20 dana kasnije nad Zadrom se zavijorila mletačka zastava s lavom sv. Marka.

Rođen Ljudevit Gaj u francusko-slovačko-mađarsko-njemačkoj obitelji - 1809.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čovjek koji je uvelike zaslužan što danas govorimo štokavski i što pišemo slova č, š, ž, rođen je na današnji dan 8,srpnja 1809. godine u Krapini u Hrvatskom zagorju. Zanimljivo je da mu roditelji nisu bili hrvatskog porijekla. Naime, prema tradiciji, obitelj Gaj potječe iz Burgundije u Francuskoj. Od tamo su se neki Gajevi pretci doselili u Spiš u sjevernoj Ugarskoj (današnja Slovačka). Ljudevitov otac Ivan (Johann Gay) doselio se kao ljekarnik iz mađarskog Soprona u Krapinu. Majka Ljudevita Gaja zvala se Julijana rođ. Schmidt i bila je njemačkog porijekla, kći kotarskog kirurga koji se doselio u Krapinu kad je ona bila dijete. Mali Ljudevit Gaj odrastao je u obitelji u kojoj se govorilo njemačkim jezikom, no majka je njegovala i hrvatsku kajkavštinu. Za mladost Ljudevita Gaja zanimljivo je da se interesirao za lokalnu povijest svoje Krapine. Tako je u knjižnici Franjevačkog samostana u Krapini pronašao latinski rukopis patera Sklenszkog iz 1779. godine "Brevis Descriptio loci Krapina ejusque oppidi" ("Kratki opis mjesta Krapine i njenog trgovišta"). Na osnovu tog rukopisa izdao je jedno od svojih prvih djela uopće - knjižicu "Dvorci kraj Krapine" (u njemačkom izvorniku "Die Schlösser bei Krapina").

Moćna premijersko-ministarska dinastija Chamberlain - 1836.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 8,srpnja rođen je britanski političar Joseph Chamberlain, koji je zasnovao svojevrsnu dinastiju ministara vlade u Ujedinjenom Kraljevstvu. Naime, uz to što je sam bio ministar, oba njegova sina također su postali poznati ministri. Dapače, mlađi je sin postao i britanski premijer – Neville Chamberlain – poznat po problematičnoj politici prema Adolfu Hitleru.

Joseph Chamberlain, otac obitelji ministara, rođen je u Londonu. Postigavši uspješnu poslovnu karijeru, počeo se baviti i politikom. Dospio je do položaja ministra za kolonije, a kasnije je bio i vođa opozicije (Leader of the Opposition), što u britanskom parlamentarnom sustavu znači da je bio ujedno i šef vlade u sjeni (The Shadow Cabinet). Premda nije osobno nikada postao premijer, imao je tolik utjecaj na politiku, da je Winston Churchil za njega rekao da je bio „Čovjek koji je određivao kakvo će biti vrijeme“.

Sa suprugom Harriet Kenrick dobio je Joseph sina Austena Chamberlaina, no ona je umrla nekoliko dana nakon poroda. Taj sin Austen Chamberlain postao je znamenit i ugledan političar, a dobio je čak i Nobelovu nagradu za mir. Obnašao je funkcije britanskog ministra vanjskih poslova, ministra financija, ministra mornarice, te ministra za Indiju. Imao je prepoznatljiv izgled jer je nosio monokl. On je, kao i otac, također zamalo postao britanski premijer.

Budući da je Josephova prva supruga, kako je spomenuto, umrla odmah nakon poroda, on se ponovno oženio i to jednom njenom rođakinjom. Sin kojeg je dobio iz tog braka zvao se Neville Chamberlain i on je doista prvi u obitelji postao britanski premijer. Prije toga vršio je i funkcije ministra zdravstva i ministra financija. Neville Chamberlain jedan je od najkontroverznijih političara iz razdoblja uoči Drugog svjetskog rata.

Joseph Chamberlain imao je nesreću da mu je i druga supruga umrla pri porodu, i to nakon samo nekih šest godina braka. Kao dvostruki udovac, oženio se i po treći put, ali sada s Amerikankom Mary Crowninshield Endicott, kćeri američkog ministra obrane Williama Crowninshielda Endicotta.

