Dokumenti o pokušaju rušenja Hrvatske Države.

ODUZIMANJE ORUŽJA TO-A SR HRVATSKE I ORGANIZACIJSKO-FORMACIJSKA DOGRADNJA JNA PREMA PLANU JEDINSTVO-3

Nakon što su preuzeli vlast u Srbiji, ljudi odani Miloševićevoj politici nasilnim su metodama - mitinzima i tzv. antibirokratskom revolucijom - preuzeli vlast i u autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu te u SR Crnoj Gori (krajem 1988. i početkom 1989.). Odlukom Skupštine SR Srbije, 28. ožujka 1989. Vojvodini i Kosovu oduzet je status konstitutivnih jedinica jugoslavenske federacije, ali su zadržani glasovi njihovih predstavnika u kolektivnom Predsjedništvu SFRJ (osam članova: šest predstavnika republika i dva autonomnih pokrajina). Ukidanje (de facto) autonomije Vojvodini i Kosovu bilo je u suprotnosti s tadašnjim saveznim Ustavom iz 1974. prema kojem se Jugoslavija sastojala od šest republika i dvije spomenute autonomne pokrajine, no savezna tijela na to nisu reagirala. Takvo je stanje definirano novim Ustavom Republike Srbije donesenim u rujnu 1990. godine. S obzirom na to da su u Predsjedništvo SFRJ uz predstavnika Srbije postavljeni prosrpski predstavnici SR Crne Gore, Vojvodine i Kosova, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević osigurao je kontrolu nad polovicom njegovih članova, a SR Srbija političku dominaciju nad ostalim jugoslavenskim republikama. Događaji u Srbiji izazvali su reakciju u zapadnim jugoslavenskim republikama, Hrvatskoj i Sloveniji.

Istodobno sa spomenutim političkim događajima, sredinom osamdesetih potaknut je i preustroj Oružanih snaga SFRJ koje su od 1969. imale dvije zakonski ravnopravne komponente: Jugoslavensku narodnu armiju (JNA) i republičke teritorijalne obrane (TO). JNA je bila savezna vojska čija je mirnodopska komponenta imala zadaću onemogućiti strategijsko iznenađenje, a TO je bila ratna vojska koja je u miru imala tek malu jezgru po raznim "štabovima". No, prema planu "Jedinstvo", Oružane snage SFRJ centralizirane su u ustrojstvenom i zapovjednom pogledu. Opseg vojno-teritorijalnih organizacija JNA je povećan, tako da je umjesto dotadašnjih šest armija, čije su zone odgovornosti dijelom bile sukladne s granicama republika, od kraja 1988. JNA imala tri vojišta, odnosno tri vojne oblasti (VO) na kopnu (+ Vojnopomorska oblast te Ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana, kao i dotad). Spomenutom su reorganizacijom republička vodstva isključena iz sustava zapovijedanja snagama TO-a, koje su, protivno Ustavu SFRJ iz 1974., podređene zapovjedništvima JNA, a teritorij Hrvatske podijeljen među više zapovjedništava. Tako je 5. vojna oblast (prema mirnodopskom ustroju), odnosno Sjeverozapadno vojište (prema ratnom ustroju), sa sjedištem u Zagrebu, obuhvatila sjeverozapadnu Hrvatsku, Istru, Gorski kotar, Liku, Kordun i Banovinu te Sloveniju. Ostali je dio Hrvatske podijeljen između 1. vojne oblasti sa sjedištem u Beogradu (Slavonija) i Vojnopomorske oblasti sa sjedištem u Splitu (jadranska obala i sjeverna Dalmacija). O tome detaljnije piše Davor Marijan u knjizi Slom Titove armije - JNA i raspad Jugoslavije 1987. - 1992. (Zagreb, 2008., str. 107. - 123.).

Plan "Jedinstvo"potom je nadopunjavan ovisno o situaciji. Jedan od događaja koji je očito zahtijevao nadopunu plana bila je pobjeda "hrvatske opcije" na višestranačkim izborima održanim u Hrvatskoj u travnju i početkom svibnja 1990. godine. Na rezultate izbora u Hrvatskoj vojne su vlasti SFRJ odmah reagirale i, u dogovoru sa srbijanskim vodstvom, oduzele gotovo cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane i smjestile ga u skladišta pod nadzorom Jugoslavenske narodne armije. Zapovijed o oduzimanju naoružanja, odnosno o "Čuvanju naoružanja i municije TO", koja je 14. svibnja 1990. upućena "Komandama 1., 3. i 5. vojne oblasti (VO) te Vojno pomorske oblasti (VPO) i Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne obrane (RV i PVO)", protuzakonito je, bez znanja i suglasnosti Predsjedništva SFRJ, potpisao načelnik Generalštaba Oružanih snaga (GŠ OS) SFRJ general pukovnik Blagoje Adžić. Kao rok njezina izvršenja određen je 20. svibnja do 12 sati. Razoružavanjem Hrvatske JNA je osigurala potpunu nadmoć dođe li do sve izvjesnijeg oružanog raspleta političke krize u Jugoslaviji.

Dan nakon zapovijedi o oduzimanju ("čuvanju") naoružanja hrvatske Teritorijalne obrane, Blagoje Adžić je 15. svibnja 1990. "Komandi 5. vojne oblasti" uputio zapovijed za organizacijsko-formacijsku dogradnju JNA po planu "Jedinstvo-3". Spomenutu zapovijed proslijedio je general potpukovnik Milan Ružinovski, a "Komanda 5. vojne oblasti" zaprimila ju je sljedećeg dana, 16. svibnja 1990. Njezin sadržaj navodi na zaključak da je "preklasifikacijom" jedinica iz "B" u "A" klasifikaciju započela neposredna priprema JNA za oružani rasplet krize u Hrvatskoj i Sloveniji:

Na osnovu stavova i zadataka saveznog sekretara za narodnu odbranu, na sednici Vojnog saveta od 27. 04. 1990. godine, a u vezi organizacijsko-formacijske dogradnje JNA po planu "Jedinstvo-3"

N A R E Đ U J E M

1. U 1. vojnoj oblasti, preklasificirati 10. mtbr iz "B" u "A" klasifikaciju sastava:

- Komanda, vv, 1. mtb, mb, okb, i čVP - "A" klasifikacije;

- pozb i Komanda stana "B" klasifikacije;

- 2. mtb, had, mpoad, lad PVO, inžb, ič, ČV (vod veze "A"), vod ABHO "R" klasifikacije. U inžinjerijskom bataljonu imati jednu četu "A" klasifikacije.

Ljudstvo i tehniku za mehanizovani i oklopni bataljon obezbeđuje 1. vojna oblast i to: mehanizovani bataljon iz 506. pbr Zrenjanin, bez tč, a oklopni bataljon iz 395. mtbr Brčko.

Smeštaj bataljona obezbediti u garnizonu Mostar.

Zadatak realizovati do 31. 05. 1990. godine.

329. okbr - Banja Luka preformirati iz "B" u "A" klasifikaciju sastava:

- Komanda, Komanda stana, ič, 1. i 2. okb, mb, had, lsard PZO i pozb "A" klasifikacije;

- 3. okb, inžb (četa "A"), čv (vod veze "A"), čVP, vABHO "R" klasifikacije.

2. okb formirati u garnizonu Derventa. Tehniku uzeti iz okb 327. mtbr, a ljudstvo obezbediti iz svog sastava.

2. U Vojnopomorskoj oblasti, (9. K Knin) preformirati 221. mtbr "B" klasifikacije po sledećem:

Komanda, 1. mtb, mb, okb i vv "A" klasifikacije;

- pozb i k-da stana "B" klasifikacije;

- 2. mtb, had, mpoad, lad PVO, inžb (sa jednom četom "A"), čVP, ič, čv (vod veze "A"), i vABHO - "R" klasifikacije.

Ljudstvo za formiranje oklopnog bataljona daje 1. vojna oblast, a za formiranje mehanizovanog bataljona obezbeđuje Vojnopomorska oblast iz mehanizovanog bataljona 139. mtbr - Pula.

Tehniku za formiranje mehanizovanog i oklopnog bataljona obezbeđuje 1. i 5. vojna oblast prema rasporednom nalogu Uprave oklopno-mehanizovanih jedinica - prilog br. 1.

Predaju tehnike izvršiti u garnizonu Benkovac i Knin do 10. 06. 1990. godine.

Smeštaj oklopnog bataljona izvršiti u garnizonu Benkovac, a mehanizovanog u garnizonu Knin.

Formiranje jedinica izvršiti do 20. 06. 1990. godine.

3. U 5. vojnoj oblasti, rasformirati odbranu grada Zagreba, a formirati 10. korpus sastava:

- Komanda, 4. okbr, 140. mbr, 123. pontb "A" klasifikacije. U sastav Komande 10. K ugraditi organ za garnizonske poslove.

- Komanda stana "B" klasifikacije;

- 622. mtbr (sa mtb "A"), 257. mtbr, 6. map, 6. mpoap, 613. lap PVO, 10. inžp, 671. pontb, 151. i 152. ppoab, bvp (sa četom "A"), ič, čABHO, odelenje za izlaganje situacije u vazdušnom prostoru, bataljon veze (sa četom veze "A"), automobilska četa, 60. san. č, vojni sud i vojno tužilaštvo II varijante "R" klasifikacije.

U sastav 10. korpusa ulazi poligon za obuku vojnika i starešina "SVETICE" i strelište "Vrapčanski potok".

Smeštaj komande 10. K izvršiti u objektu Komande odbrane grada Zagreba.

Republički štab TO SR Hrvatske, za rukovođenje i komandovanje jedinicama TO u gradu Zagrebu formiraće gradski štab TO, a njegov smeštaj regulisaće sa Komandom 5. vojne oblasti.

140. mtbr "B" klasifikacije preformirati u 140. mbr "A" klasifikacije sastava:

- Komanda, Komanda stana, ič, čv, 1. i 2. mb, 1. okb, shad 120 (vjerojatno je greška, trebalo bi biti 122, op. a.) mm i pozb "A" klasifikacije;

- 2. okb, lasrd PVO, inžb, mpoad, čVP i vod ABHO "R" klasifikacije.

Brigadu razmestiti u garnizonima Zagreb i Dugo Selo.

Ljudstvo za formiranje 140. mbr obezbeđuje Komanda 5. vojne oblasti iz svog sastava.

2. mb "A" klasifikacije garnizon Dugo Selo izlazi iz sastava 32. mbr i ulazi u sastav 140. mbr, a 2. mb "R" klasifikacije Varaždin izlazi iz sastava 31. mbr i ulazi u sastav 32. mbr kao 2. mb "R" klasifikacije.

31. mbr "R" klasifikacije - garnizon Dugo Selo rasformirati u miru i ratu, a tehnika ulazi u sastav 140. mbr Zagreb.

4. okbr - Jastrebarsko, preformirati po novoj formaciji iz "B" u "A" klasifikaciju sastava:

- Komanda, Komanda stana, 1. i 2. okb, mb, mad, lsard PVO, ič i pozb "A" klasifikacije;

- 3. okb, inžb, čv (vod veze "A"), vod VP i vod ABHO "R" klasifikacije.

Mehanizirani bataljon predislocirati u garnizon Karlovac.

Formiranje korpusa dovršiti do kraja juna 1990. godine.

4. III uprava GŠ OS, na osnovu predloga Komande 5. VO, Uprave oklopno-mehanizovanih jedinica i Uprave inžinjerije izradiće formacije za novoformirane i preformirane jedinice.

5. Komande vojnih oblasti dostaviće izveštaje o formiranju jedinica kako je to regulisano ovom naredbom.

Dr. sc. Ante NAZOR

IZVJEŠĆE O SURADNJI S REPUBLIČKIM DUŽNOSNICIMA I TIJELIMA TE SLUŽBENA ZABILJEŠKA O BARIKADAMA 17. KOLOVOZA

Među izvješćima "komande 5. vojne oblasti" postrojbama u zoni njezine odgovornosti nalaze se i informacije o susretima s pojedinim civilnim dužnosnicima i suradnji s mjerodavnim tijelima "društvenopolitičkih zajednica". Jedno od takvih izvješća, 4. rujna 1990. potpisao je "komandant" general-pukovnik Konrad Kolšek. S obzirom na to da je sredinom svibnja 1990., odmah nakon što su postali poznati rezultati višestranačkih izbora u Hrvatskoj, vrh JNA zapovijedio oduzimanje ("spremanje u skladišta JNA") oružja hrvatske Teritorijalne obrane, ciničan je navod u izvješću "da JNA poštuje volju naroda o izboru svojih organa vlasti".

Informacija o suradnji sa nadležnim organima u DPZ

U dosadašnjim informacijama kako pismenim tako i usmenim ova komanda kao i SSNO isticali su potrebu suradnje sa nadležnim republičkim organima na celoj teritoriji Jugoslavije. U skladu sa ovim, Komanda 5. VO upozorila je jedinice na potrebu suradnje sa svim institucijama na terenu uz neka ograničenja koja se odnose na nacionalistički eksponirane pojedince (naš akt str. pov. br. 25-168-501 od 12. 07. 1990. godine).

U izvršavanju ovih zadataka učestvuju i komande najviših nivoa. Tako je 31. 08. 1990. g. u Splitu predsednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio komandanta VPO, vice-admirala Milu Kandića. Ovaj razgovor organizovan je uz znanje najviših državnih i vojnih organa. Međutim, i pored toga što je opredelenje JNA potpuno jasno, da treba surađivati sa svim nadležnim institucijama, ovaj susret u nekim našim sredinama zlonamerno se tumači od strane pojedinaca i grupa. Konstatacije i tumačenja uglavnom se svode na mišljenje da JNA popušta pred zahtevima i stavovima republičkih rukovodstava i sl. Upozoravamo na do sada više puta prezentovane vam stavove da je JNA oružana sila svih naših naroda i narodnosti, te da iz toga razloga poštuje volju naroda o izboru svojih organa vlasti. Zbog toga JNA ne ignoriše novoizabrana republička rukovodstva, iako oni to žele prikazati javnosti, već želi obostranu suradnju uz puno poštovanje različitosti u mišljenima i stavovima. U razgovorima naših vojnih rukovodioca sa predstavnicima vlasti isticani su stavovi za koje se zalaže vojni vrh i predsedništvo SFRJ, a kako smo vas već informisali sa sadržajem razgovora sa vladom Slovenije, vidljivo je da isti doprinose zbližavanju različitih stavova i mišljenja.

Zbog toga svaka razmišljanja i diskusije u kojima se ovakvi susreti od strane pojedinaca iz naših sastava žele prikazati u drukčijem svetlu, su tendenciozna i neprihvatljiva, sračunata na omalovažavanje kako organa vlasti, tako i predstavnika JNA koji učestvuju u međusobnim razgovorima.

JNA aktivno učestvuje u političkom životu Jugoslavije i u tu svrhu ima svoje delegate-zastupnike na svim nivoima skupštinskog organizovanja i vlasti u zemlji. To je slučaj i u višestranačkim skupštinama u Sloveniji i Hrvatskoj. Sama ta činjenica da smo prihvatili rad u najvišim republičkim tijelima obavezuje nas na suradnju i davanje mišljenja o pojedinim pitanjima, posebno iz domena organizacije i funkcionisanja OS i JNA. Svi naši razgovori koji su organizovani i oni koji će uslediti vode se u tom pravcu i sa ciljem da JNA (5. VO) u svojim mogućnostima doprinese smirivanju političkih prilika u zemlji u celini.O susretima sa organima vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj informisat ćemo vas redovno posle svih naših službenih kontakata. Iz tog razloga nema nikakve potrebe za razna nagađanja, spekulacije i insinuacije od strane pojedinaca u jedinicama i ustanovama. Sa ovom informacijom upoznati starešine i građanska lica na službi u JNA, a u izvornom obliku koristiti je i za redovno informisanje vojnika.

Nažalost međusobni susreti predstavnika hrvatske vlasti i JNA nisu spriječili oružanu pobunu Srba u sjevernoj Dalmaciji, tzv. balvan revoluciju. O tome je već bilo riječi u Hrvatskom vojniku, no budući da tada nisu prezentirani svi podaci, ovdje se navodi "Službena zabilješka Stanice javne sigurnosti Benkovac o postavljanju barikada na cesti Benkovac - Karin 17. kolovoza 1990.", napisana 19. rujna 1990. u Benkovcu. Bilješku je potpisao "ovlaštena službena osoba" Milanko Nikola.

SLUŽBENA ZABILJEŠKA

R. M., sin Miroslava i majke Zorke rođene Trbović, po zanimanju zidar, rođen u Benkovcu, dana 20. 07. 1970. godine, stalno nastanjen u Benkovačkom Selu, SO Benkovac, po narodnosti Srbin, državljanin SFRJ, neoženjen, vojsku nije služio, do sada nekažnjavan, bez zaposlenja, je dana 19. 09. 1990. godine, u prostorijama SJS Benkovac, u vezi postavljanja prepreka na cesti Benkovac-Karin, u predjelu Kule Atlagić, SO Benkovac, ovlaštenoj službenoj osobi SJS Benkovac, dao slijedeće obavijesti:

""Dana 17. 08. 1990. godine u poslijepodnevnim satima, nalazio sam se u kući u Benkovačkom Selu. Izmedju 18-19 sati, ispred avlije moje kuće okupilo se dosta mještana Benkovačkog Sela, a iz one grupe se čulo: ""Idemo postaviti kamenje na cestu prema Karinu"", ""Idu specijalci iz Obrovca prema Benkovcu"". Nije mi poznato tko je to vikao, a ja sam odmah potom uzeo traktor mog oca te sa njim otišao do kava od ""Kimonta"" te u traktor utovario kamen. Kamen u traktor mi je pomogao tovariti A. Zoran, sin Dušana, R. Kristian, a bilo je još tu djece, čija imena ne znam.

