Kalendar prošlosti.

Zaljev New Yorka otkriven je u potrazi za sjevernim putem do Kine - 1524.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji je dan prva europska pomorska ekspedicija otkrila mjesto na kojem će u budućnosti nastati New York. Vođa ekspedicije bio je slavni talijanski istraživač Giovanni de Verrazzano, inače porijeklom iz Toskane, koji je bio u službi francuskog kralja Franje I., poznatog patrona Leonarda da Vincija (podsjetimo se da je Leonardova Mona Lisa izvorno visjela u Franjinoj raskošnoj kupaonici u dvorcu Fontainebleau, te da je da Vinci na kraljevim rukama i umro).

Verrazzano je novotkriveni kraj nazvao Novi Angoulême (Nouvelle-Angoulême) jer je kralj Franjo bio i grof od Angoulêmea. Verrazzanov se brod zvao La Dauphine i zanimljivo je da je on zapravo bio u potrazi za sjevernim putem do Kine. Naime, u to se doba još vjerovalo da je moguće kroz današnju Kanadu proputovati brodom do Tihog oceana. Sva kasnija istraživanja pokazala su da takvog puta nema, odnosno da je previše sjeverno, u predjelu vječnog arktičkog leda. Po Verrazzanu se danas zove viseći most na ulazu u newyoršku luku, dugo vremena najduži viseći most na svijetu.

Elitni nacistički logor za neprijateljske generale i britanske lordove - 1945.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan američke su trupe zauzele vjerojatno "najelitniji" nacistički logor u Njemačkoj. Logor se zvao Oflag IV-C, pri čemu je Oflag kratica za Offizierslager (časnički logor). Taj je logor bio smješten u dvorcu Colditz u Saskoj, otprilike između Dresdena i Leipziga. Dvorac je smješten na strmoj stijeni iznad rijeke, na mjestu koje je utvrđeno bilo još u ranom srednjem vijeku.

Zanimljivo je da su Nijemci u taj logor zatvarali važne zarobljenike, primjerice rođake stranih državnika. Te VIP-zarobljenike Nijemci su nazivali "die Prominente". Tako su tamo bili zatočeni lord Lascelles i lord Elphinstone (rođaci britanskog kralja i kraljice). Ondje je bio i Giles Romilly (nećak supruge Winstona Churchilla). Također, niz savezničkih generala bio je zatvoren u dvorcu Colditz, npr. šest francuskih generala i pet generala poljske vojske. Dapače, Nijemci su u taj logor zatvorili i dominikanskog svećenika Yvesa Congara, koji je nakon rata postao kardinal i znameniti teolog.

Detalji oko ubojstva Abrahama Lincolna - 1865.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan dogodio se jedan od najpoznatijih atentata u povijesti. John Wilkes Booth pucao je u američkog predsjednika Abrahama Lincolna u kazalištu Ford's Theatre u Washingtonu D.C. na Veliki petak 1865. godine. Lincoln je tu večer gledao predstavu "Our American Cousin" ("Naš američki rođak") sa svojom suprugom - prvom damom - Mary Todd Lincoln.

Atentator Booth bio je jedan od najpoznatijih glumaca u to doba. Potjecao je iz glumačke obitelji - roditelji su mu bili glumci, a također i brat. Booth je želio ubiti Lincolna navodno zato što se protivio oslobađanju robova i davanju prava glasa afroamerikancima. U kazalište je ušao bez problema, jer je bio slavan glumac (svojevrsni celebrity u to vrijeme) i svi su mislili da želi pozdraviti predsjednika.

Booth je ušao u predsjedničku ložu u točno odabranom trenutku, kad je predstava dosezala vrhunac i kad je glavni glumac izgovorio najsmješniju rečenicu (Booth je kao glumac znao tijek predstave napamet). Kad se publika smijala histeričnim smijehom, pucao je u predsjednika Lincolna s leđa i pogodio ga u stražnji dio glave, iza lijevog uha.

Smrtno ranivši Lincolna, pobjegao je preko ograde lože i skočio u parter kazališta s visine od oko 3.6 metara. Tom je prilikom Booth povikao "Sic semper tyrannis" (latinski Uvijek tako tiranima), što je bila po legendi Brutova rečenica pri ubojstvu Cezara (a također je i moto južnjačke države Virginije). Pobjegao je na konju iz Washingtona. Za njim je organizirana potjera koja ga je uhvatila i ubila tek 12 dana kasnije na jednoj farmi u Virginiji.

