Kome je u interesu zataškavati istinu o brutalnom ubojstvu generala HVO-a Vlade Šantića?

Zločin bez kazne

[You must be registered and logged in to see this image.]

U ožujku ove godine prošlo je točno 18 godina od mučkog ubojstva Vlade Šantića, generala HVO-a, a da počinitelji toga gnjusnog čina nisu izvedeni pred lice pravde. Ne samo da nisu izvedeni nego službeno još nitko nije osumnjičen kao potencijalni naručitelj toga ratnog zločina. Naime u noći 8. na 9 ožujak 1995. godine prema dostupnim informacijama, generala Šantića i njegovu dvojicu pratitelja Radovana Klepića i Željka Vujića je nasilno u hotel Sedra kod Bihaća dovela skupina Vojne policije Armije BiH koju je predvodio Hamdija Abdić Tigar. Po tim navodima, zapovjednik Petog korpusa Armije BiH, general Atif Dudaković, koji je bio u društvu nekolicine suradnika i pripadnika Vojne policije, brutalno se sukobio s generalom Šantićem. Inače Dudaković i Šantić su već od ranije bili u stalnim sukobima, a te je sukobe provocirao isključivo general Dudaković kojem je nazočnost pripadnika HVO-a na bihaćkom području bila stalna smetnja. Nakon sukoba pred hotelom Sedra u Bihaću, hrvatskog generala Vladu Šantića su odveli Abdićevi batinaši, nakon čega se upotpunosti gubi svaki trag o njemu. Postojale su brojne verzije što je učinjeno s tijelom generala Šantića. Po nekima je njegovo tijelo bačeno u Unu, a po drugim informacijama postojala je mogućnost da je izručen srpskim snagama s kojima je general HVO-a vodio najteže borbe u Krajini.Inače tamošnje vlasti su, pogotovu neposredno nakon mučkog ubojstva generala Šantića, učinile sve kako bi ometali istragu i kako prava i puna istina ne bi ugledala svjetlo dana. Na žalost i hrvatski političari su sve vrijeme bili potpuno nezainteresirani za ovaj slučaj, pogotovu nakon Oluje i spajanja bosanskih i hrvatskih snaga na granici s Hrvatskom gdje su se bratski izljubili general Armije Atif Dudaković i tadašnji vojni i politički predstavnici hrvatskih vlasti. No, i pored evidentne opstrukcije u pogledu istrage tog brutalnog ubojstva stvari su se, pogotovo u posljednje vrijeme nekako počele pomicati s mrtve točke. Tako su, zahvaljujući naprednim forenzičkim metodama i provjerom brojnih prijepornih pojedinosti, policijski inspektori i državno tužiteljstvo sklopili dio mozaika prikrivanja istrage oko ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. U tom kontekstu prije par godina tužitelj Milorad Barašin, koji je kasnije postao glavni državni tužitelj, pokrenuo je široku istragu kojoj je bio cilj rasvjetliti jedan od najbolnijih slučajeva iz ratne povijesti koji je zbog niza kontroverzi, te nejrazličitijih scenarija nestanka i mučkog ubojstva hrvatskog generala Šantića, punio stupce tamošnjih medija. I član BiH Predsjedništva Željko Komišić iskazao je veliko zanimanje za rješavanje toga slučaja, te je davao i političku potporu u tom pravcu. A prema informacijama iz federalnog MUP-a, o čemu je pisao i Večernji list, uz veliku pomoć forenzičkih pomagala uspjelo se doći do određenih materijalnih dokaza koji su bili važan dio u istrazi koja je godinama tapkala u mjestu.

Za ubojstvo oca, sin generala Šantića, optužuje generala Dudakovića

Ti podaci, ali i ispitivanje određenog broja svjedoka događaja, nestanka generala Vlade Šantića te provjerom ranije danih iskaza došlo se do šokantnih otkrića. Utvrđeno je, po svjedočanstvu neimenovanog izvora, da je u policiji i vojnim strukturama Armije BiH sustavno zataškavana istraga.Naime po tim navodima, a po pisanju spomenutih medija, znaju se osobe iz istražnih tijela na području Bihaća, kao i vojnih struktura koje su po političkim nalozima vrlo brzo nakon likvidacije generala Šantića u proljeće 1995. učinile sve da jednostavno nestanu, budu prikriveni ili preusmjereni dokazi koji bi teretili generala Atifa Dudakovića i njegove pomoćnike koji su po svim dosadašnjim podacima odgovorni za zločin. Tadašnji zapovjednik Petog korpusa Armije BiH, general Atif Dudaković u to vrijeme, ali i vrijeme nakon ubojstva hrvatskog generala Vlade Šantića, bio je miljenik bošnjačkih vlasti u Sarajevu. U samom Bihaću Dudaković je doživljavan kao božanstvo, a tamošnja djeca su u njemu vidjeli superheroja, pa se nitko u to vrijeme i nije smio drznuti i usmjeriti istragu o Šantićevu ubojstvu u pravom smjeru. Jer bi neminovno taj smjer doveo do Atifa Dudakovića. No, pouzdani izvori smatraju da ni sam general Armije BiH Atif Dudaković nije mogao samostalno odlučiti likvidirati, ni manje ni više, nego li generala HVO-a Vladu Šantića, bez naloga vrha bošnjačke vlasti iz sarajevske centrale. Policijski izvor koji je želio govoriti u anonimnosti naveo je, a što su mediji odmah i prenijeli, da za sada postoji spremnost, ali i dokazi da se otkrije ‘srednja garnitura’ političara i istražitelja povezanih sa slučajem, ali da je nepoznato hoće li se ikada znati s koje adrese u Sarajevu je stigla zapovijed za takvu odluku. Takvo što bilo bi presudno za rasvjetljivanje uloge zapovjednika Petog korpusa Armije BiH, generala Atifa Dudakovića. O svemu tome, odnosno o mučkome ubojstvu hrvatskog generala u više navrata oglašavao se i sin generala Šantića, koji ne dvoji da je njegov otac mučki ubijen. Za ubojstvo svog oca odgovornim smatra upravo generala Armije R BiH Atifa Dudakovića. 'Pa taj Dudaković je godinu i pol dana za rata u Hrvatskoj bio u odori JNA. On je “sravnio sa zemljom” selo Križ kod Zadra', kaže u jednom intervjuu sin ubijenog generala HVO-a Vlade Šantića. A sarajevski tjednik Slobodna Bosna, u jednom od svojih priloga podsjeća da je Šantićev leš zakopan na lokaciji Kostela i Cazin-Srbljani, a ubojstvo su počinili pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije RBiH, kojom je tada zapovjedao Hamdija Abdić Tigar.