""Po utovaru kamena u traktor, istog sam odvezao na cestu Benkovac-Karin, te ga iskipao u predjelu Kule Atlagić, na lijevi prometni trak tj. na trak koji je namijenjen vozilima koja se kreću iz pravca Obrovca. Odmah iza mene traktorsku prikolicu natovarenu sa kamenjem iskipao je R. Luka. Sa Lukom nije nitko bio društvu, a nije mi poznato gdje je kamen utovario. Još jednu traktorsku prikolicu natovarenu sa kamenom na isto mjesto gdje smo kamen iskipali Luka i ja, iskipao je i R. Dušan i njegov sin Davor. Nije mi poznato da li je još netko bio u društvu sa R. Dušanom i njegovim sinom.

Na tom mjestu nismo više istovarali kamen, niti na bilo kojem drugom mjestu, jer je u jednom trenutku iz pravca Benkovca naišlo jedno osobno vozilo na kamenja koja smo navezli na cestu, a mi dok smo to vidjeli pobjegli smo sa traktorima sa lica mjesta, a A. Zoran, sin Dušana, je iskipao kamenje pored asfaltne ceste u krš, M. Nikica, sin Mome, se sa traktorom i kamenjem vratio kući, S. Milenko, s. Stevana, nije ni došao do mjesta gdje smo iskipali kamen, jer mu se guma na traktoru probušila, pa je iskipao kamen u kršu, Ž. Dragan je negdje do pola puta vozio kamen, ali se vratio nazad kući pošto je vidio da nema dovoljno goriva, R. Veljko je imao natovaren traktor sa kamenjem, ali on nije išao, i Ž. Živko i njegov sin Dražen su istovarili kamen u krš koji se nalazi u blizini mjesta gdje smo mi iskipavali kamen na cesti.

Ništa više u vezi sa postavljanjem prepreka od kamena na cesti Benkovac-Karin nemam reći, izuzev što se kajem što sam tako nešto učinio, a sigurno više to nikada neću učiniti.

Dr. sc. Ante NAZOR

MJERE ZA SUZBIJANJE NAPADA NA VOJNA LICA I OBJEKTE JNA", SRPANJ 1990.

Otprilike u isto vrijeme s "organizacijsko-formacijskom dogradnjom" JNA prema planu "Jedinstvo-3", koje se u 5. vojnoj oblasti JNA provodilo od sredine svibnja 1990. (o tome je bilo riječi u prethodnim brojevima Hrvatskog vojnika), vodstvo JNA je svoju suzdržanost prema novoizabranoj vlasti u Hrvatskoj pokazivala i slanjem "naputaka" postrojbama o tome kako se "pripadnici Oružanih snaga moraju ponašati i s kim surađivati u novim političkim odnosima". Jedan od takvih naputaka, koji je "Komanda 13. korpusa dostavila 35. partizanskoj diviziji" 16. srpnja 1990., već je objavljen u Hrvatskom vojniku. No istoga je dana "Komanda 5. vojne oblasti" podređenim postrojbama poslala zapovijed o mjerama koje trebaju primijeniti za suzbijanje napada na vojna lica i vojne objekte. Zapovijed je potpisao "komandant, general-pukovnik Konrad Kolšek".

Sadržaj spomenute zapovijedi pokazuje da se "Komanda 5. vojne oblasti" ozbiljno pripremala za moguće napade na pripadnike i objekte JNA u Hrvatskoj. U okolici pojedinih garnizona pojačane su ophodnje, vojnici su dobili popis objekata u gradu u koje nisu smjeli zalaziti, u grad su puštani u grupama, uz pratnju vojnika koji su poznavali borilačke vještine, a u redovitoj obuci vojnika intenzivirano je vježbanje borilačkih vještina, posebno za obranu od napada "hladnim" oružjem. Da je vodstvo JNA tadašnju situaciju smatralo vrlo ozbiljnom, jasno se očituje i u odobrenju da, prema potrebi, zapovjednici ranga puka (brigade) i višeg ranga mogu narediti nošenje osobnog naoružanja i izvan službe, uz dopuštenje za njegovu uporabu ako na to budu primorani (u skladu s točkama 5 i 6 Pravila službe OS, kojima su regulirani nošenje i uporaba oružja). Naravno poduzimanje određenih mjera radi sigurnosti svojih vojnika razumljiva je i potrebna aktivnost svakog opreznog zapovjedništva, no prenaglašena zabrinutost za sigurnost svojih vojnika, kakvu je pokazalo vodstvo JNA, i donošenje ovakvih naputaka, imalo je za cilj i stvaranje psihoze ugroženosti pripadnika JNA, kako bi se kod njih stvorilo mišljenje da su okruženi neprijateljski raspoloženim narodom, od kojeg se trebaju braniti, odnosno protiv kojega se treba boriti. Uz nametanje osjećaja ugroženosti, koji je trebao pridonijeti homogenizaciji JNA, pripadnike raznih naroda koji su tada bili u JNA, pokušalo se motivirati za borbu navodeći da je glavni cilj te borbe očuvanje Jugoslavije, o čemu je također bilo riječi u prethodnim brojevima Hrvatskog vojnika. Međutim upravo su postupci hrvatskih građana i vlasti nakon početka agresije JNA na Hrvatsku u ljeto 1991., koji su zbrinuli i svojim kućama poslali na stotine pripadnika JNA prebjeglih iz vojarni diljem Hrvatske, bez obzira na njihovu nacionalnost i republiku u kojoj su imali prebivalište, pokazali da Hrvati nisu bili neprijateljski raspoloženi prema vojnicima JNA, nego prema njihovu zapovjedništvu, koje je otvoreno podržalo novi velikosrpski projekt i započelo agresiju na Hrvatsku.

Predmet: Mere za suzbijanje napada na vojna lica i objekte - imovinu

Napad na vojna lica i objekte unutrašnji neprijatelj već više godina izvodi prema planovima usmerenim protiv JNA. U poslednje vreme ovi napadi su sve intenzivniji i organizovaniji. Radi što efikasnijeg suprotstavljanja i suzbijanja ovih napada, a u skladu sa Naređenjem SSNO str. pov. br. 1271-1 od 09. 07. 1990. godine

N A R E DJ U J E M

1.- Svi napadi na vojna lica i objekte moraju se energično odbiti. Pri tome preduzimanjem svih raspoloživih i dozvoljenih mera i sredstava treba nastojati da se napad spreči, a ako se u tome ne uspe, u odbrani objekata i samoodbrani vojna lica moraju onesposobiti napadača.

U vezi sa prethodnim stavom, vojna lica u službi ili van nje, dužna su izbegavati sukobe, provociranja i druge konfliktne situacije i ni u kom slučaju ne smeju biti uzročnik sukoba, vodeći pri tome računa o ugledu i dostojanstvu JNA i njenih pripadnika.

2.- Radi pune zaštite vojnih objekata nadležne starešine će u skladu sa odredbama Glave V Pravila službe OS ponovo proceniti ugroženost svih objekata iz svoje nadležnosti. U skladu sa stepenom njihove ugroženosti, kroz posebne dužnosti stražara, patrola, zaseda, grupa za intervenciju i dr. maksimalno zaoštriti i precizirati njihove postupke u slučaju svih oblika nasrtanja na objekat, posebno kod upotrebe vatrenog oružja, hemijskih sredstava i službenih pasa.

Postupke odbrane i samozaštite detaljno razrađivati u skladu sa prethodnim stavom i za sve pokrete jedinica i njihov boravak van kasarni - vojnih objekata, a naročito za manje sastave, pojedinačna transportna sredstva, kurire i sl. Po potrebi, komandanti ranga puka (brigade) i višeg mogu narediti nošenje ličnog naoružanja i van službe, u skladu sa tačkom 5. Pravila službe OS.

Komandanti, odnosno lica koja oni odrede, redovno će kontrolisati realizaciju naređenih mera.

Prema vojnim starešinama koji nisu preduzeli mere za obezbeđenje naređenja i adekvatne zaštite i odbrane vojnih lica i objekata, u duhu ovog naređenja, preduzimati disciplinske i krivične mere.

3.- Na svim nivoima rukovođenja i komandovanja redovno vršiti procene bezbednosno-političke situacije u zoni svoje odgovornosti, a posebno svih planiranih skupova, proslava i ostalih manifestacija kulturno-zabavnog i sportskog karaktera. Ukoliko se proceni da one imaju neprijateljsku pozadinu ili bi na njima moglo doći do nereda sa težim posledicama po bezbednost ljudi, zabraniti prisustvo vojničkog sastava na njima i za njih ne određivati patrolu vojne policije, a po potrebi vojničkom sastavu zabraniti i izlazak u grad.

U svim garnizonima stalno kontrolisati sprovođenje naređenja o utvrđivanju javnih objekata (kafane, lokali, disko klubovi i sl.) u kojima je zabranjen boravak vojnih lica.

4.- Organi bezbednosti u 5. VO pratiće stanje na terenu i ukazivati na postojanje i pojavu novih zona - javnih objekata u kojima može doći do provokacija i napada na vojna lica.

5.- U garnizonima u kojima češće dolazi do ovih pojava ili se one mogu očekivati, zajedno sa SUP-om sačiniti zajednički plan angažovanja patrola vojne policije i milicije. Patrole angažovati u široj i užoj zoni garnizona, s tim da odabrani pojedinci iz sastava vojne policije mogu biti u civilnom odelu. Sem propisanim sredstvima, patrole opremiti sredstvima veze radi pozivanja patrola vojne policije i milicije kako bi one u što kraćem roku stigle na mesto napada. U garnizonima u kojima nema jedinica vojne policije određivati patrole iz sastava drugih jedinica.

Nezavisno od ovih zajedničkih planova komande garnizona i jedinica JNA izradiće iste takve planove za angažovanje samo organa vojne policije i ostalih jedinica, koje primenjivati kada je nemoguće angažovanje organa milicije pri napadu na grupu ili pojedince vojna lica, bez obzira da li su ona u službi ili van nje. U okviru ove mere svako vojno lice dužno je pružiti pomoć drugom vojnom licu ako je ovo napadnuto.

6.- Patrole i kontrolni organi koje se upućuju u grad, posebno u vreme izlaska vojnika - pitomaca van kruga kasarne, čim primete ili saznaju za sukob ili napad na vojna lica, najkraćim putem (toki-voki) izveštavaju dežurnog garnizona koji u skladu sa posebnim dužnostima preduzima potrebne mere.

7.- Kada se proceni da postoji pojačana mogućnost napada na vojna lica, posebno vojnika i pitomaca, njihov redovan izlazak u grad organizovati po grupama tako da u svakoj grupi budu 2-3 vojnika - pitomaca osposobljena za primenu borilačkih veština.

Da bi se prethodni stav u potpunosti realizovao, u procesu redovne obuke i vaspitanja (predmet "Fizičko vežbanje") intenzivirati obuku vojnika, pitomaca i mlađih starešina u borilačkim veštinama, posebno za odbranu od napada hladnim oružjem i sl.

U slučaju da je vojno lice, u duhu tačke 1. ovog naređenja, prinuđeno da upotrebi vatreno oružje, postupiće u skladu sa odredbama tačke 6. Pravila službe OS kojom je regulisana upotreba oružja pri obavljanju službe.

8.- Najmanje jednom mesečno, a po potrebi i češće, analizirati sprovođenje planiranih mera i njihovu efikasnost. Po mogućnosti, analize vršiti zajedno sa organima DPZ (društveno-političke zajednice, op. a.).

9.- U prilogu ovog naređenja dat je pregled regulativa o posebnim ovlašćenjima vojnih lica u vezi nošenja i upotrebe vatrenog oružja i preduzimanja mera kojima se otklanja opasnost od napada na život ljudi i imovinu.

10.- Sa ovim naređenjem, na podesan način, u celini ili izvodno, upoznati sva aktivna vojna lica, uz potpis.

Komande Korpusa i Komande samostalnih pukova - brigada detaljnije će svojim naređenjima regulirati mere i postupke potčinjenih jedinica - ustanova, kao i obim i način upoznavanja vojničkog sastava - uz pouku.

11.-Sva dosadašnja naređenja Komande 5. i 9. A i Komande 5. VO kojima su regulisana ova pitanja stavljaju se van snage, ista komisijska uništiti.

12.- Ovo naređenje uložiti u zbirku propisa za sprečavanje vanrednih događaja, u grupu 11 (ostali v/d.).

Možda se izravno ne odnosi na donošenje navedene zapovijedi, ali zbog važnosti razumijevanja povijesnog konteksta u kojem je donesena, nije na odmet spomenuti da je neposredno prije (8. srpnja 1990.) u Vršcu (Srbija), na mitingu u organizaciji Srpskog pokreta obnove, njegov čelnik Vuk Drašković održao protuhrvatski govor u kojem je naveden niz netočnih podataka. Između ostalog je rekao: "Moramo biti spremni za događaje u Hrvatskoj, gdje su već počeli da pale, ruše, da kolju Srbe!"

Predsjednik izvršnog odbora Srpskog pokreta obnove Milan Komnenić pozvao je tada Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije, "da stane na megdan Tuđmanu, a ako tako bude, SPO će biti desno krilo Miloševića u borbi protiv Tuđmana i Račana". SPO je sa skupa u Vršcu uputio zahtjev predsjedniku Srbije da "ozbiljno zakorači preko Drine, jer Srbija nije od Horgoša do Dragaša, nego svuda gdje su srpske jame, tamo gdje je prolivena srpska krv" (Kronologija rata, Hrvatska - Bosna i Hercegovina 1989.-1998., Zagreb, 1998., str. 27)

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O POČETKU "BALVAN REVOLUCIJE", 17. KOLOVOZA 1990.

U kolovozu 1990. protuustavno djelovanje dijela Srba u Hrvatskoj eskaliralo je u oružanu pobunu protiv hrvatske vlasti. Pojava naoružanih građana srpske narodnosti uoči nelegalnog "izjašnjavanja (plebiscita) srpskog naroda u Republici Hrvatskoj o srpskoj autonomiji", navela je Ministarstvo unutarnjih poslova RH da preuzme oružje namijenjeno pričuvnom sastavu MUP-a RH u policijskim postajama u Dalmaciji i Lici. Točnije, na području na kojem se, uz potporu srbijanskih državnih službi i JNA, pripremala oružana pobuna Srba. Srpskim ekstremistima to je poslužilo kao neposredan povod za proglašenje "ratnog stanja". Naoružani srpski pobunjenici su 17. kolovoza 1990. zaposjeli prometnice na kninskom području, a balvanima i kamenjem zapriječili su glavne prometnice iz unutrašnjosti Hrvatske prema Dalmaciji. Pokušaj hrvatske policije da uspostavi red i osigura mir na tom području spriječila je JNA. Potom su srpski ekstremisti u večernjim satima 20. kolovoza 1990. kod Civljana (između Sinja i Knina) zapucali iz pješačkoga naoružanja na hrvatsku policiju, koja je došla ukloniti barikadu. Započela je "balvan revolucija", s namjerom stvaranja kaosa u Republici Hrvatskoj, kako bi se izazvala intervencija JNA i smijenila demokratski izabrana vlast u Hrvatskoj. To je početak oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti. Njezin krajnji cilj bio je zamišljena "srpska" područja u Hrvatskoj pripojiti Srbiji, ako bi Hrvatska krenula putem samostalnosti. To se moglo postići jedino agresijom Srbije i JNA na Republiku Hrvatsku.

O spomenutim događajima na Hrvatskoj televiziji govorio je 17. kolovoza 1990. predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman: Događaji koji su se zbili danas u tri općine - u Benkovcu, Kninu i Gračacu - nisu nas iznenadili. Mi smo znali za scenarij koji je pripremao metež u Hrvatskoj. Metež koji ide za tim da se sruši demokratska vlast u Hrvatskoj, a potom i u Sloveniji. Danas sam razgovarao dva puta s predsjednikom Predsjedništva Jugoslavije gospodinom Borisavom Jovićem. Upoznao sam ga da se šire glasine da je vojska već u pokretu. A osim toga upoznao sam ga i s tim da je riječ i o tome da su dva vojna aviona presrela helikoptere Ministarstva unutrašnjih poslova, prema tome onemogućili su organe unutrašnjih poslova Hrvatske da obavljaju svoju redovnu dužnost na osiguranju mira, jer je rulja u Gračacu prodrla u općinu i onemogućila tamo rad redovnih organa unutrašnjih poslova. Gospodin Jović me je u drugom razgovoru obavijestio da vojska nije dobila nikakav nalog za pokret i da general koji je izjavio da će vojska intervenirati ako jedan čovjek u Hrvatskoj padne nije za to imao ovlaštenje i da to uzmem kao da nije rečeno.