Satelitska navigacija izvorno je stvorena radi navođenja nuklearnih podmornica - 1960.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan prvi je put u povijesti uspješno lansiran jedan navigacijski satelit. Bio je to početak doba satelitske navigacije, koje danas doživljava procvat putem GPS-a. Prvi navigacijski satelit pripadao je sustavu Transit, financiranom od Američke ratne mornarice. Naime, primarna uloga tog sustava bila je zapravo osigurati točnu navigaciju za američke podmornice s nuklearnim raketama tipa Polaris. Te su podmornice mogle gađati SSSR termonukleranim bojnim glavama i to iz zaronjenog položaja.

Zanimljivo je da je ideja za satelitsku navigaciju nastala još u doba lansiranja sovjetskog Sputnika - prvog satelita u povijesti uopće. Naime, dvojica američkih znanstvenika dosjetila su se da bi se pomoću satelita koji se brzo kreće u orbiti moglo izračunavati koordinate tijela na površini Zemlje. Stvar nije potpuno trivijalna, jer za takve izračune treba poznavati parametre orbite satelita, te zatim izračunati položaj pomoću tzv. Dopplerovog efekta (riječ je o promjeni frekvencija valova koje se javlja kad se odašiljač kreće kroz prostror).
Američke su podmornice radi izvođenja tih kalkulacija morale biti opremljene posebnim računalima. Bio je to početak 1960-tih pa isprva nisu mogli pronaći niti jedno računalo dovoljno maleno za unošenje u podmornicu. Zbog toga su razvijena posebna, relativno malena i vodootporna računala.

Satelit koji je lansiran na današnji dan (Transit 1B) poslan je u orbitu pomoću rakete tipa Thor-Ablestar. Kretao se na visini od oko 1,100 km iznad Zemljine površine. Zanimljivo je da taj prvi satelitski navigacijski sustav nije omogućavao kontinuirano praćenje pozicije kao današnji GPS. Naime, sustav Transit mogao je dati točnu lokaciju samo otprilike svakih sat vremena. To za nuklearne podmornice nije predstavljalo problem, jer su se u međurazmacima koristile inercijskom navigacijom.

Gandhi se oženio s 13 godina i ostao je preko 60 godina u braku - 1869.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan rođena je prva i jedina supruga znamenitog Mahatme Gandhija. Zvala se Kasturba i bila je iz istog grada kao i Gandhi – Porbandara na obali Arapskog mora. Riječ je o gradu u indijskoj saveznoj državi Gujarat, a u doba Kasturbinog i Gandhijevog rođenja ondje je vladao maharadža od Porbandara kao autonomni vladar pod britanskim vrhovništvom.

Zanimljivo je da su i Gandhijev djed i otac, a zatim i stric bili glavni ministri maharadža od Porbandara. To nije bio zanemariv politički položaj, jer je maharadžina država obuhvaćala oko 1,663 četvorna kilometra, s možda i do 100,000 stanovnika. Inače, ti maharadže bili su podrijetlom tzv. radžputi (navodni potomci hinduističkih ratnika). Dapače, dinastija koja je vladala u Porbandaru bila je izgleda jedna od najduže vladajućih u cijeloj Indiji.

Kasturba i Gandhi vjenčali su se kad je njemu bilo 13, a njoj 14 godina. Dakako, bio je to dogovoreni brak uobičajen u tim krajevima. Prisjećajući se tog vjenčanja, Gandhi je jednom rekao da je za njih djecu-mladence to uglavnom značilo nositi novu odjeću, jesti slatkiše i igrati se s rođacima. Njegova novopečena supruga isprva je, po tadašnjem običaju, dosta vremena provodila kod svojih roditelja. Ipak, bili su očigledno i u kontaktu, jer im se prvo dijete rodilo već kad je Gandhiju bilo samo 15 godina. Nažalost, umrlo je nakon svega nekoliko dana. Kasnije su dobili još četvero djece, sve redom sinove.

Važna je činjenica da su Gandi i Kasturba ostali vjerno u zajedničkom braku više od 60 godina, sve do njene smrti u dobi od 74 godine. Nakon što je ona umrla, Gandhi nije poživio još niti tri godine prije nego što je i sam umro.