Kako je nastala najmanja savezna država u SAD-u? - 1663.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 8,srpnja dobila je kolonija Rhode Island svoju službenu povelju od britanskog kralja Charlesa II. iz dinastije Stuart. Većini je poznato da je Rhode Island danas jedna od 50 američkih saveznih država, a zanimljivo je da je površinom i najmanja od svih njih. Rhode Island bio je među onih 13 država koje u proglasile nezavisnost SAD-a putem poznate američke Deklaracije nezavisnosti (tzv. 13 izvornih država). Dapače, zanimljivo je da je Rhode Island bio upravo i prva kolonija u Americi koja se proglasila nezavisnom.

Rhode Island nastao je kao naseobina ljudi većinom izgnanih iz drugih kolonija zbog vjerskih razloga. U Rhode Islandu je, stoga, postojala vjerska tolerancija veća nego u drugim kolonijama. Samo ime „Rhode Island“ označava zapravo jedan otok – poznat i kao Aquidneck Island - koji čini samo oko jedne tridesetine ukupne površine današnje države Rhode Island, no bio je jezgra oko koje je počelo naseljavanje. Postoji određeni sukob mišljenja oko toga zašto je taj otok dobio naziv upravo „Rhode Island“. Prva teorija kaže da je ime poteklo od poznatog grčkog otoka Roda (Rodos) uz obalu današnje Turske. Vjerojatnijom se čini druga teorija, po kojoj je ime nizozemskog podrijetla i zapravo znači „Crveni otok“ (na nizozemskom jeziku crveno se kaže „rood“).

Poginuo hrvatski junak Andrija Andabak "Lovac na tenkove" - 1992.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 7,srpnja poginuo je jedan od najvećih junaka Domovinskog rata, znameniti Andrija Andabak, koji se proslavio svojim uspjesima u uništavanju neprijateljskih tenkova. Andabak je rođen u Splitu, ali je odrastao i živio u Nuštru, a i branio ga je u Domovinakom ratu. Rukovati s protuoklopnim naoružanjem naučio je kao ročnik JNA u Makedoniji, gdje je radio s raketama 9M14 Maljutka. Kad je počeo Domovinski rat, prijavio se kao dragovoljac i već je 28. rujna 1991. uništio prvo oklopno vozilo.

Usporio je neprijateljsko napredovanje na Nuštar uništivši dva tenka. Nakon 15 uništenih oklopnih ciljeva postao je slavan i pozvan je čak i u Banske dvore kod predsjednika Franje Tuđmana, gdje su ga ugostili i generali Anton Tus i Janko Bobetko. Nastavio je s uspjesima u uništavanju tenkova, tako da je 10. travnja 1992. godine uništio već svoj 31. cilj - tenk tipa M-55. Poginuo je na današnji dan u Bosanskoj Posavini, prethodno uništivši i 32. cilj – tenk tipa T-84. Posmrtno je unaprijeđen u čin pukovnika.

Ukupno je uništio 32 oklopna cilja, od čega čak 30 tenkova (14 tipa T-84 i 16 tipa M-55), jedno borbeno vozilo pješaštva i jedan oklopni transporter. Odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te Spomenicom Domovinskog rata. Zanimljivo je da se danas hrvatskim vojnicima dodjeljuje priznanje "Andrija Andabak" ako uspiju uništiti tri oklopna cilja ili više.

Brijunska deklaracija - 1991.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji je dan 7,srpnja potpisana poznata Brijunska deklaracija, kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca. Učinjeno je to na poticaj Europske zajednice, čija su 3 ministra vanjskih poslova došla na Brijune. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske, Jacques Poos iz Luksemburga i João de Deus Pinheiro iz Portugala. Od njih je Hrvatima najpoznatiji Hans van den Broek, koji je kasnije bio i povjerenik EU. Zanimljivo je da je van den Broek svoju najmlađu kćer udao za nizozemskog princa i da je njen suprug sada u liniji naslijeđivanja nizozemskog prijestolja.