Međutim, unatoč tome i Radio Knin i Tanjug su najprije javili da je vojska na ulicama Knina i da se tobože bratimi s narodom i da je predsjednik Skupštine općine Knin proglasio ratno stanje. A malo kasnije sam Tanjug je to demantirao. To znači da događaji koji se zbivaju u Hrvatskoj ne teku baš sasvim po scenariju. Vjerojatno je po prvom scenariju trebala vojska nastupiti, isto tako je vjerojatno trebalo objaviti takvo izvanredno stanje da bi bilo opravdanja za nastup vojske, a onda su uvidjeli da je to odveć suludo i da bi to vodilo u ponor građanskog rata i ne samo građanskog rata, nego da bi to bio definitivan slom mogućnosti suživota hrvatskog naroda i srpskog naroda u Hrvatskoj, pa i ne samo u Hrvatskoj nego i u Jugoslaviji, pa prema tome i kraj Jugoslavije... Pozivam hrvatsko pučanstvo da sačuva mir, da ne bude uznemireno. Pozivam srpsko pučanstvo u Hrvatskoj da sluša glas onih razboritih među sobom kakvi su mi se obraćali ovih dana, da ne nasjedaju provokatorima i onima koji ih izvan Hrvatske pozivaju na nekakve referendume i na nekakve ustanke, jer za to nema nikakvih razloga... (Kronologija rata 1989.-1998, Hrvatska - Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1998., str. 28).

O tome je najbliži suradnik Slobodana Miloševića i srbijanski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ Borisav Jović u svom dnevniku, pod datum 17. kolovoza, zapisao:

U Nikšiću koristim još malo odmora. Zove Pera Gračanin, hoće hitno da dođe. "Usložnjava" se situacija - to je njegov uobičajeni izraz. Detaljnije me obavještava o događajima. Suština stvari - Srbi u Hrvatskoj se digli na noge. Žestoko reaguju na ponašanje nove hrvatske vlasti koja najavljuje i već sprovodi mere koje Srbi ne prihvataju: zabranu ćirilice, skidanje ćiriličnih tabli i putokaza, zabranu srpskih kulturnih institucija, najavu otcepljenja od Jugoslavije, itd. Pripremaju se za referendum o srpskoj autonomiji u Hrvatskoj, a Tuđman im preko specijalaca, u svim opštinama (srpskim), izuzev u Obrovcu, noćas pokupio oružje namenjeno rezervnom milicijskom sastavu. Obrovac nije dao, narod se digao na noge, a Knin je još ranije podelio oružje građanima. Bosanska krajina preti da će se pridružiti Kninskoj, i oružjem ako treba. Hercegovina takođe. Iz Stare Pazove se spremaju da idu u Knin. Opšta je gužva, preti krvoproliće, hrvatske vlasti su odlučne da Srbima ne dozvole referendum.

Taman što je otišao Pera Gračanin, zove me Tuđman telefonom. Sav uzbuđen. Molim Vas lepo ovo je nedozvoljivo, jesmo li mi demokratski izabrana vlast ili nismo? Nama se ne da da vršimo legalnu vlast!

O čemu se radi? - pitam ga.

Vojni su avioni "MIG" presreli dva naša helikoptera i prisilili ih da se vrate i slete, tenkovi iz Slovenije kreću prema Hrvatskoj... Radi se po scenariju sačinjenom u Beogradu da se obori legalna hrvatska vlast..."

Jedva sam ga ućutkao. Dobro je da se uplašio. Obećao sam mu da ću pogledati o čemu se radi i javiti mu se. Iz razgovora s Veljkom Kadijevićem ("ministar obrane" SFRJ, op. a.) proizlazi da skoro ništa nije istina. "Migovi" nisu uzletali, helikopteri su vraćeni telenalogom, jer su krenuli sa odobrene maršrute; o tenkovima iz Slovenije nema ni govora. Ko koga plaši i zašto ne znam. Očigledno Tuđman sprovodi utvrđenu politiku satanizacije JNA.

Prenosim to Tuđmanu. On dalje šizi. Kaže Mesić (Stjepan, član Predsjedništva SFRJ iz Hrvatske, op. a.) je zvao Adžića, valjda po istom pitanju, a ovaj mu je navodno rekao da će vojska intervenisati ako i jedan jedini čovek pogine. Tuđman se uplašio, jer jedan čovjek može uvek i ko zna čijom krivicom da pogine.

Zovem Adžića. On kaže da je rekao "ako nastane krvoproliće". To svakako nije isto. Tko zna šta je ko rekao i ko koga laže?

U TV dnevniku studija Beograd objavljuju da je u Kninu predsjednik opštine Babić proglasio ratno stanje, da se grad brani na barikadama, da je vojska izašla na ulice i preuzela pod svoju komandu glavne punktove i institucije.

Zovem opet Adžića, on i ovo demantuje. Kaže, vratila se u kasarnu jedna jedinica sa redovne vežbe. Ništa više. Čuo je za proglašenje "ratnog stanja", ali više od toga nema ništa. Pita se otkud novinaru takve informacije? I zašto? Da li je u pitanju Tuđmanov scenario dramatizacije i optuživanja JNA?

Tuđman je uputio depešu na moju adresu koja počinje time da je pobuna u srpskim opštinama u Hrvatskoj otpočela posle mog prijema delegacije Srba iz Hrvatske pre nekoliko dana. Između redova mi kaže da sam ih ja postakao na pobunu. Zaboravio je da pobuna Srba dolazi posle njegovog dolaska na vlast. Ili se pravi lud. (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 178-179)

Dakle, ""zmeđu redaka", Borisav Jović tvrdi da je za pobunu Srba "kriv" predsjednik Tuđman, zanemarujući da su smjernice nove srpske politike, zapravo novog velikosrpskog projekta, utvrđene prije dolaska HDZ-a i F. Tuđmana na vlast u Hrvatskoj (uspon Slobodana Miloševića u Srbiji od 1986., "antibirokratske revolucije" i smjena vodstva u autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu te Republici Crnoj Gori 1988./1989., odluke Skupštine SR Srbije od 28. ožujka 1989. kojima je Vojvodini i Kosovu "de facto" oduzet status konstitutivnih jedinica jugoslavenske federacije, itd.), da su na "mitinzima" Srba u Hrvatskoj prije konstituiranja višestranačkog Hrvatskog sabora i proglašenja F. Tuđmana za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske (30. svibnja 1990.) srpski ekstremisti za nacionalizam prozivali i Ivicu Račana i Stipu Šuvara... Nije točan ni podatak koji navodi Jović da "hrvatska vlast najavljuje i već sprovodi mere koje Srbi ne prihvataju: zabranu ćirilice, skidanje ćiriličnih tabli i putokaza, zabranu srpskih kulturnih institucija". Primjerice, u Hrvatskoj je tada djelovalo Srpsko kulturno društvo Zora, čiji je predsjednik bio Jovan Opačić (registrirao ga je na početku demokratskih promjena Republički sekretarijat za pravosuđe i upravu SR Hrvatske, 18. siječnja 1990.). Jedino što se u toj Jovićevoj rečenici može uzeti kao točno, iako službeno nije bilo prezentirano, je "najava otcepljenja od Jugoslavije", jer je to zaista bila želja velikog dijela Hrvata (to će potvrditi referendum 19. svibnja 1991.).

Sukladno Kadijevićevoj "istini" o vraćanju helikoptera hrvatskoga MUP-a, sljedeći dan, 18. kolovoza 1990., glasnogovornik Saveznog sekretarijata za narodnu obranu pukovnik Vuk Obradović dao je ciničnu izjavu, koju je prenio Tanjug: Gruba je insinuacija i manipulacija da je armija na bilo koji način uključena u tobožnji scenarij za destabilizaciju stanja u Hrvatskoj. Nisu točne izjave rukovodilaca Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i Stipe Mesića da su avioni Ratnog zrakoplovstva presreli tri helikoptera Ministarstva unutrašnjih poslova Hrvatske (predsjednik Tuđman u razgovoru s Jovićem spominje dva helikoptera, op. a.) i prisilili ih na slijetanje na aerodrom Lučko. Helikopteri su letjeli mimo najavljene i odobrene maršrute, pa ih je kontrola leta, postupajući po propisima, prisilila na prekid leta i povratak na polazni aerodrom. Nadležne komande i štabovi oružanih snaga poduzmaju odlučne mjere protiv pojedinaca iz rezervnog sastava koji samovoljno oblače i zloupotrebljavaju vojnu uniformu kojom raspolažu. Najoštrije zakonske mjere poduzet će se i u drugim slučajevima eventualnog samovoljnog ponašanja pripadnika JNA i Teritorijalne obrane. Savezni sekretarijat za narodnu obranu i ovom prilikom ističe da JNA ima, među ostalim, zadatak da spriječi bratoubilački rat u bilo kojem dijelu Jugoslavije. Armija će taj zadatak bezuvjetno izvršiti onako kako je određeno Ustavom SFRJ i Saveznim zakonom o općenarodnoj obrani. (Kronologija rata 1989.-1998, Hrvatska - Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1998., str. 29)

Dr. sc. Ante NAZOR

DNEVNO OPERATIVNO IZVJEŠĆE 9. KORPUSA JNA, 22. KOLOVOZA 1990.

U dnevniku srbijanskog člana u Predsjedništvu SFRJ, ujedno i predsjedavajućeg, Borisava Jovića, 21. kolovoza 1990. zapisano je da su poslije sjednice Predsjedništva SFRJ, na kojoj je "uz učešće F. Tuđmana razmatrano stanje u Hrvatskoj posle kninskih događaja", Vasil Tupurkovski (makedonski član u Predsjedništvu SFRJ, op. a.) i B. Jović razgovarali s predsjednikom Tuđmanom o Europskom atletskom prvenstvu u Splitu. Spomenuti razgovor pokazuje da je predsjednik F. Tuđman, zasigurno i pod dojmom "kninskih događaja" (17. kolovoza 1990.) o kojima je bilo riječ u prošlom broju Hrvatskog vojnika, na otvaranju Europskog atletskog prvenstva europsku i svjetsku javnost namjeravao upoznati sa stanjem u Hrvatskoj i s posebnošću Hrvatske u jugoslavenskoj federaciji. Borisav Jović je to na svoj način prokomentirao u svom dnevniku, s posebnim osvrtom na ponašanje i "karakter" predsjednika Tuđmana: Tuđman je naumio da po svaku cenu promoviše Hrvatsku kao samostalnu državu, iako Evropa i svet priznaju Jugoslaviju a ne Hrvatsku. Iznosimo mu stav Predsedništva da mi moramo biti oni koji otvaraju prvenstvo a ne on. Pokazao je sve svoje osobine i svoje pravo lice. Nesiguran, nervozan, uplašen, nacionalistički zajedljiv, otrovan antisrbin. Tvrdi da, ako ja otvaram takmičenje, doživeću zviždanje i proteste što će kompromitovati Jugoslaviju (toga se kao, plaši) a ako dođem kao gost (što on predlaže) da ću biti pozdravljen! Dalje, da je Hrvatska država, a mi joj to osporavamo, da neće više da im se komanduje iz Beograda "sa Kalemegdana", itd. Ništa nije pomoglo naše upozorenje da se na Evropskom atletskom prvenstvu takmiči reprezentacija Jugoslavije a ne Hrvatske, da protokol Evropske atletske federacije predviđa naše učešće, a ne učešće Hrvatske itd. Kad su mu ponestali argumenti počeo je da se pravda, kao, Split mu sve diktira, ne zavisi od njega. To mu je još nelogičnije, a ako bi bilo tačno, bilo bi još žalosnije. Sve laže. Želi da promoviše novu nezavisnu državu Hrvatsku, na silu, pred celom Evropom. Bojim se da to ne rasturi jugoslovensku reprezentaciju. Neću ići u Split. Očigledno je da su spremni na provokacije. (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 179-180)

Potom je u svom dnevniku, 22. kolovoza 1990., B. Jović zapisao rečenice koje su u skladu s prethodno navedenim zapisom o njegovoj osudi pokušaja hrvatskog predsjednika da na otvaranje Europskog atletskog prvenstva naglasi posebnost Hrvatske, ali istodobno, kroz prikaz trenutačnog djelovanja američke diplomacije, pokazuju i njegovu zabrinutost za očuvanje Jugoslavije: Globalne ocene američke politike o Jugoslaviji uvek su za nas bile veoma značajne, pogotovo danas kad su SAD jedina super sila koja hara i dominira svetom. Nas veoma okupira njihova globalna procena i strategija zato što je često zasnovana na površnom poznavanju naše stvarne situacije, a još više stavljena u funkciju njihovih želja i interesa. U posljednje vreme kao da su digli ruke od Kosova, shvatili da to ne možemo brzo rešiti ni mi čije se kože tiče, a kamoli oni, ali su nastavili da se bave promenom političkog sistema, da se brinu za "demokratiju" i za "jedinstvo" Jugoslavije. Ovih dana sa visokog mesta u Stejt departmentu (SD) rečeno je našima u Vašingtonu da su SAD za jedinstvenu, demokratsku Jugoslaviju i da neće podržati njeno cepanje. Takođe, da to mora biti jasnom onim republičkim rukovodstvima u Jugoslaviji koja razmišljaju i o otcepljenju.

Skoro istovremeno na nešto nižem nivou u SD ponovljeno je gornje uveravanje, s tim što je podvučeno da SD upućuje svoju Ambasadu u Beogradu da dekuražira sve separatističke težnje, ukljućujući i one u Srbiji. U skladu sa takvim interesom, u kontaktima koje imaju u SAD i u Jugoslaviji sa predstavnicima pojedinih naših republika, upućuju ih da za akcije prema SAD koriste postojeće federalne institucije, kao i ambasade dveju zemalja. Isto tako, u SD itiču da ne žele da iko u Jugoslaviji koristi SAD za svoje ciljeve. To je bio razlog što su odbijali zahteve predstavnika pojedinih republika za susrete sa Bušom (predsjednik SAD, op. a.). Inače, u SD i dalje ocenjuju da razvoj unutrašnjih prilika u Jugoslaviji teče krajnje zabrinjavajuće, a ishod postaje opasan i neizvestan. U ovom smislu, kao argumentacija služi: separatizam Slovenije; ozbiljno ugrožavanje i kršenje ljudskih prava na Kosovu; sumnje u proces demokratizacije Srbije; zabrinjavajuće narastanje nacionalizma; neuverenost u punu demokratičnost onog što se odvija u Hrvatskoj nakon izbora. Uporedo s iznetim "tvrdnjama" u SD prisutna je i ocena da se Jugoslavija kreće ka labavoj konfederaciji, u kojoj vide i okvir za lakše rešavanje kosovoskog problema, iako postavljanje srpskog rukovodstva i albanske opozicije ne daje osnov za optimizam.

Veliko je pitanje koliko su Amerikanci čvrsti u svojim stavovima i pitanjima koja nas najviše zanimaju - u osudi separatizma i zaštiti integriteta Jugoslavije. Šta u tom kontekstu znači konstatacija da se Jugoslavija kreće ka labavoj konfederaciji? Da li oni i to podržavaju? Sve su to prazne priče. Menjaće oni stavove kao cigani konja samo da ovde promene režim. (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 180-181)

Nasuprot izvorima koji svjedoče o dramatičnom razdoblju u Jugoslaviji, koje je kulminiralo događajima u Kninu i okolici 17. kolovoza 1990., o tome ili o utjecaju spomenutih događaja na svakodnevicu i život vojnika 9. korpusa JNA neposredno nakon 17. kolovoza 1990. gotovo ništa se ne govori u Dnevnom operativnom izvješću dežurnog časnika 9. (kninskog) korpusa OS SFRJ, koje je 22. kolovoza 1990. upućeno "Komandi VPO". U tome izvješću, koje je potpisao "dežurni operativni potpukovnik" Omrčen Šimun, govori se o "stanju i aktivnosti" u Oružanim snagama SFRJ, odnosno u 9. korpusu toga dana, a potom se samo kratko govori o nekim posljedicama događaja od 17. kolovoza, zapravo o političkim prilikama na području u zoni odgovornosti toga korpusa. No posebno je zanimljiv osvrt na izjave koje navode na zaključak da su nakon "balvan revolucije" kadrovi bliski Vojislavu Šešelju izazvali rascjep u Srpskoj demokratskoj stranci. Uz to, izvješće upućuje na zaključak da se 20./21. kolovoza nešto dogodilo (očigledno neka izvanredna sitaucija, op. a.) i u Stanici javne sigurnosti u Drnišu.

Dnevni operativni izvještaj sa stanjem u 18. časova (22. kolovoza 1990.)

1.- Rad u komandama i jedinicama odvijaju se po planu i rasporedu komandi - jedinica i naređenim merama za pojačanje b/g.

2.- Stanje na stražama je redovno.

3.- U vremenu od 09, 45 do 10, 15 časova ASC Zadar organizovano je napustio garnizon Knin i nastavio maršovanje ka matičnom garnizonu

4.- Komanda 9. BVP primila je od proizvođača TAM Maribor 4 mv TAM 150 t 9, sada se u bataljonu nalazi takvih ukupno 10 m/v.