General Robert E. Lee predao se generalu Grantu - 1865.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan pada obljetnica efektivnog završetka Američkog građanskog rata. Tog se dana predao poznati južnjački general Robert E. Lee pokraj gradića Appomattoxa u Virginiji. Predaju je uručio sjevernjačkom generalu Ulyssesu S. Grantu.

Čin predaje obavljen je u kući trgovca Wilmera McLeana. Ta kuća danas ima svojevrsni spomenički status, naročito njen dnevni boravak u kojem je potpisana predaja. Wilmer McLean znao se navodno šaliti da je Građanski rat "počeo u njegovom dvorištu, a završio u njegovom dnevnom boravku". Naime, prva velika bitka u tom ratu započela je u dvorištu jedne druge McLeanove kuće.

Pobjednički general Grant (koji je kasnije postao američkim predsjednikom, a i danas se nalazi na američkoj novčanici od 50 dolara) bio je vrlo milosrdan prema poraženim južnjacima. General Lee stoga ga je jako cijenio i nikad kasnije nije dopustio da se protiv Granta kaže ijedna loša riječ. Obojica su se ponijela kao gentlemani pri predaji, premda su za vrijeme rata bili na zaraćenim stranama.

Američka nuklearna podmornica pri izranjanju potopila japanski brod - 1981.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 1981. godine američka nuklearna podmornica USS George Washington izronila je u trenutku kad se točno iznad nje nalazio japanski teretni brod Nissho Maru. Taj brod težak 2,390 tona teško je oštećen u tom sudaru i za 15 minuta je potonuo. Posada podmornice nije navodno učinila ništa da pomogne unesrećenim japanskim mornarima. Poginula su dva Japanca, a 13 ih je spašeno pomoću drugih brodova.

Japanska vlada kritizirala je SAD i tražila objašnjenje zašto je američka nuklearna podmornica izranjala svega 20 kilometara od japanskih teritorijalnih voda, te zašto se nije pomoglo unesrećenim mornarima. Američki predsjednik Ronald Reagan javno je iskazao žaljenje i ponudio odštetu Japanu. Krivnja za incident svaljena je na američku mornaricu. Inače, podmornica je u koliziji samo lakše oštetila toranj.

Clint Eastwood izabran za gradonačelnika - 1986.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan izabran je glumac Clint Eastwood za gradonačelnika u kalifornijskom gradu Carmel-by-the-Sea. Taj se grad nalazi na obali Tihog oceana, 190 kilometara južno od San Francisca. To je jedan od najstarijih gradova u Kaliforniji, osnovan od slavnog franjevačkog misionara Junipera Serre. Grad ima oko 4,000 stanovnika i vrlo je bogat. Većina stanovnika su umjetnici. Eastwoodu je kandidatura za gradonačelnika bila prva u političkoj karijeri.

Kad je Eastwood pobijedio na izborima, tadašnji predsjednik Ronald Reagan (također glumac) nazvao ga je i šaljivo ga upitao: "Što glumac koji je jednom nastupao s majmunom u filmu radi u politici?" (aludirao je na Eastwoodov film "Čovjek Iz San Fernanda", a Reagan je i sam snimio film s jednim majmunom "Bedtime for Bonzo"). Zanimljivo je da je Eastwood za vrijeme svog gradonačelničkog mandata dovršio snimanje jedne od svojih najpoznatijih uloga – one u filmu Vojničina (Heartbreak Ridge).

Sve Picassove slike zajedno mogle bi vrijediti stotine milijardi dolara? - 8. travnja. 1973.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan umro je u 92. godini života jedan od najslavnijih umjetnika svih vremena – Pablo Picasso. Umro je u francuskom gradiću Mouginsu u Provansi, šest kilometara od Azurne obale. To se mjesto nalazi u zaleđu slavnog Cannesa i nekoliko minuta vožnje od po parfemima poznatog Grassea. Picasso je umro dok su on i njegova supruga zabavljali goste na večeri. Posljednje Picassove riječi bile su: "Pijte za mene, pijte za moje zdravlje, znate da ja više ne mogu piti!".

Pokopan je na posjedu svog privatnog dvorca Vauvenargues u Provansi. Smatra se da Picassova slikarska ostavština vrijedi u financijskom pogledu najviše od svih ostavština svih umjetnika u povijesti. Naime, neke njegove slike već su premašile 100 milijuna dolara po komadu, a računa se da je ukupno proizveo oko 50,000 umjetničkih predmeta. Dakle, sva njegova djela zajedno mogla bi teoretski vrijediti desetke, ako ne i stotine milijardi dolara.