Domaćin sastanka na Brijunima bio je, dakako, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Korist od sastanka imala je Slovenija, jer je njime okončan rat u toj državi, tzv. Desetodnevni rat. Slovenski predstavnici bili su predsjednik Milan Kučan, premijer Lojze Peterle, ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel i predsjednik parlamenta France Bučar. Jugoslavensku stranu u pregovorima predstavljali su savezni premijer Ante Marković, ministar vanjskih poslova Budimir Lončar, vice-admiral Stane Brovet i većina članova Predsjedništva SFRJ.

Zanimljivo je da je Slobodan Milošević odbio doći na sastanak, no od Srba je ipak bio prisutan Borisav Jović. Zaustavljanje hrvatskog proglašenja neovisnosti na tri mjeseca nažalost nije spriječilo ofenzivne operacije JNA u Hrvatskoj. Jedan dan prije isteka tromjesečnog roka raketirani su Banski dvori u Zagrebu. Kad je tromjesečni moratorij konačno istekao, Hrvatski sabor je proglasio odcijepljenje od SFRJ, 8. listopada 1991. na povijesnoj sjednici u podrumu INA-ine zgrade u Šubićevoj ulici (sabornica na Gornjem gradu bila je tada u opasnosti da postane meta novog raketnog napada).

Rođen Miroslav Krleža - 1893.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najslavniji hrvatski pisac 20. stoljeća rođen je na današnji dan 7,srpnja 1893. godine u Zagrebu. Rođen je u 7 sati ujutro u stanu na prvom katu u Dugoj ulici (današnja Radićeva) na broju 5, svega 50-tak metara od Trga bana Jelačića. Nekoliko dana nakon njegovog rođenja obitelj se preselila u novi stan u Petrovoj ulici 4, iza crkve sv. Petra i praktički nasuprot današnjem zavodu za transfuzijsku medicinu.

Otac Miroslava Krleže zvao se također Miroslav i bio je zagrebački gradski redarstveni nadstražar. Krležina majka zvala se Ivka. Obitelj je bila nižeg srednjeg građanskog statusa. Kad je Krleža imao 5 godina obitelj se opet preselila, u ulicu Nad Lipom, sljedeće godine na Bijeničku cestu, a 1904. na Ilički trg 4 (današnji Britanski trg). Na malog Krležu veliki je utjecaj imala baka po majci, Terezija Drožar, koja je s obitelji živjela do njegove 9 godine. Krleža je školovanje započeo u nižoj pučkoj školi na Kaptolu. Sva četiri razreda završio je s najvišom ocjenom, koja se u to doba zvala "prvi red s odlikom".

Zanimljivo je da se Krležin jezični stil počeo formirati već u tom razdoblju prve četiri godine školovanja. Naime, Krležin učitelj, a ujedno i ravnatelj te škole bio je Josip Klobučar čiju je "bansko-kurijalnu frazu" Krleža sam kasnije spominjao kao jedan od važnih elemenata u svojem jezičnom formiranju. Upravo je jezični stil jedna od najosebujnijih značajki Krležinog opusa. Naime, Krležina djela svojim su rječnikom među stožernim sastavnicama današnjeg hrvatskog jezika.

Slavna ovca Dolly došla na svijet - 1996.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 5,srpnja došla je na svijet prva životinja klonirana od stanice odrasle jedinke. Ovca je nazvana Dolly i ubrzo je postala najpoznatija ovca na svijetu, a danas je gotovo sinonim za kloniranu životinju opće. Kloniranje su obavili znanstvenici iz škotskog instituta Roslin, pokraj Edinburgha. Uzeli su jednu stanicu odrasle ovce i njenu jezgru ubacili u jajnu stanicu druge. Takav zametak usadili su u maternicu treće ovce, koja je rodila Dolly. Time je Dolly genetski potpuno jednaka prvoj ovci tj. Dolly je njezin klon. Zanimljivo je da je ime Dolly ovca dobila po slavnoj glazbenici Dolly Parton, poznate po svojem poprsju i to zato što je stanica uzeta iz mliječne žlijezde odrasle ovce.