5.- U toku dana planski i organizovano je vršena dopunska obuka sa novodošlim vojnicima-vozačima (80. partija).

6.- U toku dana su poduzete mere u skladu sa vašim odobrenjem u cilju nastavka planskih aktivnosti izvršenja gađanja u rejonu Suho Polje i nastavka radova na vodovodu u s. Matase i s. Zelići. O navedenim aktivnostima su upoznate SO Sinj COIO Knin (za gađanje), a Drniš i Knin za miniranje (u sklopu izgradnje vodovoda).

7.- Oko 10, 30 časova u kasarni NH "S. Rodić" u nameri da skrati put došlo je do povređivanja vojnika Krstić Saše iz VP 1318/13 Knin. Isti je pao sa zida visine oko 3 metra (u rejonu auto parka) i tom prilikom je došlo do naprsnuća trtične kosti zadnjeg kralješka, vojnik Krstić prebačen je u CMU Split.

8.- Stanje na teritoriji:

a) prisutno je neslaganje i rascjep u Srpskoj demokratskoj stranci što evidentno govori istup dr. Dušana Zelembabe zastupnika u saborskom veću opština pred građanima Knina u ranijim jutarnjim časovima dana 20. 08. 1990.godine, koji su se okupili ispred zgrade SJS protestirajući zbog otkaza trojice kninskih milicionera.

Tom prilikom dr Zelembaba je rekao "da nema pravo da niko drugi predstavlja srpski narod sem legalno izabranih organa, a to sam ja i moj kum (Jovan) Opačić".

Naša saznanja da dr Zelembaba i Opačić spadaju u grupu jastrebova SDS potvrda je i razgovor sa Zdravkom Zečevićem, predsednikom SO Benkovac objavljen u Slobodnoj Dalmaciji dana 22. 08. 1990.g. Na 3. strani. na pitanje novinara Viktora Ivančića odgovorio je "jastrebova ima to je sasvim sigurno, i u rukovodstvu. Recimo istupi Zelembabe bili su na toj liniji i još nekih ...". Prema nepotvrđenim informacijama za vreme boravka u Novoj Pazovi, Zelembaba je bio na razgovoru sa (Vojislavom) Šešeljom što je nepovoljno primljeno među čestitim i poštenim Srbima kninske krajine.

Jako se manipuliše sa JNA u sredstvima javnog informisanja i iritirani smo natpisom u Slobodnoj Dalmaciji od 22. 08. 1990.g. "od lovca do - divljači" novinara Jandre Širinića.

Molimo da se Slobodnoj Dalmaciji najozbiljnije skrene pažnja na ovako nekorektno pisanje i planiranje neistina.

Dana 22. 08. 1990. godine dobili smo obaveštenje od predsednika SUBNOR-a Knin Jovice Brekića da će se sutra u 11,00 časova održati sastanak SUBNOR-a, SRVS, te moli korištenje kino sale Doma JNA. Sastanku prisustvuje i predsednik SUBNOR-a Hrvatske Rade Bulat.

b) oko 15.00 časova od centra OiO Knin dobili smo brzojav (teleks) o događajima koji su se odigrali u SJS Drniš 20./21. 08. 1990. godine, isti brzojav je u celosti saopšten novinarima na održanoj konferenciji za iste u 15,40 časova 22. 08. 1990.godine.

c) prema podacima u s. Jagodnja Gornja (SO Benkovac) sa početkom u 18,00 časova održava se osnivačka skupština SDS na koju se očekuje dolazak Jovana Raškovića.

d) u 12,00 časova izbio je manji požar u rejonu Sinobadove Glavice (Knin) koji je za kratko vreme ugašen.

e) u toku dana dopremljeno je pogonsko gorivo na benzinske stanice u Kninu.

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. (I. DIO)

Promjene u hrvatskoj policiji i jačanje hrvatskih Oružanih snaga od kolovoza 1990. izazvale su zabrinutost velikosrpskih krugova u Beogradu za ostvarenje svojih ciljeva u Hrvatskoj. Već u prvoj polovici prosinca 1990. iz Saveznoga sekretarijata za narodnu obranu Predsjedništvu SFRJ dostavljena je "Informacija o neovlaštenom naoružavanju oružanih paravojnih jedinica", a potom su početkom 1991. prosrpski članovi Predsjedništva SFRJ kroz savezne institucije pokušali izvršiti pritisak na hrvatsko vodstvo da obustavi jačanje policijskih snaga u Hrvatskoj, iako se ono provodilo u skladu s važećim saveznim i republičkim zakonima. Vrhunac pritiska na Hrvatsku bila je "naredba" Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja 1991. da se u roku od 10 dana moraju "razoružati i raspustiti sve oružane formacije, koje nisu u sastavu jedinstvenih oružanih snaga SFRJ ili organa unutrašnjih poslova i čija organizacija nije utvrđena u skladu sa saveznim propisima".

Situacija je postala dramatična jer je bilo očito da je JNA planirala uporabiti silu. Dakako, glavna "meta" spomenute naredbe bile su hrvatske policijske snage. Potom bi rušenje demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj bila formalnost. Borisav Jović je 15. siječnja 1991. u svom dnevniku Poslednji dani SFRJ (Kragujevac, 1996., str. 247) zapisao: "Veljko (Kadijević, "ministar obrane SFRJ", op. a.) kaže da je vojska spremna da ide na radikalnu opciju do rušenja hadezeovske vlasti." Šest dana poslije, 21. siječnja, Borisav Jović i Slobodan Milošević dogovorili su se da treba prihvatiti odcjepljenje, ako ga Hrvati proglase, a "krajiške opštine" držati "vojno" dok se ne izjasne na plebiscitu gdje žele živjeti. Za razliku od njih, V. Kadijević tražio je "beskompromisan nastup do totalnog sloma hrvatske vlasti" (str. 257).

Istoga dana, 21. siječnja 1991., "predsjednik Srpskoga nacionalnog vijeća" u Hrvatskoj dr. Milan Babić uputio je iz Knina "Zamolbu" predsjedniku Republike Srbije Slobodanu Miloševiću da u svezi s razmjenom mišljenja oko novog uređenja odnosa među jugoslavenskim narodima primi delegaciju Vijeća koja će mu iznijeti zahtjeve srpskog naroda koji živi na području Republike Hrvatske.

Poštovani predsjedniče,

Povodom razgovora koji se obavljaju između predstavnika republika, a posebno predstojećeg razgovora izmedju Vas i predsjednika Republike Hrvatske, a radi razmjene mišljenja oko novog uređenja odnosa medju jugoslovenskim narodima, obraćamo Vam se molbom da primite na razgovor delegaciju Srpskog nacionalnog vijeća.

Želimo da Vas upoznamo sa viđenjem i zahtijevima srpskog naroda koji žive na području Republike Hrvatske i Srpske krajine.

Bili bismo Vam zahvalni ako možete da nas primite do 25. januara ove godine.

S poštovanjem.

U takvim okolnostima suradnje srbijanskoga vodstva i vrha JNA te daljnje radikalizacije vojnoga vrha JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj, kao i sve izvjesnije agresije na Republiku Hrvatsku, a uoči isteka ultimatuma od 9. siječnja, pokrenuta je prva mirovna inicijativa - apel majki Predsjedništvu SFRJ te "Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu" (SSNO) i generalu Veljku Kadijeviću protiv rata u Hrvatskoj. Majke iz Hrvatske, u nadi da će glas razuma prevladati zveket oružja, pokušale su utjecati na generale jugovojske da odustanu od zločinačkih namjera. Autorica apela je majka vojnika Josipa Milas Matutinović:
Kako se sudbonosni 19. siječnja približava, mi majke vojnika koji su u jedinicama JNA apeliramo da poštedite nevine živote naših sinova.

U ime čovječnosti ne dopustite prolijevanje krvi naših sinova!

U ime mira ne tjerajte naše sinove da pucaju u svoju braću, u svoje sestre, u svoje roditelje, u svoje prijatelje!

U ime slobode ne dopustite da se politički problemi rješavaju mrtvim tijelima naših sinova!

Saberite svoje snage u dijalogu i razumu!

Budite savjesni prema našim i vašim mladim, nedužnim sinovima! (Josipa Milas-Matutinović, Slutnja, strah i nada, Zagreb, 1997., str. 16)

Apel je 17. i 18. siječnja 1991. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu potpisalo oko 64.000 građana, a potom je, 18. siječnja 1991. oko 22 sata, predan tadašnjem članu Predsjedništva SFRJ iz Hrvatske Stjepanu Mesiću, da ga odnese u Beograd i uruči gore spomenutim naslovima. Spomenuti apel, kao prva mirovna inicijativa koja je imala značajniji odjek u medijima, svjedoči o zajedništvu hrvatskih građana u borbi za mir i Hrvatsku te pokazuje da je tu borbu - citiram riječi iz znamenitoga govora Vlade Gotovca - vodila "naoružana i nenaoružana, muška i ženska Hrvatska - ljudi koji su imali snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva i snagu svoje spremnosti da umru, ako ne mogu kao ljudi živjeti!"

B. Jović je potom u svoj dnevnik zapisao da je S. Milošević 23. siječnja 1991. inzistirao da vojska pokrije "srpska" područja u Hrvatskoj, a Kadijević je srbijanskom vodstvu iznio program vojnih mjera koje je poduzeo. Istoga dana, 23. siječnja 1991., zaprijetilo se uporabom JNA ako se "na području Republike Hrvatske odmah ne raspuste svi mobilizirani oružani sastavi". Sljedećega dana je u 5. vojnoj oblasti JNA sa sjedištem u Zagrebu stupila na snagu najveća bojna "gotovost", a 25. siječnja 1991. na televiziji je prikazana emisija Što je istina o naoružavanju HDZ-a u Hrvatskoj, koju je pripremila kontraobavještajna služba (KOS) JNA. Činilo se da je uvođenje izvanrednoga stanja u Jugoslaviji neizbježno.
U takvim okolnostima u Beograd je otišlo hrvatsko vodstvo predvođeno predsjednikom Franjom Tuđmanom. O tome je B. Jović u svoj dnevnik 25. siječnja 1991. zapisao:

Veljko (Kadijević, op. a.) mi javlja da su uspeli da uhapse 4 od ukupno 5 predviđenih za sudski proces, i to bez incidenata. Večeras izlazi u javnost sa "trakom" (spomenuti film: "Što je istina o naoružavanju HDZ-a u Hrvatskoj", op. a.) i drugim informacijama. Ovaj bi dan mogao biti preloman za tok događaja u Jugoslaviji (pripadnici JNA 23. siječnja 1991. uhitili su Franju Kovača i Vladu Šabarića - Hrvate, časnike u JNA, 25. siječnja uhitili su predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Virovitica Antuna Habijaneca i člana Izvršnoga vijeća i predsjednika općinskoga odbora HDZ-a iz Virovitice ?uru Dečaka, a 6. veljače uhitit će i Vinka Belobrka, op. a.).
Napetost u Hrvatskoj i Jugoslaviji dostigla je dramatične razmere. Vojska je podigla bojevu gotovost na najviši nivo, Hrvatska je mobilisala 50.000 "rezervnih" policajaca. Strah Srba u Kninu i u Hrvatskoj uopšte se povećao. Zapadne zemlje (SAD i Engleska pre svega) počele su i zvanično da vrše pritisak na nas "da ne ugrožavamo Hrvatsku i Sloveniju". Razgovor između rukovodstva Hrvatske i Srbije o budućnosti Jugoslavije nije dao nikakve rezultate, naprotiv, samo je potvrdio razlike. Puštena je filmska traka o pripremi vojne pobune u Hrvatskoj.

Srbi iz Hrvatske preko Slobodana (Miloševića, op. a.) vrše presiju da ih vojska zaštiti. Slobodan je prenosi na mene. Veljko uporno odbija sa obrazloženjem da postoji opasnost da vojska dobije epitet "srpska" i da on to neće dozvoliti. Uostalom, ništa ne može da preduzme bez odluke Predsedništva. Slobodan insistira na odluci Predsedništva. Zakazuje ga za popodne, tražim od Veljka informaciju o stanju i predlog. Njegov predlog je "da vojska bude spremna, ako zatreba da joj se tek tada da odobrenje (od Predsedništva) da deluje. Drugi i to odbijaju (sem Bućina i Zelenovića). Ante Marković drži sednicu SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća, tj. vlade SFRJ, op. a.) i "zaključuje" da bi to još pogoršalo situaciju. Na sednici Predsedništva urnebes. Janez Drnovšek (predstavnik Slovenije, op. a.) napušta sednicu, revoltiran, pa se kasnije vraća. Ništa ne možemo. Oko 20 časova zovemo hrvatsko rukovodstvo (predsjednika RH F. Tuđmana, predsjednika Hrvatskog sabora Žarka Domljana i predsjednika Vlade RH Josipa Manolića, op. a.) da dođu na sednicu (bili u Srbiji na razgovorima). Ostali smo do iza ponoći. Kako je razgovor tekao postoji stenogram. Tek, uspeli smo nekako da se dogovorimo da Hrvatska raspusti i razoruža rezervnu miliciju, da vojska ukine bojevu gotovost i da se stvore uslovi za normalno odvijanje suđenja u postupku sprovođenja Naredbe (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 259).

Glede Jovićeva navoda da general Kadijević "ništa ne može da preduzme bez odluke Predsedništva", zanimljivo je da je već početkom travnja 1991., srbijansko vodstvo (S. Milošević i B. Jović) odlučilo "prijeći Rubikon" i posve ignorirati kolektivno Predsjedništvo SFRJ, a da se general Kadijević tome više nije protivio. Naime, bez obzira na to što je Ustavom bilo predviđeno da o uporabi JNA odlučuje Predsjedništvo SFRJ, generali JNA (dakako, bez suglasnosti Predsjedništva) obećali su srpskom vodstvu da, ako treba i uz uporabu oružja, neće dopustiti hrvatskoj policiji da "zauzme Knin i druge "srpske" gradove koji su sada pod srpskom vlašću" (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 317).

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. (II. DIO)

Dio dnevničkoga zapisa B. Jovića koji se odnosi na događaje od 25. siječnja 1991. u Beogradu, predstavljen je u prethodnom broju Hrvatskog vojnika. U drugom dijelu toga zapisa, koji slijedi, opisani su tijek i zaključci sjednice Predsjedništva SFRJ, na koju je oko 20 sati 25. siječnja 1991. došlo hrvatsko izaslanstvo predvođeno predsjednikom Tuđmanom:

Osnov za rad bila je Informacija SSNO o merama u JNA za sprovođenje Naredbe Predsedništva SFRJ od 9. 1. 1991. o rasformiranju i razoružavanju nelegalnih oružanih sastava, u kojoj se prvo kaže da su organi krivičnog gonjenja u JNA u toku 24. i 25. januara lišili slobode dvojicu aktivnih starešina JNA i dva civilna lica sa teritorije Republike Hrvatske za koje se osnovano sumnja da su neposredno učestvovala u organizovanju i naoružavanju izlegalnih paravojnih organizacija i da su pripremali diverzantsko-terorističke akcije i napade na pripadnike JNA, članove njihovih porodica i vojne objekte, odnosno oružanu pobunu; da je istražni postupak u toku i da vojno-pravosudni organi preduzimaju i druge mere u skladu sa svojim ovlašćenjima i odgovornostima utvrđenim zakonom.

Zatim se daje ocena aktuelne situacije u Hrvatskoj. Protivno zahtevima Predsedništva SFRJ i zvaničnim izjavama rukovodstva Republike Hrvatske, pojačava se borbena gotovost policije i drugih oružanih sastava. Ubrzano se prevode pripadnici ilegalne vojne organizacije HDZ-a u rezervni sastav policije, uz dodelu odgovarajućih službenih legitimacija. Mobilizacija se vrši i na ostrvima, što do sada nije činjeno. Do krajnosti se radikalizuje propagandna kampanja. U prvi plan se ističe navodna opasnost od velikosrpskog hegemonizma i centralizma iz Beograda. JNA se proglašava pukim sredstvom te politike. Na telefonu 041/98-24 neprekidno se emituju poruke za okupljanje hrvatskog naroda u zemlji i svugde u svetu radi "odbrane Hrvatske". Poziv se upućuje i za izlazak na dosad najmasovnije demonstracije zakazane za 26. januar u 13.00 časova - svuda tamo gdje Hrvati žive.

Iako nema direktnih upada policijskih snaga u područja nastanjena srpskim življem, pojačavaju se raznovrsni oblici pritisaka na srpsko stanovništvo. To je posebno izraženo na rubnom području. Krajnje grubo i agresivno vrši se kontrola saobraćaja - putnika i vozila i srpski živalj izlaže svakovrsnim provokacijama. Najavljuje se vrlo brzi obračnu sa tzv. hajdučijom u Kninskoj krajini. Na osnovu činjenice da je stanici milicije u Kninu vraćeno oružje, pojedinci šire psihozu straha i nesigurnosti i podstiču srpsko stanovništvo da traži zaštitu. Zbog toga, srpsko stanovištvo se oseća direktno ugroženim i već se pojavljuje izbeglištvo.