Najjači potres u zabilježenoj povijesti Dubrovnika 6. travnja 1667.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 1667. godine u 8 sati ujutro pogodio je Dubrovnik najjači potres u njegovoj zabilježenoj povijesti. Katastrofa je bila tako velika da je poginulo otprilike pola stanovnika grada. Kamenje se navodno kotrljalo s brda Srđa i uništavalo sve pred sobom. Tsunami je opustošio gradsku luku, a prašina koja se podigla bila je tako gusta da je zamračila nebo nad gradom. Izbio je i požar, koji nisu uspjeli ugasiti gotovo 20 dana. Nastale su pukotine u zemlji, a izvori vode su presušili. Da stvar bude gora, bilo je to doba Drugog kandijskog rata (Kandija je drugi naziv za Kretu), kad su i Mletačka Republika i Osmansko Carstvo pokušavali osvojiti Dubrovnik. Ipak, pomoću velikog truda dubrovačkih diplomatskih predstavnika grad je uspio sačuvati slobodu.

SSSR je jedno vrijeme držao pod okupacijom i dio Danske 5. travnja 1946.g

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan sovjetske okupacijske trupe konačno su napustile danski otok Bornholm. Mnogima je nepoznato da su sovjeti jedno vrijeme nakon Drugog svjetskog rata držali taj dio Danske pod okupacijom, slično kao i istočni dio Njemačke. Otok Bornholm nalazi se na strateški vrlo važnom položaju, usred Baltičkog mora. S njega se može kontrolirati promet kroz Baltik, pa je na njemu bila izgrađena i najveća srednjovjekovna tvrđava u čitavoj Sjevernoj Europi – dvorac Hammershus. Ime Bornholm znači otprilike "Otok Burgunđana", a neki smatraju da je važno germansko pleme Burgunđana, po kojem je nazvana Burgundija u Francuskoj, podrijetlom povezano s tim otokom.

Pred kraj Drugog svjetskog rata Nijemci na otoku Bornholm znali su da je predaja neizbježna. Nisu se željeli predati sovjetima, pa su čak tražili da Britanci pošalju barem jednog svog vojnika na otok, kako bi se mogli njemu predati. To nije uspjelo, pa su sovjeti okupirali otok u svibnju 1945. godine. Njemački garnizon od oko 12,000 ljudi predao se nakon kraće borbe.

Na današnji dan SSSR je ipak odlučio povući svoje snage, nakon otprilike 11 mjeseci okupacije. No, Sovjetski Savez postavio je uvjet da zapadne snage nikada u budućnosti ne smiju biti stacionirane na otoku. Dapače, sovjeti su smatrali da bi dolazak npr. američkih snaga na otok značio objavu rata Sovjetskom Savezu. Dokaz je to strateške važnosti tog otoka za Baltik.

5. TRAVNJA Početak opsade Sarajeva - 1992.g

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan počela je opsada Sarajeva od strane Vojske Republike Srpske. Opsada će trajati više od 44 mjeseca, točnije 1425 dana (do 29. veljače 1996.) i uzet će preko 14,000 ljudskih života, od čega otprilike 5,600 civila. Zastrašujuća je činjenica da je tijekom opsade stradalo između 1,300 i 1,500 djece. Procjenjuje se da je tijekom tih 1425 dana oko 65,000 projektila ispaljeno na grad, prosječno 329 dnevno. Početak opsade na današnji dan obilježila je pogibija prve dvije sarajevske žrtve. Bile su to Suada Dilberović i Olga Sučić, a ubijene su snajperom na mostu Vrbanja preko rijeke Miljacke. Njima u spomen taj most danas nosi ime Most Suade i Olge.

Ubijen Martin Luther King snajperskim metkom - 1968.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slavni afroamerički borac za ljudska prava - Martin Luther King - ubijen je na današnji dan 1968. godine pucnjem iz snajperske puške. Ubojstvo se dogodilo kad je King stajao na balkonu svoje sobe na drugom katu motela Lorraine (slika gore) u gradu Memphisu u južnjačkoj državi Tennessee.