Kao mogući naručitelj po nekim transkriptima spominje se i Alija Izetbegović

No, šokantne pojedinosti o ubojstvu generala HVO-a iznosi i Slobodna Dalmacija od 1.07.2006. gdje se spekulira kako je mogući naručitelj otmice i generalova ubojstva nitko drugi do Alija Izetbegović koji je preko Amora Mašovica prenosio sve naredbe iz Sarajeva i izravno generalu Armije BiH Atifu Dudakoviću. U spomenutom tekstu Slobodna Dalmacija govori o zabiljesci SIS-ove Sluzbe za razmjenu zarobljenika i ostalih osoba, u kojoj su navedeni svi detalji vezani uz Šantićevu otmicu i misteriozan nestanak. Naime, u transkriptu koji je uveden pod uredskim brojem 01-IP-837/95. od 15. ozujka 1995. godine navodi se kako je HVO iz Bihaca na celu s generalom Vladom Šanticem postigao znacajne rezultate, konkretno, Šantić je vratio sve izgubljene crte na bojišnicama koje je izgubio Peti korpus kojim je zapovijedao general Armije BiH Atif Dudaković. Šantić je bio narodni junak, navodi se u tekstu. U transkriptu su detaljno opisani svi dogadjaji koji su prethodili odvodjenju, a poslije i nestanku generala Vlade Šantića. Tako se navodi da je tog kobnog 9. ožujka 1995. godine, nešto malo iza pola noći u zgradu bihaćkog HVO-a ušao Hamdija Abdić i priopćio generalu Šantiću kako ga mora odvesti do Atifa Dudakovića. “Po dolasku u hotelu ih je docekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružani, otjerani su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u ledja pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo. Nakon toga susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Prema sigurnosnim procjenama navedeno je da je mogući naručitelj otmice i ubojstva generala Vlade Šantića nitko drugi do Alija Izetbegović. Premda je Peti korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoc iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Medjutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo, jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković', navodi se u spomenutom tekstu.

Milošević Šariniću poručivao da zna tko su naručioci Šantićeva ubojstva

S obzirom da su svih ovih godina otkako se dogodilo to brutalno ubojstvo hrvatskog generala kolale različite priče, tako navodno postoji i jedan transkript razgovora između Hrvoja Šarinića i Slobodana Miloševića iz 1995. godine koji se ne spominje u Šarinićevoj knjizi. U tom razgovoru Milošević je navodno rekao Šariniću:'"Kada se vratite, porucite, ako su u Zagrebu zainteresirani, tko je narucio Santicevo ubojstvo, o tome ja imam informacije." Vjerojatno bi o svemu tome mogao progovoriti i Hrvoje Šarinić te bar potvrditi jesu li istinite informacije da je Milošević nudio informaciju o naručiteljima Šantićeva ubojstva. No, bilo kako bilo strašna je činjenica da ni 18 godina od tog brutalnog ubojstva hrvatskog generala istina nikako da ispliva na svjetlo dana. Mnogi u BiH koji su istinski zainteresirani otkriti pravu istinu o ovom mučkom zločinu smatraju da ukoliko se istraga doista bude ozbiljno vodila da ce konačno pred lice javnosti izaci prljavo rublje kako Bosne i Hercegovine tako i Hrvatske. Cini se da rasvjetljavanje ubojstva generala Santica do sada nikome nije odgovaralo, smatraju oni. U tom kontekstu postavlja se pitanje što sve ove godine čini naše Državno odvjetništvo koje je već odavno trebalo pokrenuti bar postupak o stvarnoj ulozi generala Armije RBiH Atifa Dudakovića u ravnanju sa zemljom sela Križ kod Zadra, i to kad je bio u odori zločinačke JNA. Inače, Atif Dudaković, do 1992 bio je oficir JNA i KOSa, te sudjelovao skupa s JNA i četnicima u bombardiranju Dalmacije, osobito Zadra i zadraskog zaleđa.Također šokira i indolencija naših 'institucija koje bi trebale raditi svoj posao' , ali i hrvatskih političkih garnitura, po pitanju mučkog ubojstva hrvatskog generala Vlade Šantića. Tko tu koga, zapravo, štiti i zbog čega?


dnevno.hr