Dalje se predsedništvo obaveštava da su, s obzirom na razvoj događaja, u toku mere dovođenja planiranih jedinica JNA na zahtevani stepen borbene gotovosti, pa se predlaže da Predsedništvo SFRJ:

zahteva od svih učesnika da poštuju zakonitost u sprovođenju krivičnog postupka koji je otpočeo, kako bi se odvijao na miru i u skladu sa zakonom;

pozove odgovorne činioce da učine sve kako bi se smanjile međunacionalne napetosti i izbeglo neposredno sukobljavanje;

naloži JNA da bude spremna da se odmah angažuje ako bi došlo do međunacionalnih sukoba u bilo kom delu Jugoslavije.

Dakle, ne predlaže se angažovanje JNA, nego da bude spremna. To podrazumeva ponovno odlučivanje ako se želi i angažovanje na sprečavanju međunacionalnih sukoba.

Mesić i Drnovšek su bili odlučno protiv toga da se bilo šta raspravlja i odlučuje o Hrvatskoj bez prisustva njenog rukovodstva. Tupurkovski (predstavnik Makedonije, op. a.) je bio odsutan, ali se složio telefonom. Ante Marković je uporno inzistirao da se ne usvaja treća tačka predloga SSNO jer bi to, po njegovom mišljenju, samo dolilo ulje na vatru. Dugotrajna rasprava ipak je dovela do toga da pozovemo hrvatsko rukovodstvo koje je došlo uveče oko 20 časova.

Rasprava s Hrvatima bila je duga i mučna. Njihova je teza bila da se moraju naoružati radi odbrane od "srpske hajdučije" ali i od straha od vojnog udara. Ubeđivali smo ih da vojnog udara neće biti i da njihovu vlast niko neće dirati, ali da će biti pohapšeni pojedinci odgovorni za protivzakonito delovanje. Srpsko pitanje treba rešavati politički a ne vojno.

Niko nikome ništa nije poverovao, ali je nekako nađen verbalni kompromis, koji sumnajm da će nešto trajno da znači. Za javnost je dato sledeće saopštenje:

Detaljna analiza uzroka koji su doveli do međusobnog nepoverenja i podozrenja i napetosti pokazala je da ne postoje razlozi koji bi opravdali izazivanje ovakve međunacionalne napetosti i zategnutosti u Republici Hrvatskoj i između organa Republike Hrvatske i Federacije. Postignuta je potpuna saglasnost da se preduzmu mere koje će tu napetost smanjiti. U tom duhu dogovoreno je da se 26. januara ove godine do 12,00 časova izvrši demobilizacija rezervnog sastava milicije u Hrvatskoj i istovremeno stepen borbene gotovosti jedinica JNA prevede u redovne mirnodopske uslove. Na taj način će se stvoriti uslovi za potpuno normalno odvijanje života i otklanjanje svake međunacionalne konfrontacije.

Zajednički je zaključeno da se time stvaraju uslovi da se dalje vodi istražni postupak predviđen zakonom. Dogovoreno je takođe da će vojno-pravosudni organi u vođenju istražnog i sudskog postupka sarađivati sa nadležnim organima Republike Hrvatske."

Da li je dogovor radi sprovođenja, ili dogovor radi predaha, videćemo.

Na sednici Predsedništva SFRJ, Ante Marković nas obaveštava da je na današnjoj sednici SIV-a savezni sekeretar za inostrane poslove ("ministar vanjskih poslova", op. a.) Budimir Lončar informisao da je dobio teleks iz Londona od naše ambasade u kome se kaže da je britanska vlada pozvala naše predstavnike i upozorila našu vladu da ne upotrebljava silu protiv Hrvatske i Slovenije: da su uznemireni informacijama i događajima u Jugoslaviji; "to se posebno odnosi na pokrete jedinica JNA prema granicama" itd. - kako oni to kažu. Ukoliko bi do toga došlo, rekli su Britanci, to bi vrlo ozbiljno naškodilo odnosima između dvije zemlje; zatim odnosima Jugoslavije sa Evropskom zajednicom u cjelini i našim aspiracijama prema Zajednici. Zbog toga, žele da nam izraze svoje uvjerenje da bi upotrebu sile, svakako, trebalo izbeći, jer bi se time situacija značajno pogoršala. Zatim, Britanci smatraju da treba nastaviti sa razgovorima o uređenju Jugoslavije (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 261-262).

Sljedećeg dana, 26. siječnja 1991., B. Jović je zapisao rečenice koje će jasno pokazati namjere srbijanskoga vodstva: Razgovaram telefonom sa Slobodanom (Miloševićem, op. a.) o rezultatima razgovora Srbija - Hrvatska i sednice Predsedništva. On se dogovorio s Tuđmanom da sednemo učetvoro (Sloba, ja, Tuđman i Mesić), ali ne veruje u bilo kakav sporazum. Više veruje u akcije koje će ih na to prisiliti. Veoma je razočaran rezultatima sednice Predsedništva. Ne uklapa mu se u zamisao (šemu) "o kojoj mi ne može govoriti telefonom". Jer, kaže on, kad vojska jednom "pokrije" srpske teritorije u Hrvatskoj mi se više ne bojimo raspleta jugoslovenske krize. Bez toga ništa. Nama drugačiji tok događaja ne odgovara. Bar on u to veruje (Borisav Jović, Poslednji dani SFRJ, Kragujevac, 1996., str. 262).

U Večernjem listu, 26. siječnja 1991., zapisano je: Bili smo na rubu građanskog rata, vojska je bila mobilizirana, ali može se reći da je još jednom hrvatska principijelna politika, razborita ali odlučna, odnijela pobjedu." To je ocjena izlaganja dr. Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, o rezultatima razgovora delegacije Hrvatske u Beogradu i zaključcima Predsjedništva SFRJ, u Saboru Republike Hrvatske."U razgovoru s delegacijom Srbije na čelu sa Slobodanom Miloševićem kazali smo da su prošla vremena kad se s Hrvatskom moglo razgovarati s dvostrukim kriterijima, da nasuprot sebi imaju vodstvo Hrvatske i hrvatski narod koji je izvojevao svoju slobodu i koji će svoj suverenitet znati braniti", rekao je dr. Tuđman.

Dok su trajali razgovori s vodstvom Srbije, održavala se sjednica Predsjedništva Jugoslavije", nastavio je predsjednik Tuđman."Bila je podosta burna, no to što smo postigli na toj sjednici od tolike je važnosti i tolikog značenja da se može nazvati povijesnom sjednicom i povijesnim odlukama. Na toj sjednici htjelo se dalje ozakoniti intervenciju jugoslavenske vojske. U tijeku razgovora i predsjednik Jović, u ime Predsjedništva SFRJ, i general armije Veljko Kadijević, u ime Jugoslavenske narodne armije, izričito su izjavili da oni priznaju legitimitet hrvatske demokratske vlasti Republike Hrvatske i da JNA nije imala, niti ima, nikakvu namjeru za provedbu vojnog udara, svrgavanje legitimne vlasti u Hrvatskoj. To je znači prvi puta javno rečeno i kao obveza ispred jugoslavenske i svjetske javnosti."

Dr. Tuđman je dalje naveo da je postignuta suglasnost da će Armija dati nalog da 27. siječnja u 12 sati prestaje iznimni stupanj njezine borbene gotovosti. "Armija se vraća u redovno stanje, u vojarne, a ja ovdje ovog časa kao predsjednik Republike, dajem nalog da se rezervni sastav milicije isto tako demobilizira i povrati svojim kućama. Uz ovu, najvažnija odluka Predsjedništva SFRJ je i zaključak da se što hitnije uspostavi pravni poredak svugdje gdje je on narušen. To znači, odmetnici, pobunjenici u Kninu ili negdje drugdje, nemaju više prava da se pozivaju na potporu bilo saveznog vrhovništva u Beogradu, bilo JNA. Uspostava mira, pravnog poretka, stvar je Republike Hrvatske na njezinu teritoriju", zaključio je dr. Tuđman. (Kronologija rata, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, 1989.-1998., Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998., str. 38)

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. - III. DIO

na temelju dnevničkoga zapisa B. Jovića o događajima od 25. siječnja 1991. u Beogradu i izjave predsjednika RH Franje Tuđmana za hrvatski tisak, prikazani su dramatični događaji, čiji je vrhunac toga dana obilježilo prikazivanje filma na televiziji, koji su pod naslovom "Što je istina o naoružavanju HDZ-a u Hrvatskoj" pripremila protuobavještajna tijela JNA ("organi bezbednosti JNA"), odnosno "Uprava bezbednosti Saveznog sekeretarija za narodnu obranu (SSNO)", u javnosti poznata pod nazivom "kontraobavještajna služba (KOS)". Film je prikazan kao rezultat operativnog rada pripadnika "organa bezbednosti JNA", provedenog putem operativne akcije sa simboličnim tajnim nazivom "Štit" - "Operativna akcija organa bezbednosti JNA - Štit" (u javnosti poznata kao "slučaj Špegelj"). Službeno je cilj akcije bio "raskrinkavanje agresivne politike hrvatskog vrhovništva koje se opredelilo za nasilnu secesiju od zajedničke države i ilegalnog vojnog organizovanja u Hrvatskoj" te "presijecanje glavnog kanala za ilegalni uvoz oružja iz Mađarske u Hrvatsku". U tom smislu film je trebao prikazati ključne dokaze protiv hrvatskog vrhovništva i uvjeriti javnost u opravdanost i nužnost poduzimanja mjera protiv takve vlasti. Zapravo, cilj prikazivanja filma bio je stvaranje uvjeta za uhićenje određenog broja političkih i vojnih dužnosnika Republike Hrvatske, posebno "prvooptuženoga" generala Martina Špegelja, a u slučaju otpora tome i dramatičnog zaoštravanja situacije, i za uvođenje izvanrednoga stanja u Jugoslaviji, odnosno onemogućavanje osamostaljenja Republike Hrvatske.

Akciju "Štit" vodio je general-major JNA Aleksandar Vasiljević, tada zamjenik načelnika "Uprave bezbednosti SSNO-a", a potom, od 15. lipnja 1991. i načelnik te Uprave (nakon što je 8. svibnja 1992. prijevremeno umirovljen, tijekom napada snaga NATO-a na Jugoslaviju u travnju 1999. je reaktiviran i postavljen na dužnost zamjenika načelnika "Uprave bezbednosti", te promoviran u čin general-potpukovnika, a djelatna vojna služba prestala mu je krajem ožujka 2001.). Prije nego što je postao zamjenik načelnika "Uprave bezbednosti", A. Vasiljević je od 1986. do 1988 bio načelnik "Prvog odeljenja u Upravi bezbednosti SSNO-a", a od 1988. do 1990. "komandant 4. motorizovane divizije" u Sarajevu. U svojoj knjizi "Štit - akcija vojne bezbednosti (dnevničke beleške operativca)" (Beograd, 2012.), A. Vasiljević opisuje tijek operacije. Posebno zanimljiv, nalik scenariju iz nekog špijunskoga filma, jest njegov opis uhićenja hrvatskih dužnosnika u Virovitici Antuna Habijaneca - presjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine Virovitice i ?ure Dečaka - predsjednika HDZ-a i člana Izvršnog vijeća Virovitice, koje je bilo uvod u dramatične događaje 25. siječnja 1991. (opisani u prethodnom broju Hrvatskog vojnika).

Utorak, 22. januar 1991.

U toku jučerašnjeg dana general Kadijević (Veljko, tadašnji "ministar obrane" SFRJ, op. a.) je informisao deo Generaliteta u SSNO da se Jugoslavija praktično nalazi pred ratom koji može biti - rat protiv secesionista ili međunacionalni, građanski rat, ili - rat za odbranu Jugoslavije, koji bi bio blaža varijanta i sa mnogo manje žrtava nego međunacionalni, građanski rat. Istakao je da je snažna i dugotrajna indoktrinacija u Sloveniji i Hrvatskoj okrenula deo ljudi protiv nas, koji su spremni da protiv armije idu i oružjem. Zato se i ne izvršava Naredba Predsedništva SFRJ (od 9. siječnja, op. a.) i vraćanje oružja uslovljava - da se JNA javno distancira od mešanja u situaciju u Krajini i oko Slovenije, a ako JNA upotrebi silu, Hrvatska će se obratiti za pomoć svojim saveznicima, pozvaće svoj građane da napuste savezne institucije i JNA i proglasiće otcepljenje od Jugoslavije i svoju samostalnost.

Zbog ovakve situacije, general Kadijević je naredio da se odmah, od 22. do 24. januara pristupi ranije planiranom hapšenju vojnih lica a nakon toga i civila iz virovitičke grupe, a on će od Predsedništva SFRJ zahtevati vanrednu sednicu, podizanje mera borbene gotovosti u JNA i puštanje pripremljenog filma u javnost.

Istekao je i drugi rok za vraćanje oružja, no ništa se nije bitnije promenilo u odnosu na stanje od pre dva dana. Zaključno sa 21. januarom, jedinicama i komandama JNA predato je ukupno 427 komada streljačkog naoružanja, 19 ručnih bombi i 13.720 metaka. Interesantno je da je na teritoriji Vojno-pomorske oblasti predato 106 komada streljačkog naoružanja, 1134 metka i jedna ručna bomba, ali gotovo sve sa teritorije Kninske krajine. Da li se nešto promenilo u broju predatog naoružanja organima MUP-a Hrvatske za sada nije poznato, no sva saznanja ukazuju da se tu ništa bitnije nije promenilo. Dakle, sasvim je izvesno da je produžavanjem roka o vraćanju oružja samo izigrana Naredba Predsedništva SFRJ i da je taj produžetak iskorišćen samo da se dobije na vremenu za potpunu mobilizaciju rezervnog sastava MUP-a i paravojnih sastava HDZ na čitavoj teritoriji Hrvatske (...).

Jasno je da je produženje roka za izvršenje Naredbe samo iskorišćeno da se završi mobilizacija rezervnog sastava MUP-a Hrvatske. A on je naglo uvećan i više nego udvostručen, tako da je sada ukupno brojno stanje mirnodopskog i rezervnog sastava preko 50.000 ljudi (čak i u slučaju da je taj broj točan, autor zanemaruje činjenicu da je narodnosni sastav MUP-a tada bio mješovit i da znatan broj pripadnika MUP-a nije prihvatio novu hrvatsku vlast, što su i pokazali uoči i tijekom izbijanja otvorenog sukoba u ljeto 1991. godine, op. a.). Imajući precizno sve ove podatke, Informativna služba SSNO saopštila je da će, ukoliko se odmah ne raspuste mobilisani oružani sastavi Hrvatske, JNA morati da podigne borbenu gotovost svojih jedinica na nivo koji će obezbediti sprovođenje na zakonu zasnovanog krivičnog postupka i izvršenje sudskih odluka. I zaista, borbena gotovost jedinica JNA je podignuta na viši nivo, ali u okviru kasarni i bez dodatnih pokreta jedinica JNA.

Da se Hrvatska stvarno ozbiljno pripremala za sukob sa JNA i da je u tome tražila savezništvo i u inostranstvu i među nekim republikama u SFRJ vidi se i iz sadržaja sporazuma sklopljenog između Hrvatske i Slovenije, potpisanog 20. januara 1991. godine u Otočcu na Krki. Potpisnici su ministri Špegelj i Boljkovac, sa jedne, i Janez Janša i Igor Bavčar sa druge strane. U slučaju sukoba sa JNA, dogovoreno je da se obostrano proglasi potpuna samostalnost obe republike, da se odmah opozovu svi njihovi predstavnici u organima federacije, da se zahteva intervencija međunarodnih snaga, da državaljni obe republike napuste JNA, da se izvrši zaplena sve imovine federacije na teritoriju obe republike i da se upotrebe sve snage i sredstva u sukobu sa JNA a ista proglasi zločinačkom kao i njeni pripadnici koji ostanu u njoj.