Metak je pogodio Kinga u desni obraz, probio čeljust i kralježnicu i zaustavio se u ramenu. Odvezen je u bolnicu, gdje su u 19 sati i 5 minuta proglasili smrt. Nešto više od dva mjeseca nakon ubojstva, uhićen je James Earl Ray, bijelac iz Illinoisa, koji je priznao ubojstvo. Osuđen je na 99 godina zatvora. On je kasnije povukao priznanje, a dao ga je navodno samo zato što bi u slučaju da nije priznao, a da ga je porota proglasila krivim, mogao biti osuđen na električnu stolicu.

Postoje teorije zavjere vezane uz to u ubojstvo. Zanimljivo je da je spomenuti James Earl Ray u zatvoru napravio intervju za magazin Playboy koji je uključivao njegovo testiranje poligrafom. Poligraf je navodno pokazao da je Ray doista ubio Kinga i to sam.

2. travnja 1972.g

Hitlerov načelnik stožera kojem je SAD kasnije dodijelio odlikovanje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan umro je njemački general-pukovnik Franz Halder. Vrlo je značajan po tome što je za vrijeme Hitlerovog režima bio načelnik glavnog stožera (tj. šef generalštaba) njemačke vojske. Ta se funkcija na njemačkom zvala "Chef des Generalstabes des Heeres". Općepoznato je da je u Njemačkoj glavni stožer tj. generalštab imao ključnu ulogu u vojsci, što je bila tradicija još iz pruskih vremena. Dapače, po svemu sudeći, Prusi su i izmislili koncept glavnog stožera kao središnjeg mjesta za planiranje i upravljanje ratnim operacijama.

Franz Halder rođen je u Würzburgu, kao sin generala. Dapače, njegova obitelj imala je navodno već oko 300 godina dugu tradiciju službovanja u bavarskoj vojsci. Franz se školovao za artiljerijskog časnika. Postao je poznat kao dobar stožerni časnik i organizator, tako da je već prije Drugog svjetskog rata napredovao do čina generala artiljerije. Godinu dana prije napada na Poljsku, Halder je postavljen za načelnika glavnog stožera njemačke vojske. Taj je stožer imao veliku ulogu u izradi planova za napad na okolne zemlje. Dapače, za vrijeme Drugog svjetskog rata postojala je nepisana podjela po kojoj je Halderov "Generalstab des Heeres" planirao akcije na Istočnom bojištu, dok je za Zapadno bojište bio uglavnom nadležan Keitelov "Oberkommando der Wehrmacht".

Najviši čin do kojega je Halder došao bio je general-pukovnik (Generaloberst), što je čin odmah ispod feldmaršala. Godine 1942. između Hitlera i Haldera došlo je do razmirica, vjerojatno zato što je Halder kritizirao Hitlerove neracionalne postupke na Istočnom bojištu. Halder je stoga smijenjen s mjesta načelnika glavnog stožera. Nakon Stauffenbergovog atentata na Hitlera, general Halder je u čistkama uhićen, premda sam izgleda nije sudjelovao u atentatu. Boravio je u logorima do kraja rata.

Saveznici su 1945. godine uhitili Haldera i stavili ga u pritvor. Oslobođen je nakon dvije godine, a kasnije je čak postao američki savjetnik za vojnu povijest. Sudjelovao je i u poslijeratnoj obnovi Njemačke. SAD mu je za zasluge dodijelio odličje U.S. Meritorious Civilian Service Award.

2. travnja 2005.g

Koje su bile posljednje riječi pape bl. Ivana Pavla II. pred smrt?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa bl. Ivan Pavao II., u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i navodno su glasile: "Pozwólcie mi odejść do domu Ojca". (Dozvolite mi otići u Očev dom).

Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza (danas kardinal nadbiskup Krakowa). Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku, u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sargofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.

Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti (više nego na ranijim sprovodima Tita i Churchilla). Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011. godine. Njegov lijes izvađen je i stavljen u jedan od oltara crkve sv. Petra u Vatikanu, kako bi se vjernicima olakšalo njegovo štovanje.

1. travnja

Amerikanci bombardirali neutralnu Švicarsku - 1944.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan 50 američkih teških bombardera tipa B-24 Liberator bacilo je bombe na švicarski grad Schaffhausen. Poginulo je 40 ljudi, uz veliki broj ozlijeđenih i ogromne materijalne štete. Zgranuta švicarska vlada zahtijevala je objašnjenje od SAD-a.