Ovca Dolly doživjela je šest godina života, no tada je dobila tešku bolest pluća, pa su je morali eutanazirati. Dvojbeno je da li je kloniranje uzrok relativno rane smrti ovca Dolly, jer je plućna bolest bila uzrokovana jednom vrstom virusa, a i jedna druga ovca iz istog stada umrla je od nje. Neki, međutim nagađaju da je uzrok rane smrti možda bio u činjenici da je Dolly klonirana od odrasle ovce stare šest godina, pa su joj telomeri diktirali starost od 6 godina već pri rođenju. Naime, inače ovce pasmine Finn Dorset, kakva je bila Dolly, imaju očekivanu starost od upravo 11 do 12 godina. Zanimljivo je da je za života Dolly rodila čak 6 janjaca, koji su nazvani Bonnie, Sally, Rosie, Lucy, Darcy i Cotton.

Isaac Newton objavio slavno djelo "Principia Mathematica" - 1687.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 5,srpnja 1687. godine objavljena je jedna od najslavnijih knjiga u čitavoj povijesti znanosti - "Principia Mathematica" od Isaaca Newtona. Puno ime te knjige latinskom jeziku glasi "Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica" i znači „Matematička načela prirodne filozofije“. Napomenimo da je u to doba pojam „prirodna filozofija“ otprilike odgovarao današnjoj fizici.
U vrijeme kad je knjiga objavljena Newton je držao položaj profesora matematike na znamenitom Sveučilištu u Cambridgeu. Naziv njegove profesorske titule bio je „Lucasian Professor of Mathematics“ (prema utemeljitelju Henryju Lucasu). Tu istu uglednu katedru držao je do nedavno poznati znanstvenik Stephen Hawking. Spomenimo da je tek 1705. godine, tj. dosta vremena nakon tiskanja knjige "Principia Mathematica", Isaac Newton dobio i vitešku titulu od britanske kraljice pa je od tada nazivan Sir Isaac Newton.

Godina 1687. – kad je izašla Newtonova knjiga – bila je prilično burna u Europi. Na području Ugarske vodio se rat protiv Osmanskog Carstva, u kojem su kršćanske snage potiskivale Turke na jug. Otprilike u to doba oslobođena je i Slavonija od Turaka. U Dalmaciji se u to vrijeme Mletačka Republika borila također protiv Osmanskog Carstva. U Francuskoj je u to doba vladao moćni kralj Luj XIV. poznat i kao „Kralj Sunce“, sa sjajnim dvorom u Versaillesu.

Zanimljivo je da se Isaac Newton, nakon što je napravio povijesno važna otkrića na područjima fizike i matematike, uvelike okrenuo svojoj velikoj strasti – proučavanju Biblije (egzegezi Svetog pisma).

Predstavljen prvi bikini - 1946.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 5,srpnja predstavljen je svijetu najpoznatiji kupaći kostim u povijesti – bikini. Kreator bikinija bio je Louis Réard iz Pariza. Zanimljivo je da je on po struci bio automobilski inženjer, no igrom slučaja vodio je majčinu trgovinu donjim rubljem u blizini poznatog kabareta Les Folies Bergères u Parizu. Primijetio je da žene na plaži prilikom sunčanja podvijaju rubove svojih kupaćih kostima kako bi sunce doprlo do što većeg dijela kože. Želio je, stoga, napraviti najmanji kupaći kostim. Ideju za ime dobio je kad je njegov konkurent proizveo kupaći kostim "Atom", koji je propagiran kao najmanji na svijetu.

Réard je napravio još manji kostim i dao mu ime "Bikini" po atolu Bikini u Tihom oceanu, gdje su se u to vrijeme izvodili poznati nuklearni pokusi. Igra riječi bila je u tome da je "Bikini" rascijepio "Atom" kao što se u nuklearnoj bombi cijepaju atomi urana. Svoj "Bikini" Réard je predstavio na današnji dan na poznatom pariškom kupalištu Piscine Molitor. Nije mogao pronaći profesionalnu manekenku koja bi pristala nositi tako malen kostim, pa je uzeo erotsku plesačicu Micheline Bernardini. Uspjeh bikinija bio je golem, naročito među muškarcima. Micheline Bernardini dobila je navodno 50,000 pisama obožavatelja. Prvi bikini imao je samo 194 kvadratna centimetra platna, koje je bilo oslikano uzorkom novinskog papira.