U ovakvoj situaciji nije se imalo šta više čekati. Odmah po dolasku u Zagreb izvršio sam konačne pripreme da se podoficiri Franjo Kovač i Vlado Šabarić, po unapred pripremljenim legendama, upute iz svojih jedinica u pretpostavljenu komandu gdje ćemo ih lišiti slobode i sprovesti u vojni istražni zatvor Vojnog suda u Zagrebu. Računali smo na njihovu kooperativnost (autor ne navodi što bi im se dogodilo da nisu bili kooperativni, op. a.) da će pri prvom telefonskom javljanju svojim porodicama pristati da im ne saopštavaju da su u trodnevnom pritvoru organa bezbednosti, kako se ne bi alarmirali glavni akteri koje je tek trebalo lišiti slobode i staviti ih u pretkrivičnu proceduru. A to su bili Antun Habijane i ?uro Dečak. (Aleksandar Vasiljević, Štit - akcija vojne bezbednosti (dnevničke beleške operativca), Beograd, 2012., 130-132)

Autor nije spomenuo da su Hrvatska i Slovenija na sastanku u Mokricama, 17. siječnja 1991., donijele sporazum o suradnji u području obrane, no prešutit će i važan podatak da su 24. siječnja 1991. u Beogradu predsjednici Srbije i Slovenije, Slobodan Milošević i Milan Kučan, postigli sporazum. Taj je podatak važan jer pokazuje koliko je to prethodno sklopljeno hrvatsko-slovensko savezništvo bilo čvrsto. Da je bilo upitno i da je ovisilo o interesima svake države, odnosno o spremnosti i upornosti JNA da u sukobu sa Slovenijom ide do kraja, pokazat će događaji u ljeto 1991. godine. Naime, hrvatsko vodstvo znalo je za spomenuti srbijansko-slovenski sastanak, Ministarstvo informiranja RH je u svom Dnevnom pregledu zabilježilo podatke o postignutom sporazumu, prema kojemu "je zajednički konstatirano da se u razrešavanju krize mora polaziti od prava naroda na samoopredelenje, koje ne može biti ničim ograničeno, osim jednakim i istim takvim pravom drugih naroda", te da "Slovenija uvažava interes srpskog naroda da živi u jednoj državi i da budući jugoslavenski dogovor taj interes treba poštivati". Spomenuti podaci upućuju na zaključak da se Srbija tada sa Slovenijom dogovorila da će omogućiti njezino neometano napuštanje SFRJ, u zamjenu za priznanje Srbima u Hrvatskoj da imaju pravo na samoodređenje (Ivan Bilić, "Kronologija raspada SFRJ i stvaranje Republike Hrvatske do 15. siječnja 1992.", National security and the future, vol. 6, no. 1-2, ožujak 2005., str. 106-107). Vijest o tom sastanku objavljena je u srbijanskom tisku, pod naslovom koji sugerira na navedeni zaključak. No s obzirom na to da je riječ o nepouzdanom izvoru (novine), ali i s obzirom na to da je predsjednik Kučan jednom prilikom pojasnio da rečenici - "da Slovenija uvažava interes srpskog naroda da živi u jednoj državi" - nedostaje nastavak koji je on izgovorio na tom sastanku - "ali ne na štetu drugog naroda", spomenuti podatak treba uzeti s rezervom i provjeriti. U svakom slučaju, razlozi za uključivanje Hrvatske u sukob između JNA i slovenske Teritorijalne obrane, sukladno odredbama hrvatsko-slovenskog sporazuma o zajedničkoj obrani koji spominje A. Vasiljević, postali bi opravdani tek da je taj sukob prerastao u pravi rat. Ovako, s obzirom na navedene podatke, a posebice s obzirom na tadašnju razinu spremnosti Hrvatske za rat, oprez je bio nužan. To potvrđuje i komentar generala Veljka Kadijevića u njegovoj knjizi Moje viđenje raspada (Beograd, 1993., 129) da bi za JNA bilo bolje da je predsjednik RH F. Tuđman tada donio odluku o napadu na JNA, a ne kasnije, jer "vrijeme radi više protiv nas nego za nas", te zbog toga što je u toj fazi sukoba JNA "morala sačekati napad, a ne prva napasti".

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. - IV. DIO

Toga je dana beogradski tisak pod naslovom "Puna saglasnost u opredeljenju da se sačuva Jugoslavija kao zajednička država" donio izvješće o jučerašnjem susretu delegacija Srbije, predvođene Slobodanom Miloševićem, i Bosne i Hercegovine, predvođene Alijom Izetbegovićem. U podnaslovu je istaknuto da su se "najviši funkcioneri Srbije i BiH složili u stavu da Jugoslavija kao zajednička država mora imati jedinstvenu armiju" (Politika, četvrtak, 24. januar 1991., str. 7). Istoga dana u Beogradu je održan sastanak delegacija Srbije, predvođene Slobodanom Miloševićem, i Slovenije, predvođene Milanom Kučanom. Beogradski tisak istaknuo je da "Slovenija uvažava interes srpskog naroda da živi u jednoj državi" (Politika, petak, 25. januar 1991.).

A pod datumom 24. januar (četvrtak) 1991. A. Vasiljević je zapisao:

U toku prethodnog dana izvršeno je indiskretno lišavanje slobode Kovača (Franje, op. a.) i Šabarića (Vlade, op. a.), kojima je uručeno rešenje o trodnevnom pritvoru iz nadležnosti organa bezbednosti JNA. Samo lišavanje slobode prošlo je bez incidenata i ostalo je potpuno nezapaženo u komandama gde je ono izvršeno, kao i njihovo prebacivanje u vojni istražni zatvor u Zagrebu. Oba su odmah prihvatili predlog organa bezbednosti da se telefonom jave svojim porodicama, sa napomenom da će nekoliko dana biti negde na terenu i da neće biti u prilici da se javljaju telefonom. Tako je, bez problema, obezbeđeno da njihovo iznenadno odsustvovanje nikome neće skrenuti pažnju.

Kovač je od samog početka razgovora pokazao visok stepen kooperativnosti. Detaljno je opisao nastupe Špegelja u njegovom vrbovanju i prihvatanje zadataka za razoružavanje svoje jedinice na poligonu Gakovo, ali što je još značajnije i sve svoje razgovore sa Dečakom i Habijancem. Njih dvojicu je označio kao glavne organizatore ilegalnog naoružavanja i organizovanja napada na kasarnu, ne prikrivajući ni svoje zadatke u vezi sa planiranim upadom u kasarnu i likvidacijom pojedinih starješina. Od novijih podataka koje kroz operativni rad nismo imali, opisao je svoj sastanak sa Dečakom i Habijancem od 18. januara, kada im je dao podatke o nacionalnoj strukturi vojnika u kasarni i procenu kako će se ko držati u kriznoj situaciji. (...)

No, najbitnije je da su izjavama Kovača i Šabarića dobijene formalnopravne osnove da se mogu lišiti slobode i Habijanec i Dečak i da će se onda lako doneti rešenje o otvaranju istrage protiv Špegelja i njegovih pomagača. Zbog toga je u toku dana izvršeno izviđanje uslova za tajno lišavanje slobode Dečaka i Habijanca. Oba su praktično zabarikadirani u zgradi Skupštine općine Virovitica, koju obezbeđuju jake policijske snage, tako da se do njih verovatno ne može doći bez oružanog sukoba sa policijom. Praktično, tamo im je i štab i komandno mjesto. No, meni je iz Beograda iznenada stigla decidna poruka da njih dvojica moraju biti uhapšeni do sutra jer, bili oni uhapšeni ili ne, sutra, to jest 25. januara, film o ilegalnom naoružavanju ide u javnost! Preostala nam je samo mogućnost da brzo sačinimo plan kako iz opštine izvući na pogodno mesto Dečaka i Habijanca i tu ih bez buke uhapsiti, a zatim prebaciti u vojni istražni zatvor u Zagrebu. I to u uslovima kada su po čitavom gradu i okolini, kao i na svim putevima, jaki policijski punktovi i stalno patroliranje. (...)

Nekoliko dana ranije, radi svake sigurnosti, sklonili smo Vladinu suprugu Nadu sa troje male dece u Vojno odmaralište na Tari. To je učinjeno na konspirativan način, tako da ni najbliže Vladine komšije nisu primetile da mu porodica više nije u stanu. Međutim, samo što je Nada stigla u odmaralište, ugledala je da se u istom hotelu nalazi i Špegeljeva kćerka Mira sa mužem koji je kao major sanitetske službe bio na dužnosti u garnizonu Beograd. Pre nego ju je Mira ugledala, pukovnik Tumanov je Nadu sa decom odmah bezbedno premestio u drugi vojni objekat. (...)

U najkraćem, plan je bio sledeći. Protivteroristički vod iz gardijske brigade, šumskim putevima će neopaženo doći u rejon virovitičkih ribnjaka, na pristojnoj udaljenosti će maskirati svoja vozila da nekom šumaru ne bi privukla pažnju, a sa ljudstvom postaviti zasedu na mestu gdje su se već Dečak i Habijanec sastajali sa Vladom. Pred zgradom opštine biće na tajnom osmatranju major Branko Štrbac koji treba da izvesti kada Habijanec i Dečak izađu iz opštine i krenu ka mestu sastanka na koji će ih pozvati Vlada. Vlada će to učiniti telefonom iz kasarne kada će im kratko saopštiti da se hitno moraju videti zbog vrlo važne informacije koju ima i koju ne može preneti telefonom. Vreme sastanka - da se nađu na ribnjacima u 23.00 časova, na mestu gde su se već sastajali. Signal prepoznavanja biće, kao i ranije, kratkim blicom farovima.

Ja ću sa Boškom biti na radio vezi i mene će major Štrbac izvestiti kada Dečak i Habijanec izađu iz opštine. E, onda ću ja to signalizirati Vladi, a on će malo posle toga ponovo nazvati Habijanca u opštini. Normalno, javiće se sekretarica i reći da je on negde izašao. Onda će joj Vlada uspaničeno reći da ne treba nigde da idu, jer mu nešto "smrdi", zbog čega je on i ostao u kasarni. Hteli smo na ovaj način, kada uhapsimo Dečaka i Habijanca, da kod njih ostavimo utisak da ih je Vlada hteo upozoriti da ne izlaze iz opštine, što bi kasnije mogla potvrditi i njihova sekretarica. Tako bi ih i dalje držali u dilemi oko stvarne Vladine uloge.

Oko 21.00 čas svi smo na svojim mestima. Zaseda dobro maskirana pored Vladinog automobila koji će ostavljati utisak da je on došao ranije na mesto sastanka i da ih strpljivo čeka. Jedva sam ubedio Vladu da je njegova uloga nezamjenjiva u kasarni, pored telefona, a da je nebitno ko će biti u kolima. Štrbac na svom mestu kod opštine, Boško i ja na izlazu iz Virovitice, iza nekog drvljanika odakle, zaklonjeni, osmatramo put kako bi našoj zasedi kod ribnjaka najavili dolazak onih koje treba uhapsiti. Nakon što ih pohapse oni će vojnim vozilima sa njima kroz šumu na poligon Gakovo, a onda helikopetrima za Zagreb. Napušteni automobili Vlade i Dečaka, sutradan će ostavljati utisak da ih je neko kidnapovao, što će za neko vreme ostavljati dilemu šta se sa njima stvarno dogodilo.

Oko 22.00 časa dao sam signal da akcija može da počne. Na Vladin telefonski poziv javio se Habijanec. Međutim, kada mu je Vlada saopštio mesto i vreme sastanka, Habijanec nije prihvatio da to budu ribnjaci, nego napušteni mlin u selu Antunovac. No, da vreme sastanka ne bude u 23.00 nego u 22.30 časova. Ne, insistirao je Habijanec, oni ne mogu kasnije, imaju obaveze. Prema ranijem dogovoru sa Vladom, ako bi se nešto menjalo zbog njihovog insistiranja, sugerisano mu je da bude elastičan i da treba da prihvati njihove zahteve, ali neka odlaže vreme sastanka za što kasnije, kako bi ekipa za hapšenje mogla da dobije dovoljno vremena da se premesti na novu lokaciju. No, Habijanec je bio izričit, očigledno i nervozan, tako da se moralo postupiti onako kako je rekao.

Kada sam od Vlade dobio ove podatke, dok sam razmišljao gdje je Antunovac i možemo li prebaciti naše ljude na to mesto, pored nas, putem, protutnja nekoliko policijskih automobila. Odmah smo upozorili našu zasedu u šumi da hitno sklone Vladin automobil sa mesta gde je bilo planirano da se održi sastanak. Naređeno im je da se dobro maskiraju jer se može očekivati da će policija verovatno izvršiti pretres terena. I tako se i desilo. Sve su pretresali, negde i gazili po granju ispod kojeg su bili naši policajci, ali ništa nisu našli. Očigledno, Dečak i Habijanec su bili dodatno oprezni prema Vladi i iznenadnom zakazivanju sastanka.

No, pošto pretresom terena nisu našli ništa sumnjivo, očekivali smo da će se ipak pojaviti na dogovorenom sastanku u Antunovcu. Zato sam se sa Boškom prebacio do raskrsnice puta za to selo, gde me je već čekao pukovnik Zjajo sa svojim "puhom" i nekoliko specijalaca. Uvukli smo se kolima u jedan neobrani kukuruz, odakle smo imali odličan pregled ka raskrsnici puteva gdje je trebalo da skrenu u Antunovac. Kada Habijanec i Dečak uđu u selo i tamo ne nađu Vladu, vratiće se nazad jer drugog puta nije bilo. Nije bilo drugog izlaza nego da se tada izvede kratka prepadna akcija, makar oni na sastanak došli i sa obezbeđenjem.

Nešto pre 22.30 major Štrbac javlja da su Dečak i Habijanec krenuli Dečakovim "mercedesom" iz opštine. Ja signaliziram Vladi, a on malo kasnije postupa po dogovoru i poziva Habijanecov kabinet:

Halo, hitno mi treba gospodin Tona.

Gospodin Tona je trenutno odsutan - javi se nečiji glas.

Ali, molim vas, imam hitnu poruku za njega!

Gospodine, momenat, momenat, evo vam gospodina Dečaka.

Kao da nas je ošinuo grom iz vedrog neba, jer malopre je major Štrbac javio da su, upravo Dečakovim "mercedesom" njih dvojica izašli iz opštine! I još da su prvo laganom vožnjom oko opštine proveravali nisu li, možda, praćeni, a kada su se uverili da nisu, pod punim gasom su požurili ka Antunovcu.

Iako iznenađen, Vlada počinje tihim glasom: - Čuj, ?uka, nemam vremena, moram kratko, ali ti ćeš me razumeti. Oko mene je nešto, oko mene nešto "smrdi". Hteo sam vam samo to javiti, da sve odložimo i da vi do daljeg nigde ne izlazite dok vam se ja ponovo ne javim. (...)

-Hvala ti, stari, ništa ne brini. I nama je nešto bilo sumnjivo pa je zato Tona krenuo sa jednim našim čovekom da malo pogleda okolo. Još jednom ti hvala i čuvaj se! Bog!

Dok se još oporavljamo od onoga što smo saznali, pored nas, ka Antunovcu, laganom vožnjom prolazi Dečakov "mercedes" sa Habijancem i njegovim pratiocem, da bi se posle nekoliko minuta vratili nazad. Mi ostajemo mirni, jer ako uhvatimo samo Habijanca, Dečak će nam sigurno ostati nedostupan. Nisam uopšte u dilemi - ili ćemo imati obojicu ili nijednog. "Mercedes" ode prema Virovitici, onako kako j i došao. Ali, samo što se Habijanec udaljio, evo opet policijskog "landrovera". Pretresali su teren oko mlina u Antunovcu, a počeli onda i oko raskrsnice. (Aleksandar Vasiljević, Štit - akcija vojne bezbednosti (dnevničke beleške operativca), Beograd, 2012., str. 133-137)

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. - V. DIO

U prošla dva posta spomenuta je akcija koju je general-major JNA Aleksandar Vasiljević iz "Uprave bezbednosti SSNO-a" vodio pod kodnim imenom "Štit", kako bi dokazao da hrvatsko vrhovništvo ilegalno naoružava svoje postrojbe. Posebno zanimljiv - "nalik scenariju iz nekog špijunskoga filma" - jest njegov opis uhićenja hrvatskih dužnosnika u Virovitici Antuna Habijaneca i ?ure Dečaka, koje je bilo uvod u dramatične događaje 25. siječnja 1991. U prošlom broju opisano je kako se prvotni plan njihova uhićenja izjalovio, te kako su hrvatski policajci počeli pretraživati područje, na kojem su u zasjedi čekali general Vasiljević i njegovi ljudi. O tome je general Vasiljević zapisao:

"Pretresali su teren oko mlina u Antunovcu, a počeše onda i oko raskrsnice. Ali, nas u kukuruzu nikako da ugledaju, jer su farovi njihovog automobila uvek išli iznad naših glava. Posle kraćeg kruženja napred-nazad, odoše prema Virovitici. Mi čekamo i dalje u kukuruzu, procenjujući da posle ovakve situacije ne bi bilo dobro da nas odmah registruju njihovi punktovi na putu i u gradu. Kad, odjednom, eto ti opet "landrovera" koji se sada zaustavio na raskrsnici a iz njega izađoše policajci s puškama i počeše da osvetljavaju i pretresaju teren. Konačno su ugladali tragove vozila u polomljenom kukuruzu pa su sa svojim vozilom krenuli ka nama. Iznenada sam uključio sva svetla, alarm i policijsku rotaciju a onda preko razglasa viknuo: "Nazad, Vojna policija ovde!" Ovo je delovalo i oni krenuše tako brzo nazad da se skoro istumbaše preko kanala pre nego što izađoše na put i odjuriše ka Virovitici.

Onda smo se, kao pokisli, vratili u Viroviticu. Našim specijalcima je naređeno da se, onako kako su neopaženo i došli, šumskim putevima vrate na poligon Gakovo, jer na svim komunikacijama su bili jaki policijski punktovi. Konačno trebalo je da se i Zjajini ljudi malo odmore i predahnu jer su već danima bili angažovani na zadacima. Boško će se vratiti u Zagreb i poslati depešu u Upravu o tome kako je sve proteklo. Sutra kreće film (o naoružavanju hrvatskih vlasti i ulozi generala Špegelja, op. a.) i sve će biti obelodanjeno, tako da i Vlada može otići da se spoji sa porodicom u Beogradu ili gdje su je već smestili.