Službeno objašnjenje tvrdilo je da je do incidenta došlo slučajno, jer se jedna grupa bombardera zbog lošeg vremena odvojila od glavnine flote i zamijenila ciljeve. Začuđujuće je, međutim, što je izvorni cilj, koji su Amerikanci trebali gađati, bio Ludwigshafen na Rajni, čak 235 kilometara sjevernije od Schaffhausena.

Švicarci su zbog tog i zbog drugih incidenata počeli strahovati da Amerikanci vrše na njih pritisak zbog švicarske gospodarske suradnje s nacističkom Njemačkom. Sličnih incidenata tijekom rata bio je popriličan broj, tako da su savezničke bombe padale i na Basel, Zürich i Ženevu.

1. travnja 1789.g

Je li njemački jezik doista zamalo postao službeni u SAD-u? - 1789.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan stupio je na dužnost prvi predsjednik Predstavničkog doma američkog Kongresa - Frederick Muhlenberg (slika gore). Ta visoka dužnost po hijerarhiji je odmah treća u SAD-u, iza američkog predsjednika i potpredsjednika. U slučaju da predsjednik SAD-a umre, nasljeđuje ga, dakako, potpredsjednik, a u slučaju da i on umre, nasljeđuje ga spomenuti predsjednik Predstavničkog doma (Speaker of the United States House of Representatives). Po tome je ta funkcija slična predsjedniku Hrvatskog sabora, koji u slučaju smrti predsjednika RH postaje vršitelj dužnosti njegove funkcije. Međutim, za razliku od RH, gdje se u tom slučaju raspisuju izbori, u SAD-u toga nema, nego se mandat odrađuje do kraja, makar ostale još i više od 3 godine.

Vrlo je zanimljivo da je Frederick Muhlenberg bio etnički Nijemac. Doduše rođen je u američkoj Pennsylvaniji, ali od roditelja koji su bili doseljeni Nijemci. Dapače, Muhlenberg je otišao iz Amerike studirati u Njemačku, i to na sveučilište u gradu Halle, nedaleko od Leipziga. Muhlenberg je ondje studirao teologiju, što je bilo u skladu s činjenicom da mu je otac bio luteranski pastor i jedan od osnivača Luteranske (Evangeličke) crkve u Americi.

Postoji pogrešno uvjerenje da je Muhlenberg kao predsjednik Predstavničkog doma spriječio da njemački jezik postane službeni jezik u SAD-u. Naime, Sjedinjene Američke Države uopće nemaju službeni jezik. Navedena legenda vjerojatno je nastala kad su neki njemački doseljenici tražili prevođenje američkih zakona na njemački, na što je Muhlenberg navodno rekao nešto poput: "Što prije Nijemci postanu Amerikanci, to bolje."

Zrakoplov Heinkel He 100 postavio svjetski brzinski rekord u Hitlerovoj Njemačkoj - 1939.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan u Hitlerovoj Njemačkoj postavio je pilot Hans Dieterle apsolutni svjetski brzinski rekord za zrakoplove. Uspio je doseći brzinu od 746.606 km/h u lovcu Heinkel He-100. To je bio velik uspjeh za kompaniju Heinkel, koja se u to doba natjecala s Messerschmidtom u tehnologiji izrade aviona. Rekord je postavljen kod grada Oranienburga sjeverno od Berlina.

Zrakoplov Heinkel He-100 bio je još u fazi razvoja. Za pogon tog modela korišten je Daimler-Benzov motor tipa DB 601M sa snagom od oko 1175 KS. Riječ je o V12 motoru s tekućim hlađenjem, radijalnim kompresorom i izravnim ubrizgavanjem goriva. Međutim, za postizanje rekorda upotrijebljena je posebna verzija tog motora, koja je mogla doseći čak 2700 KS, no zbog toga je imala vijek trajanja od samo 30 minuta.

Unatoč postignutom rekordu, Heinkel He-100 nikada nije ušao u serijsku proizvodnju. Razlog za to ostaje do danas prilično misteriozan. Službeno je objašnjenje bilo da se Heinkel mora koncentrirati na bombardere, a Messerschmidt na lovačke zrakoplove. No, o pravom razlogu je teško govoriti. Naime, poznato je da je moćni Hermann Göring vodio Ministarstvo zrakoplovstva (Reichsluftfahrtministerium) – koje je bilo zaduženo za taj sektor - po svom vlastitom nahođenju.