Najveća eksplozija rakete u povijesti - 1969.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 3,srpnja dogodila se najveća eksplozija rakete u povijesti, kad je sovjetska divovska raketa N1 eksplodirala ubrzo nakon lansiranja. Motori rakete N1 prvog stupnja, njih čak 30, davali su joj najveći potisak od svih raketa ikada proizvedenih, tako da je bila snažnija čak i od slavne američke rakete Saturn V pomoću koje su ljudi lansirani na Mjesec.

Raketa N1 bila je visoka 105 metara (otprilike kao tornjevi zagrebačke katedrale) i teška 2735 tona (približno kao 6 Boeinga 747 napunjenih gorivom). Pri lansiranju je navodno mogla proizvesti potisak od oko 50 meganjutna (MN), što je čak 47% više od američkog Saturna V. Rakete N1 sovjeti su namjeravali koristiti za ljudske misije na Mjesec, slično američkom programu Apollo.

Na današnji dan raketa N1, natovarena s oko 680,000 kilograma kerozina i 1,780,000 kilograma tekućeg kisika lansirana je sa sovjetskog kozmodroma Bajkonur. Već između 5 i 9 sekundi nakon polijetanja došlo je do greške, kad je jedna olabavljena matica otpala i ušla u pumpu s kisikom. Automatska kontrola tada je ugasila 29 od 30 motora pa je raketa počela padati natrag prema lanseru na tlu. Otprilike 23 sekunde nakon gašenja motora raketa je eksplodirala uništivši lansirnu rampu.

Izračuna li se kolika je energija bila sadržana u gorivu, dobiva se da je pri eksploziji oslobođeno oko 29 TJ (teradžula) energije, što bi odgovaralo eksploziji 6930 tona TNT-a. Dakle, to je otprilike slično nuklearnoj bombi snage 6.93 kilotona (za usporedbu, bomba bačena na Hirošimu imala je oko 16 kilotona).

Amerikanci oborili iranski civilni putnički mlažnjak ubivši 290 ljudi - 1988.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 3,srpnja Amerikanci su počinili jednu od najkontroverznijih vojnih akcija u povijesti. Naime, američka raketna krstarica USS Vincennes ispalila je rakete na putnički avion iranske kompanije Iran Air i srušila ga pobivši svih 290 ljudi na njemu, uključujući 66-ero djece. Da stvar bude gora, zrakoplov se u vrijeme napada nalazio u iranskom zračnom prostoru i letio je na civilnoj zrakoplovnoj ruti koja je korištena svakodnevno. Naprotiv, američka krstarica u doba napada ušla je u iranske teritorijalne vode, čime je povrijedila suverenitet te zemlje. Službeno objašnjenje SAD-a bilo je da je putnički zrakoplov prepoznat kao iranski lovac F-14 Tomcat. To objašnjenje je paradoksalno kada se uzme u obzir da je navedeni američki brod USS Vincennes bio moćna krstarica klase Ticonderoga, naoružana tada najmodernijim AEGIS sustavom s multifunkcionalnim faznim 3D radarom (sustav je bio ponos američke mornarice i nosio je nadimak "Shield of the Fleet" ).

Kapetan krastarice bio je William Rogers III, navodno poznat po agresivnosti. Na osnovu pogrešnih informacija naredio je ispaljivanje dvaju protuzračnih raketa tipa RIM-66 Standard, brzine 3.5 Macha, koje su srušile avion. Amerikanci su navodno prethodno izdali upozorenje samo na jednoj frekvenciji (121.5 MHz), ali ne i na frekvencijama koje koriste kontrole leta. Zanimljivo je da je kapetan Rogers unatoč svojoj pogrešci ostao i dalje zapovjednikom USS Vincennesa, a 1990. ga je godine američki predsjednik George Bush stariji čak odlikovao Legijom zasluga (Legion of Merit).