Sve je regulisano, samo još da zamaskiramo šta smo tražili u kukuruzu u blizini nesuđenog mesta sastanka sa njihovim šefovima. Zato će major Štrbac da nazove Trohu, zapovednika policijske stanice i da ga oštro upozori da svoje ljude ne šalje ni blizu vojnih objekata jer se oni pojačano obezbeđuju. Eto, malopre, samo što nije došlo do sukoba njegovih sa Vojnom policijom koja je bila u zasedi, na dubinskom obezbeđenju vojnih skladišta. (...)

Ja utučen i neraspoložen, razmišljam kako se u Beogradu donose iznenadne odluke oko puštanja filma u javnost a da se i ne proverava kakve su mogućnosti i koliko je vremena potrebno da se uhapse Dečak i Habijanec. Kao da su nam njih dvojica u džepu, pa ih samo izvadimo kada zatreba. No, Vlada, kao i uvek optimista i raspoložen. Ubedio me je da ostatak noći ne spavamo u kasarni, nego da odemo kod njega u stan, da se istuširamo kao ljudi i navalimo na njegove domaće kobasice. A biće dobro da ipak odemo do stana i upalimo svetlo, da se vidi da u njemu ima nekoga (jer suprugu sa decom smo, kako rekoh, tajno izvukli ranije), kako se njihovim iznenadnim nestankom ne bi skrenula pažnja da se nešto priprema. (...)

Negde oko 1.30 časova, 25. januara, prave domaće, dimljene kobasice su već cvrčale u tiganju. Mi malo i popili, pa naglabamo gde li je sada Habijančeva supruga Jadranka (...). Hajde da je nazovemo, pa šta ako je i prošla ponoć, ako ne spavamo ni mi ni njen Anton, zašto onda da ona spava. Ja okrenuo broj, telefon zazvonio, a onda muški glas: "Prosim!" Nema sumnje, Habijanec je u kući! Ostadoše i kobasice i vino, pa požurismo što pre pred zgradu u kojoj je stanovao Dečak, jer bi bilo nerazumno i njega proveravati telefonom i spuštati mu slušalicu.

Kada smo dojurili do zgrade a ono tamo, na parkingu, njegov "mercedes". Još mu topla hauba. Proleće mi kao strela kroz glavu: koliko li će on i Habijanec ostati kod kuće, imaju li i gde im je sada obezbeđenje. Njih dva u svojim stanovima, a ja svu (vojnu, op. a.) policiju poslao na spavanje. E, ali ako je to dobra vojska, dežurni nikada ne spava. Pozivam "Kobru" radio stanicom i otuda stiže nikada lepša poruka - "Kobra na prijemu". Kobra nikada ne spava, uvek je spremna na skok. Pred zoru Vlada i ja smo sačekali dva "puha" sa poručnikom Zjajom i njegovim momcima i oni su odmah zauzeli svoja mesta. Još pre početka akcije dogovorili smo se da svi stalno budemo u terenskim uniformama JNA a vozila sa vojnim tablicama, da se kasnije ne bi manipulisalo da su hapšenja izvršili neki teroristi.

Petak, 25. januar 1991.

Osvanulo je baš hladno januarsko jutro, temperatura je 24 stepena ispod nule. Posle neprospavane noći, pune neočekivanih obrta, Virovitica mi izgleda još hladnija i sumornija. Grad je opsednut policijskim punktovima na svim raskrsnicama i oko opštinskih institucija, na kojima su policajci sa šlemovima i puškama. Nema one uobičajene živosti na ulicama kada ljudi hitaju na posao, sve deluje kao da je neki neradni dan. Ja već satima stojim na jednom mestu sa majorom Štrbcem, odakle na smenu, naizmenično, kroz prostor između dve zgrade, osmatramo ulaz u Habijančevu kuću koja se nalazi u drugoj ulici. Sada, kada ga imamo, ne smemo dozvoliti da nam se izmigolji iz klopke u kojoj se nalazi. Poručnik Zjajo je sa svojim momcima u "puhu", u neposrednoj blizini Habijančeve kuće, ali je na zaklonjenom mestu odkle ne može videti njenu kapiju, zbog čega je Štrbac i ja osmatramo.

Drugi "puh" je pred zgradom u kojoj stanuje Dečak i on iz nje ne može izaći a da ga naši momci ne primete. Dogovor je da se odmah hapsi prvi koji bude izlazio napolje, kada će se odmah upasti i u stan onog drugog, bez obzira što nije izašao. Zaobilaznim putem izbeći ćemo policijske punktove u gradu i što pre stići na poligon Gakovo gde će nas čekati dva helikoptera za odvojeno prebacivanje pritvorenika u Zagreb, tako da neće znati ima li još uhapšenih. Ako nijedan od njih ne izađe ranije iz stana, na moj signal u 8,00 časova pristupiće se jednovremenom hapšenju i Dečaka i Habijanca.

Skoro će pola osam a još se ništa ne dešava. Cupkamo od hladnoće. Štrpcu je hladnije nego meni jer on je u civilnom odelu, u nekom tankom kaputu, a ja sam u toploj tenkovskoj uniformi. Da ne bih skretao prolaznicima pažnju, sa generalskih oznaka odvio sam i skinuo metalni venac, tako da mi je ostao samo donji dio generalskog čina - tanka pločica kakvu, inače, nose potporučnici.

Odjednom, u našoj neposrednoj blizini zaustavio se policijski automobil i iz njega izađoše dva policajca sa automatskim puškama. Vidim da se skanjuju i kao da gledaju izloge, a onda se ipak odlučiše i krenuše ka nama.

Gospodine, molim vaše osobne isprave - obrati mi se jedan od njih.

Meni se obraćaš? A šta ja to nosim, možda vatrogasnu uniformu - upitam ga oštrim glasom.

Pa ne, imate vojnu uniformu.

A je li vas to Troha naučio da legitimirate vojna lica, na javnom mestu i bez ikakvog razloga?

Dobro, okrenuše se oni prema Štrpcu - gospodine, pokažite mi vaše osobne isprave!

Gospodin sa mnom je major Štrbac, kojeg vi bolje znate nego ja! Odmah da ste se udaljili i idite na posao za koji ste plaćeni. Ili, još bolje, idite prvo kod vašeg komandira Trohe, da vas nauči kako se postupa i odnosi prema vojnim licima.

Ovi zbunjeni odoše, a ja ću majoru:

Branko, bog te tvoj, odmah idi u kasarnu, imam utisak da će se oni opet vratiti, a dok ti dokažeš ko si, prođe voz. Idi i odmah nazovi Habijaneca kući, da proverimo da nam nije izašao dok smo se raspravljali sa policijom. Ako je još tamo, ti mi daj znak tastovanjem na radio stanici, a onda mu kaži da iz komande garnizona reaguju zbog toga što policija po gradu legitimiše i uznemirava vojna lica. Zadržavaj ga na vezi što možeš duže, dok ja sa Zjajom ne stignem do njega kući, jer više vremena za čekanje nemamo. (...)

Štrbac mi je već tipkao signal na radio stanici, što je značilo da je Habijanec još uvek u kući. Dao sam signal drugoj ekipi koji su bili pred Dečakovim stanom, da odmah krenu u akciju, a ja i poručnik Zjajo već smo na Habijančevim vratima. Njegova iznenađena supruga nam ih je otvorila, a onda sam ugledao Habijanca kako još uvek razgovara sa majorom Štrpcem. Nikako da prekinu ni jedan ni drugi, a meni se žuri. Konačno sam mu uspeo reći da sam došao po njega da odemo u komandu garnizona i tamo raščistimo zašto se legitimišu vojna lica po ulici. Habijanec još ne shvata šta je u pitanju, nego me poziva da uđemo u kuću, jer on je već sve probleme rešio sa gospodinom Štrpcem. Ja ostajem kategoričan da se takvi problemi rešavaju na službenom mestu i da treba da požuri jer ja nemam vremena za gubljenje. Konačno smo ušli u "puh" i krenuli u komandu garnizona, kod pukovnika Filipovića.

Kada je Filipović ugledao Habijanca, baš ga je srdačno pozdravio i dočekao, kao u stara dobra vremena, kako to priliči jednom opštinskom funkcioneru. Mene je Filipović nezainteresovano gledao, stvarno misleći da sam ja neki potporučnik. Naručio je čaj i ponudio nas i žestokim pićem, pa dok se on još bavio oko toga čime bi nas još počastio, ja polako iz đepa izvadim onaj generalski venčić i opet ga zašarafim na mesto gdje treba da bude. Filipović se toliko prenerazio kada je to video i kada sam se zvanično predstavio i njemu i Habijancu. Brzo sam počeo čitati rešenje o lišavanju slobode preplašenom Habijancu a aperitiv i čaj ostali su nepopijeni.

Mi smo već hitali sporednim putevima iz Virovitice izbegavajući policijske punktove i u međuvremenu aktivirane blokade, da što pre izađemo iz Virovitice, jer je Habijančeva supruga, kada je videla da joj je vojna policija odvela supruga u kasarnu, o tome obavestila MUP. A Troha je, siguran sam, znao šta je stvarno u pitanju. Na Gakovu samo jedan helikopter sa policajcima koji nas čekaju. Shvatio sam da je uhapšen i Dečak i da je on već na putu ka Zagrebu (Aleksandar Vasiljević, Štit - akcija vojne bezbednosti (dnevničke beleške operativca), Beograd, 2012., str. 137-144).

Spomenutom uhićenju ?. Dečaka i A. Habijaneca, odnosno "istini o naoružavanju terorističkih formacija u Hrvatskoj", JNA je već sljedeći dan, 26. siječnja 1991., posvetila "specijalno izdanje" svoje tiskovine Narodna armija.

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. - VI. DIO

Uhićenju ?. Dečaka i A. Habijaneca 25. siječnja 1991. i događajima u Republici Hrvatskoj, o čemu je pisano u nekoliko zadnjih brojeva Hrvatskog vojnika na temelju memoara general-major JNA Aleksandra Vasiljevića iz "Uprave bezbednosti SSNO-a", JNA je već sljedeći dan, 26. siječnja 1991., posvetila "specijalno izdanje" svoje tiskovine Narodna armija, pod naslovom "Istina o naoružavanju terorističkih formacija HDZ u Hrvatskoj".

U uvodu toga izdanja navedena je kronologija reagiranja "Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO)" na "velike opasnosti koje sobom nosi pojava nelegalnih oružanih sastava", koja je zapravo kronologija zaoštravanja političkih prilika i miješanja JNA u političke prilike u Jugoslaviji, odnosno kronologija prijetnji vodstva JNA hrvatskim dužnosnicima:

Intervju saveznog sekretara za narodnu odbranu generala armije Veljka Kadijevića, dat 3. decembra prošle godine, sa jasnim i razložnim upozorenjem javnosti na opasnost od nelegalnih oružanih sastava i nedvosmislenim stavom da će biti "razoružane sve oružane formacije uspostavljene izvan jedinstvenih i Ustavom SFRJ definisanih oružanih snaga, a nosioci njihovog konstituisanja - odgovaraće po zakonu.

Informacija Predsedništva SFRJ o neovlašćenom formiranju oružanih sastava u SFRJ, na osnovu koje je Predsedništvo 9. januara 1991. godine, donelo naredbu o razoružanju (spomenuta Informacija, koja je objavljena 11. prosinca 1990., već je cjelovito prezentirana u Hrvatskom vojniku, op. a.).

Naredba Predsedništva SFRJ, usvojena 9. januara ove godine - o razoružavanju i rasformiranju svih nelegalnih oružanih sastava uz primenu abolicije i to u roku od 10 dana.

Saopštenje Službe za informisanje SSNO izdato 15. januara - o tome da nadležni organi JNA "raspolažu nepobitnim dokazima o potpuno nezakonitom načinu formiranja i naoružavanja nelegalnih oružanih sastava i njihovim pripremama za izvođenje diverzantsko-terorističkih i drugih nasilnih akcija".

Produžetak važnosti Naredbe Predsedništva SFRJ za 48 sati usvojen 19. januara na molbu vlade Republike Hrvatske i obećanje da će se naredba u tom vremenu realizovati.

Svi ti napori u traženju rešenja striktno u okviru Ustava i zakona za ovaj teški bezbednosni i odbrambeni problem od demokratske javnosti u zemlji i svetu shvaćeni kao politički najprihvatljiviji načini postupanja, kao glas razuma i mera političke mudrosti u datoj situaciji - u nekim krugovima Republike Hrvatske su iskorišćeni za dalje raspirivanje u javnosti antiarmijskog raspoloženja, produbljivanje nevjerice u Jugoslaviju, straha od navodne vojne intervencije koja će "presjeći mladu demokraciju", kao povod za zaoštravanje međunacionalnih razmirica i mržnje i, naročito, smišljene opstrukcije legalnih organa Federacije, objektivno preteći krvoprolićem.

Na osnovu procene tako krajnje nepovoljnog razvoja situacije usledili su:

Saopštenje Predsjedništva SFRJ od 22. januara - da je njegova Naredba samo delimično izvršena i time propuštena prilika da se razoružanje nelegalnih oružanih sastava obavi bez direktnog angažovanja pravosudnih organa, pa se vojnopravosudni i drugi nadležni organi čine odgovornim da izvrše svoje obaveze i ovlašćenja utvrđena zakonom.

Saopštenje Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu od 23. januara da vojnopravosudni organi pokreću i provode krivični postupak protiv protagonista organizovanja i naoružavanja nelegalnih oružanih sastava i da će Jugoslovenska narodna armija obezbediti uslove da se taj postupak striktno dovede do kraja i sudske odluke izvrše.

Dosledna svojoj progresivnoj tradiciji, "Narodna armija" je mesecima, iz broja u broj, argumentovano i angažovano iznosila istinu i o protivustavnom formiranju, naoružavanju, opremanju, planovima i delovanju nelegalnih oružanih sastava. Ona i u ovom specijalnom broju - kao odgovor na optužbe, demantije i insinuacije, a pre svega kriminalne radnje separatističkih, šovinističkih i militantnih fašistoidnih snaga - donosi samo deo autentičnog dokumentacionog materijala koji će pred demokratskom javnošću, snagom argumenta, pokazati kako se to crna vojska sprema za diverzantsko-terorističke akcije, za oružanu pobunu, za bratoubilačko klanje.

Objavljujemo faksimile: naredbi o formiranju nelegalnih vojnih sastava, izvode iz razgovora nekih vođa HDZ o naoružavanju i zadacima njihove političke i jednonacionalne vojske; faksimile ugovora, tovarnih lista i računa o nezakonitoj kupovini naoružanja u inostranstvu, pisanih tragova o ilegalnom boravku u inostranstvu ministra vlade Republike Hrvatske itd.

Obelodanjujemo spisak nelegalnih vojnih sastava u pojedinim gradovima i njihovog komandnog kadra, delove izveštaja o intenzivnom praćenju redovnih aktivnih jedinica po garnizonima; deo prepiske nadležnih organa SSNO sa zvaničnim predstavnicima zemalja iz kojih je oružje ilegalno uvoženo; fotografije sa mesta zbivanja; demantije naše namenske industrije navoda nekih ministara HDZ; pojedinosti iz delovanja nekoliko hiljada do sada do zuba naoružanih HDZ-ovaca; izvode iz planova za napade na skladišta JNA, za miniranje kasarni, ubijanje starešina i vojnika; delove spiskova jedinica "crne vojske"; dokaze o otvorenoj presiji na sredstva javnog informiranja; tekstove "prisege zastavi"; kodirane tablice za tajno komandovanje i lozinke; sheme organizacije i planove dejstva terorističkih jedinica; pojedinosti iz biografije nekih ličnosti koje se u ovim mračnim poslovima posebno ističu.

To su samo neki, možda ne i najvažniji podaci iz autentičnih izvora neophodni za uvid u istinu o stvaranju i naoružavanju ilegalnih paravojnih organizacija.

Naravno da je ovaj tekst, kao i cijelo specijalno izdanje "Narodne armije" posvećeno nastojanju da se ocrni novoizabrano hrvatsko vodstvo i da se njegove legalne oružane formacije prikažu kao "crna vojska". Hvaleći sami sebe, odnosno "progresivnu tradiciju" njihove tiskovine, autori "Narodne armije" su "zaboravili" navesti da se naoružavanje oružanih formacija u okviru MUP-a Republike Hrvatske odvijalo sukladno republičkim i saveznim zakonima, dakle i u skladu s Ustavom SFRJ. Naravno da su "zaboravili" spomenuti i činjenicu da se hrvatsko vodstvo nije moglo prepustiti sudbini i čekati što će JNA poduzeti nakon što je sredinom svibnja 1990., odmah nakon što su postali poznati rezultati višestranačkih, demokratskih izbora u Hrvatskoj, razoružala hrvatsku Teritorijalnu obranu."Zaboravili" su navesti je li i to bilo nezakonito...