Vikinzi napali Pariz - 845.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vikinzi su 845. godine napali Pariz u jednom od svojih prodora duboko u francusko kopno. Naime, Vikinzi su bili narod iz Skandinavije koji je krajem 8. stoljeća započeo veliku ekspanziju. Pomoću svojih karakterističnih brodova napadali su obale Engleske, Škotske, Irske i Francuske, a zalijetali su se i mnogo dalje, primjerice do Islanda i Grenlanda.

Dapače, potomci Vikinga doprijeli su čak do područja Sjeverne Amerike gotovo 500 godina prije Kristofora Kolumba (ekspedicija Leifa Ericsona na Vinland). Još je važniji povijesni fenomen bila vikinška ekspanzija na područje današnje Rusije, pa tokovima velikih rijeka sve do Bliskog Istoka. Zanimljivo je da čak i ime "Rusija" najvjerojatnije dolazi od riječi "Rus", kako su ondje nazivali vikinške pomorce.

Napad na Pariz na današnji dan Vikinzi su ostvarili tako da su svojim brodovima doplovili s Atlantskog oceana po rijeci Seini sve do Pariza. Dapače, vjerojatno je da su Pariz zapravo napali sa Seine, izravno s brodova. Naime, jezgra srednjovjekovnog Pariza bila je vezana uz otočiće na Seini, od kojih je najpoznatiji onaj na kojem leži slavna katedrala Notre-Dame.

Vikinški vođa koji je ostvario napad na Pariz zvao se Ragnar Lodbrok. U vikinškim sagama on ima veliku, gotovo legendarnu ulogu. Navodno je potjecao od samog boga Odina. Pariz je napao s flotom od navodno 120 brodova. Uspio je zauzeti grad, a povukao se tek kad su mu platili otkupninu u obliku velike količine srebra.

Snage Francisca Franca zauzele Madrid - 1939.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na današnji dan snage Francisca Franca zauzele su španjolski glavni grad Madrid. Radilo se o Španjolskom građanskom ratu, koji je trajao već gotovo 3 godine i konačno se bližio kraju. Bilo je samo pitanje dana kad će Francovi nacionalisti zauzeti preostale džepove u kojima su se još držali republikanci. I sam Madrid predao se na kraju gotovo bez borbe. Naime, republikanski zapovjednik - pukovnik Prada - predao se nacionalistima, na što su oni zauzeli grad.

Republikanska vlada pobjegla je u inozemstvo već početkom ožujka iste godine. Republikancima su nakon pada Madrida od većih gradova ostali još samo Alicante, Valencia, Almeria, Murcia, Jaén i Cartagena. Konačno, 1. travnja mogao je Francisco Franco proglasiti završetak rata i potpunu pobjedu nacionalista.

Elvis Presley

[You must be registered and logged in to see this image.]

Elvis Presley već je imao za sobom sjajnu glazbenu i filmsku karijeru kad je na današnji dan 1958. godine unovačen u američku vojsku. Postao je vojnik u bazi Fort Chaffee u Arkansasu. Njegov dolazak u bazu bio je velik medijski događaj, na kojem su ga pratile stotine obožavatelja. Elvis je rekao da se raduje vojsci i da ne želi biti tretiran drugačije od drugih.

Za vrijeme obuke Elvis je doznao da mu je majka bolesna pa je dobio privremeni otpust da je posjeti. Uskoro je umrla, što je Elvisa jako pogodilo (bio je snažno vezan za nju). Nakon obuke poslan je kao američki vojnik u bazu u Friedbergu u Njemačkoj (26 kilometara od Frankfurta). Svesrdno je prihvatio tamošnji vojnički život. Donirao je televizore za bazu i kupio dodatni set uniformi za sve pripadnike svoje jedinice. Svoju vojničku plaću donirao je u dobrotvorne svrhe.

U vojsci se Elvis počeo baviti i karateom, no počeo je koristiti i amfetamine. U Friedbergu u Njemačkoj upoznao je i svoju buduću suprugu Priscillu, koja je tada imala samo 14 godina. Nakon gotovo dvije godine vojne službe, Elvis je konačno otpušten u ožujku 1960. godine, s činom narednika. Ubrzo se uspješno vratio pjevačkoj i glumačkoj karijeri, tako da mu boravak u vojsci nije naškodio popularnosti.