Jim Morrison pronađen mrtav u kadi - 1971.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji 3,srpnja je dan umro slavni pjevač "Doorsa" Jim Morrison, sa samo 27 godina života, čime se pridružio znamenitom "Klubu 27", koji čine poznati glazbenici koji su umrli u toj dobi (s 27 su umrli i Jimi Hendrix, Janis Joplin, Kurt Cobain, Amy Winehouse i Brian Jones iz Rolling Stonesa). Jim Morisson bio je inteligentno dijete, sin američkog admirala Georgea Stephena Morrisona, zapovjednika američkih pomorskih snaga u Tonkinškom zaljevu tijekom Vijetnamskog rata.

Zanimljivo je da je Jim Morisson diplomirao filmsku i dramsku umjetnost na uglednom Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). Jim je nakon diplome doživio uspjeh u glazbi sa svojom grupom "Doors" prozvanom po romanu Aldousa Huxleya "The Doors of Perception". Morrison je pronađen mrtav na današnji dan u svom stanu u Parizu, gdje je živio s djevojkom Pamelom Courson. Upravo ona ga je pronašla mrtvog u kadi. Mrtvozornik je objavio da je uzrok smrti bio srčani udar, no nije obavljena autopsija, pa to pitanje ostaje otvoreno.

Postoje pretpostavke da je Morrison umro od predoziranja Pamelinim heroinom, kojeg je navodno greškom ušmrkao misleći da je riječ o kokainu. Pamela je umrla niti 3 godine kasnije od predoziranja heroinom. U trenutku smrti i njoj je bilo 27 godina. Jim je pokopan na slavnom pariškom groblju Père Lachaise (koje se zove po ocu Lachaiseu, ispovjedniku kralja Luja XV.), na kojem je vjerojatno pokopano više slavnih osoba nego na ikojem drugom groblju na svijetu (tamo su pokopani Marcel Proust, Frederic Chopin, Oscar Wilde, Honoré de Balzac, Moliere, Isadora Duncan i mnogi drugi).

Tenk JNA zdrobio crvenog Fiću u Osijeku - 1991.g

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 27,lipnja dogodio se u Osijeku jedan od najzapamćenijih događaja iz Domovinskog rata. Crvenog Fiću osječkih registracijskih oznaka bezobzirno je pregazio tenk T-55 Jugoslavenske narodne armije, pri prolasku gradom. Tenk težak preko 40 tona kao od šale je smrskao Fiću od 0.6 tona. Incident se dogodio na raskrižju Vukovarske i Trpimirove (tada Kleinove) ulice u Osijeku, a Fiću je na put tenku hrabro dovezao Branko Breškić, hrvatski branitelj koji više nije među živima.

Čitav događaj snimile su kamere HTV-a, a snimka je ubrzo obišla svijet. Zanimljivo je da su se Branko Breškić i vozač navedenog tenka Josip Ilić kasnije imali priliku upoznati, na inicijativu Hrvatske televizije. Josip Ilić bio je iz jednog mjesta pored Županje, a u međuvremneu je također preminuo. U povodu 20. obljetnice događaja, postavljen je 2011. godine u Osijeku na raskrižju Vukovarske i Trpimirove spomenik koji prikazuje crvenog Fiću kako gazi tenk, upućujući time na činjenicu da je maleni David često jači od Golijata.

Gdje je bila prva nuklearna centrala na svijetu? - 1954.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 27,lipnja 1954. godine otvorena je prva svjetska nuklearna centrala za opskrbu električne mreže. Njena je lokacija u ruskom gradu Obninsku oko 100 kilometara jugozapadno od Moskve. Obninsk se nalazi u blizini Malojaroslaveca, gdje se održala bitka između Napoleonovih snaga i Rusa pod vrhovnim zapovjedništvom maršala Kutuzova. Nedaleko od prve nuklearne centrale nalazi se i rodno mjesto poznatog sovjetskog maršala Žukova – najodlikovanijeg vojnog zapovjednika u povijesti SSSR-a (četverostruki heroj Sovjetskog Saveza).

Tijekom četiri godine, centrala u Obninsku bila je jedina u SSSR-u, sve dok nije sagrađena još jedna u Sibiru. Centrala u Obninsku bila je za današnje pojmove male snage – svega 6 megavata. Zanimljivo je da je radila od 1954. pa sve do 2002. godine - gotovo punih 48 godina. Inače, SAD je kasnio oko 4 godine za SSSR-om u pogledu prve nuklearne električne centrale priključene na mrežu. Naime, prva je u SAD-u bila nuklearna elektrana u mjestu Shippingportu u Pennsylvaniji, nedaleko od Pittsburgha, pokrenuta 1958. godine.

Napoleon započeo invaziju ogromnog Ruskog Carstva - 1812.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 24,lipnja 1812. godine započeo je Napoleon Bonaparte sudbonosnu invaziju Ruskog Carstva sa svojom Velikom armijom (Grande Armée). Napoleon je za taj napad skupio najveću vojnu silu koju je Europa vidjela u dotadašnjoj povijesti. Invazija je započela prijelazom preko rijeke Njemen, koja je predstavljala granicu velikog Ruskog Carstva.

Napoleon je osobno odabrao mjesta na kojem će vojska na današnji dan početi prelaziti rijeku Njemen. Glavna je bila lokacija kod litvanskog grada Kaunasa. Na tom mjestu na rijeci su izgrađena tri pontonska mosta za prijelaz trupa. Napoleon je osobno prešao Njemen, kao vrhovni zapovjednik Velike armije. Nakon ulaska u Rusko Carstvo, usmjerio je vojsku prema prvom velikom gradu u blizini – Vilniusu (danas je to glavni i najveći grad Litve).

Vrlo je zanimljivo usporediti Napoleonov napad na Rusiju s Hitlerovim napadom na SSSR. Naime, francuski je napad počeo 24. lipnja, što je samo dva dana razmaka od 22. lipnja kad je započela njemačka Operacija Barbarossa. Napoleon je bio na neki način uspješniji od Hitlera u smislu da je uspio zauzeti Moskvu. Njemačke snage u Drugom svjetskom ratu napredovale su na širokoj fronti, dok se Napoleonova Velika armija poput strijele usmjerila prema Moskvi. Ipak, ni Napoleon ni Hitler na kraju nisu uspjeli. Dapače, obojica su na neki način slomili zube pri napadu na Rusiju i taj neuspjeh doveo je u konačnici do njihovog potpunog poraza i kraja vlasti. Spomenimo da je sličnost između Napoleona i Hitlera bila i u tome što su obojica imenovala po 26 maršala.

Talijan otkrio Sjevernu Ameriku za Engleze - 1497.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 24,lipnja 1497. godine po prvi je put jedan Europljanin došao do sjevernoameričkog kontinenta (ne računajući ranije Vikinge). Naime, Kristofor Kolumbo obilazio je samo Srednju i Južnu Ameriku, a tek je na današnji dan, oko pet godina nakon prvog Kolumbovog putovanja, istraživač John Cabot u ime Engleske otkrio Sjevernu Ameriku.

Vrlo je zanimljivo da je John Cabot zapravo bio Talijan, a ne Englez, premda je do Sjeverne Amerike doplovio u službi engleskog kralja. Slično je tako i Kristofor Kolumbo bio Talijan, pa je ipak plovio u službi španjolskih vladara. Nije sa sigurnošću poznato iz kojeg je talijanskog grada Cabot potjecao, ali se zna da je svojedobno dobio status građanina Venecije (još znatno prije nego što je krenuo na plovidbu prema Sjevernoj Americi). Potpisivao se svojedobno kao Zuan Chabotto (Zuan je specifični venecijanski oblik imena Ivan tj. John, dok se danas u Italiji koristi pretežno oblik Giovanni).

Cabotova ekspedicija bila je pod pokroviteljstvom engleskog kralja Henrika VII. – prvog vladara iz poznate dinastije Tudor. Inače, Henrik VII. znamenit je po tome što je u njegovo vrijeme konačno okončan Rat ruža i po tome što je bio otac poznatog Henrika VIII.

Nije točno poznato gdje je po prvi put Cabotova ekspedicija pristala u Sjevernoj Americi, no službeno je tumačenje kanadske i britanske vlade da je to bilo oko mjesta Cape Bonavista na kanadskom otoku Newfoundlandu. Zanimljivo je da su nakon pristajanja Cabotovi ljudi na kopnu podigli papinsku i mletačku zastavu, a zemlju su proglasili vlasništvom engleskog kralja.