U ovom specijalnom izdanju "Narodne armije" citirano je službeno "Saopštenje Službe za informisanje SSNO" o uhićenju A. Habijaneca i ?. Dečaka te ostalih, pod naslovom "Više lica lišeno slobode (25.I.1991.)": Služba za informisanje Saveznog sekeretarijata za narodnu odbranu ovlašćena je da saopšti sledeće: U toku 24. i 25. januara 1991. godine organi krivičnog gonjenja u JNA lišili su slobode više lica za koja se osnovano sumnja da su neposredno učestvovala u organizovanju i naoružavanju ilegalnih paravojnih organizacija na teritoriji Repubike Hrvatske i da su pripremali diverzantsko-terorističke akcije i napade na pripadnike JNA, članove njihovih porodica i vojne objekte, odnosno oružanu pobunu.

U specijalnom izdanju, pod naslovom "Svojevrsna agresija na Jugoslaviju", preneseno je izlaganje načelnika Pravne uprave SSNO-a na sjednici Predsjedništva SFRJ (9. siječnja 1991.), u kojem se navodi da "svi podaci govore da se i dalje intenzivno radi na sprovođenju mera kojima bi se obezbedilo da se i nasilnim sredstvima sruši postojeći ustavni poredak, što državni organi SFRJ neće dopustiti", te da su "visoki funkcioneri iz Hrvatske i njihovi najbliži saradnici neposredno učestvovali u ilegalnom pribavljanju i uvozu naoružanja, njegovoj podeli i stvaranju paravojnih organizacija". Posebno se navodi da se u "SR Hrvatskoj ubrzano radi da se nelegalno uvezeno oružje podeljeno pripadnicima HDZ prikaže kao oružje organa unutarnjih poslova, što predstavlja manevar da se to oružje zadrži, a ilegalna vojna organizacija legalizuje" te da je "u tom cilju veći broj pripadnika HDZ koji imaju ratni raspored u oružanim snagama, a kojima je bilo podeljeno nelegalno uvezeno oružje, po hitnom postupku, raspoređen u rezervni sastav milicije, što se čini bez konsultacija sa starešinama njihovih ratnih jedinica, tako da one ostaju nepopunjene".

Ističe se i da je "depeša" upućena carinarnicama prema Mađarskoj i Austriji "kojom se upozoravaju na mogućnost nezakonitog uvoza naoružanja i navode registarski brojevi vozila, ostala bez odjeka". Naime, samo tri dana poslije "ta vozila su nesmetano prošla preko graničnog prelaza, pored carinskih organa, uz obezbeđenje predstavnika najviših upravnih organa Republike Hrvatske".

Uza to, primjećuje se da je "nastavljen uvoz naoružanja koje se isporučuje po ilegalno zaključenim sporazumima u pojedinim stranim državama (Mađarska, Italija, Austrija), a to se radi sa znanjem i uz podršku zvaničnih organa tih država". Naravno, zaključuje se da je "Jugoslovenska narodna armija čvrsta u opredeljenju da će svoja ustavna prava i obaveze dosledno izvršiti (Narodna armija, "Istina o naoružavanju terorističkih formacija HDZ u Hrvatskoj", godina XLVI, 26.I.1991., str. 3, 6, 7).

Dr. sc. Ante NAZOR

PRILOZI ZA RASPRAVU O PRIJETNJI JNA ZA UVOĐENJE IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKOJ, U SIJEČNJU 1991. - VII. DIO

Izlazak "specijalnog izdanja" Narodne armije pod naslovom "Istina o naoružavanju terorističkih formacija HDZ u Hrvatskoj" 26. siječnja 1991., dakle odmah nakon što je na televiziji prikazan propagandni film kojim je kompromitiran hrvatski general Martin Špegelj i hrvatsko vodstvo optuženo za nelegalno naoružavanje, očigledno je rezultat koordiniranog djelovanja s "Upravom bezbednosti SSNO-a". U prošlom broju Hrvatskog vojnika kronološkim redom navedeni su dokumenti objavljeni u tom "specijalnom izdanju" Narodne armije koji govore o miješanju JNA u političke prilike u Jugoslaviji krajem 1990. i početkom 1991., prije svega na području Hrvatske. U ovom broju bit će naveden sadržaj nekih od tih dokumenata. Među njima je "Naredba Predsedništva SFRJ" od 9. siječnja 1991. koja je u Narodnoj armiji objavljena pod naslovom "Rasformirati sve neregularne oružane sastave":

Predsedništvo SFRJ na sednici održanoj u Beogradu 9. januara, kojoj je predsedavao dr Borisav Jović zaključilo je sledeće:

Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u skladu sa svojim ustavnim obavezama i ovlašćenjima iz člana 313. Ustava SFRJ, razmatrajući stanje u oblasti zaštite ustavnog poretka SFRJ i pojava koje taj poredak neposredno ugrožavaju, konstatovalo je da se na više delova državne teritorije, flagrantnim kršenjem zakona SFRJ, uz neposredno učešće nekih organizacija u stranim državama i sa znanjem njihovih organa vlasti, tajno uvozi naoružanje iz pojedinih susednih i drugih zemalja i deli građanima po nacionalnoj i političkoj pripadnosti i opredeljenosti. Time se, u okviru pojedinih političkih partija, stvaraju ilegalni paravojni naoružani sastavi koji, svojim postojanjem i planiranim terorističkim aktivnostima, predstavljaju neposrednu opasnost za izbijanje oružane pobune i međunacionalnih sukoba najširih razmera, sa nesagledivim posledicama za bezbednost građana, suverenitet i integritet zemlje.

Da bi se takve aktivnosti sprečile i omogućili mirni demokratski procesi u SFRJ i sprovođenje započetih reformi, Predsedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na sednici održanoj 9. januara 1991. godine, donelo je sledeću:

NAREDBU

Stupanjem na snagu ove naredbe na teritoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije imaju se rasformirati svi oružani sastavi koji nisu u sastavu jedinstvenih oružanih snaga SFRJ ili organa unutrašnjih poslova i čija organizacija nije utvrđena u skladu sa saveznim propisima.

Naoružanje i opremu oružanih sastava iz tačke 1. ove naredbe odmah predati najbližim jedinicama i ustanovama JNA, nezavisno od toga da li su ga prikupili pojedini organi u republikama ili se nalazi kod raznih grupa i pojedinaca.

Lica koja su došla u posed vojničkog naoružanja, municije ili drugih borbenih sredstava, dužna su da ih, uz potvrdu, predaju najbližoj jedinici ili ustanovi Jugoslovenske narodne armije.

Aktivnosti iz tačke 1. do 3. ove naredbe imaju se okončati u roku od DESET DANA od njenog donošenja. Lica koja svoje obaveze po ovoj naredbi u potpunosti ispune do ovog roka ne mogu biti pozivana na odgovornost. Prema licima koja te obaveze ne ispune primeniće se mere propisane zakonom.

U vezi sa sprovođenjem ove naredbe, po posebnoj odluci Predsedništva SFRJ, Jugoslovenska narodna armija obezbediće zaštitu svih građana na celoj teritoriji SFRJ, ako to drugi nadležni organi nisu u mogućnosti da učine.

Savezni Sekretarijat za narodnu odbranu u vršenju inspekcijskih poslova po ovlašćenjima iz Zakona o opštenarodnoj odbrani ("Službeni list SFRJ", broj 21/82), kontrolisaće i izvršavanje ove naredbe.

Izvršavanje ove naredbe obezbeđivaće jedinice i ustanove Jugoslovenske narodne armije koje odredi savezni sekretar za narodnu odbranu.

Ovu naredbu objaviti u sredstvima javnog informisanja.

Ova naredba stupa na snagu danom donošenja.

PREDSEDNIŠTVO SOCIJALISTIČKE

FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

PREDSEDNIK dr Borisav Jović

Pritom je pritisak, prije svega na hrvatsko vodstvo, nastavljen priopćenjem SSNO-a od 17. siječnja 1991., u kojem se navodi da će "nepobitni dokazi biti javno saopšteni", pri čemu se mislilo na "pripreme diverzantsko-terorističkih akcija":

Povodom Naredbe Predsedništva SFRJ o razoružanju i rasformiranju nelegalnih oružanih sastava, Služba za informisanje SSNO ovlašćena je da saopšti sledeće:

Nadležni organi raspolažu nepobitnim dokazima o potpuno nezakonitom načinu formiranja i naoružavanja paravojnih oružanih sastava i njihovom pripremanju za izvođenje diverzantsko-terorističkih i drugih nasilnih akcija. Ukoliko se Naredba Predsedništva SFRJ ne izvrši u celini, te poražavajuće činjenice biće javno saopštene u okviru postupka protiv počinilaca ovih teških krivičnih dela.

Svako na koga se Naredba odnosi treba da ima vidu da će nelegalni oružani sastavi biti rasformirani i razoružani, bilo na način i u roku koji su utvrđeni Naredbom, ili primenom sankcija propisanih zakonom.

Spomenutu prijetnju hrvatsko vodstvo shvatilo je ozbiljno, o čemu svjedoči molba Vlade RH da se rok za vraćanje oružja produži za 48 sati. O tome je u "specijalnom izdanju" Narodne armije, pod datumom 19. siječnja 1991., zapisano:

Služba za informisanje Predsedništva SFRJ ovlašćena je da saopšti da je Predsedništvo SFRJ, na molbu vlade Republike Hrvatske, odobrilo da se rok za razoružavanje i rasformiranje nelegalnih oružanih sastava određen Naredbom Predsedništva SFRJ od 9. januara ove godine produži za 48 časova, odnosno do 24.00 časa 21. januara 1991. godine.

Već je u prošlom broju navedeno da su carinarnice prema Mađarskoj i Austriji upozorene na mogućnost nezakonitog uvoza naoružanja, ali da su ta upozorenja "ostala bez odjeka", iako su bile navedene i registarske oznake vozila koja su prevozila oružje. U "specijalnom izdanju" Narodne armije, pod naslovom "Očekuju se vozila s krijumčarenim oružjem", naveden je originalan dokument - upozorenje, koje je Savezna uprava carina uputila 17. listopada 1990., kao i prijepis njegova sadržaja:

Savezna uprava carina, pozivajući se na obaveštenje Uprave za suzbijanje kriminaliteta Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove, 17. oktobra 1990. godine, teleksom je hitno upozorila carinarnice u Mariboru, Jesenicama, Koprivnici, Osijeku, G. Radgoni i Dravogradu:

Prema dobijenom obaveštenju vozila sa reg. Oznakama BJ 590-50 i BJ 542-59 koriste se za krijumčarenje oružja u većim količinama. Ovih dana očekuje se da će se u ovim vozilima ilegalno prevoziti oružje.

Potrebno je izvršiti detaljnu kontrolu nad putnicima i navedenim vozilima ukoliko se pojave na vašim graničnim prelazima.

O eventualnoj kontroli obavestite nas.

Načelnik službe: Petar R.

Napomena: I pored jasnog upozorenja tri dana kasnije u zemlju su nesmetano ušli šleperi s navedenim registracijama i tovarom.

Spomenuta događanja nisu mogla ostati bez reakcije prema susjednim državama, koje su navedene u upozorenju Savezne uprave carina. Tako se u "specijalnom izdanju" Narodne armije, pod naslovom "Značajna pitanja za buduću suradnju", donosi faksimil pisma "Saveznog sekretara za narodnu odbranu" SFRJ ministru brane Republike Mađarske:

Poštovani gospodine ministre,

U interesu naših dobrih međudržavnih i međuarmijskih odnosa i što uspešnijeg ishoda mog predstojećeg susreta sa Vama, želim da Vam se obratim sa pitanjem, koje je od izuzetnog značaja za našu buduću saradnju.

Raspolažemo sa pouzdanim podacima da se iz Republike Mađarske u SFR Jugoslaviju, odnosno u Republiku Hrvatsku, uvoze veće količine vojnog naoružanja i municije mimo zvaničnih jugoslovenskih, za taj posao ovlašćenih, organa i protivno postojećim zakonima SFR Jugoslavije. U vezi s tim, molimo za što konkretniji i hitniji odgovor.

Zatim u pismu slijede konkretna pitanja o tome je li Ministarstvo odobrilo prodaju oružja, o količinama i vrsti naoružanja, isporukama, vlasniku oružja i eventualnom transportu oružja iz drugih zemalja preko teritorije Mađarske...

Zahvaljujući Vam unapred, poštovani gospodine ministre, za Vaše lično angažovanje da se u obostranom interesu na ova pitanja što preciznije i hitno odgovori, kako ovo ne bi uticalo na naše buduće odnose i naš skorašnji susret, koristim ovu priliku da Vam izrazim svoje poštovanje i zaželim uspeh u Vašem odgovornom radu.

Da bi se pojačao dojam, navedenom pismu pridodano je i "pismo iz inostranstva" nepoznatog autora (nije navedeno njegovo ime), koji je "Saveznog sekretara za narodu odbranu" upozorio da su "gospoda Mršić i Špegelj ugovorili sa Mađarskim vojnim i carinskim organima da se oružje i droga (!) ilegalno ubace u zemlju, da su određeni ljudi na visokim funkcijama zato uzeli veliku proviziju, te da je oružje preuzeto iz vojnih depoa kod Budimpešte i prebačeno s dve hladnjače iz Bjelovara...". (Narodna armija, "Istina o naoružavanju terorističkih formacija HDZ u Hrvatskoj", godina XLVI, 26.I.1991., str. 8, 15, 16).

Dr. sc. Ante NAZOR

IZVJEŠĆA O POLITIČKO-SIGURNOSNOJ SITUACIJI NA PODRUČJU 5. VOJNE OBLASTI, SVIBANJ-SRPANJ 1990. (1. DIO)

Rezultati višestranačkih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj zabrinuli su vrh Oružanih snaga SFRJ, koji je razdoblje uoči konstituiranja novog, demokratski izabranog Hrvatskog sabora, iskoristio za razoružanje hrvatske Teritorijalne obrane. Istodobno se u Hrvatskoj počela zaoštravati politička situacija, jer srpski ekstremisti nisu bili spremni prihvatiti rezultate demokratskih izbora i novu hrvatsku vlast. Među izvješćima o političko-sigurnosnoj situaciji u Hrvatskoj, odnosno o održanim javnim skupovima, koje je tada prikupljao vojni vrh je i "Izvješće o političko-sigurnosnoj situaciji u Lici". Njega je "Komanda 35. partd." 28. svibnja 1990. uputila "Komandi 13. korpusa OS SFRJ - Obavještajnom centru". Izvješće je potpisao "komandant", potpukovnik Pero Čavar.

Političko-bezbedonosna situacija na teritoriji.

Dana 26. 05. 1990. u Gospiću na Trgu Nikola Tesla u 12,00 časova održana osnivačka skupština Srpske demokratske stranke. Skupštini prisustvovalo oko 2-3 hiljade ljudi a govorili su predsjednik SDS akademik Jovan Rašković i predsjednik Srpskog kulturnog društva "Zora" iz Knina Jovan Opačić. Sa porukama i pozdravima simpatizera SDS skupštini su se obratili i predsjednici ili članovi pojedinih mjesnih odbora SDS sa područja Like i Dalmacije. Zapaženu aktivnost na skupu imali su pukovnik RV i PVO u penziji Popović Bogoljub iz s. Vrebac kod Gospića, sa stanom u Zadru i doktor Milan Vujnović, stomatolog iz Gospića koji trenutno ima privatnu radnju u Zagrebu. Za vrijeme održavanja zbora kod sina potpukovnika u penziji Vunjak Milana pronađen je pištolj. Potpukovnik u penziji Vunjak Milan sa područja je Titove Korenice i zadnje mjesto službovanja imao je u Banja Luci. Na pištolj dozvolu ima potpukovnik Vunjak a njegov sin isti nosi neovlašteno. Osnivačka skupština protekla mirno i bez incidenata.

Iako je bilo informacija da će biti odgođen ipak je istog dana s početkom u 16, 00 časova u s. Žitnik kod Klanca (kod Gospića) održan zbor prijatelja i simpatizera doktora Ante Starčevića - "Oca domovine", a povodom njegove 167 godišnjice rođenja. Na zboru je govorio Ante Paradžik predsjednik Hrvatske stranke prava i Petry Miroslav zastupnik sabora SRH iz Gospića. Skupu je prisustvovalo 1500 građana. Zbor je protekao bez incidenata.

Na teritoriji Like u toku su konstituirajuće sjednice skupština opština. Do sada su konstituisane višestranačke skupštine opština u opštinama Otočac, D. Lapac i Gračac. U D. Lapcu za predsjednika SO izabran je Rastović David, KV električar, a za predsjednika Izvršnog vijeća ?ukić Milan koji ima višu turističko-ugostiteljsku školu, obojica članovi SDS. U opštini Gračac za predsjednika SO izabran je Lukić Vojo, član SDS, ima Višu mašinsku školu, a predsjednik Izvršnog vijeća nije izabran. Po konstituiranju svih skupština na teritoriji u zoni odgovornosti divizije detaljno ćemo vas izvestiti.

Političko bezbedonosna situacija na teritoriji u zoni odgovornosti iako opterećena brojnim problemima za sada bitnije negativno ne utiče na MPS mirnodopskih komandi i jedinica divizije iako se kod starešina i GL (građanskih lica, op. a.) na službi u JNA oseća povećana zabrinutost za događaje o kojima vas izveštavamo.

S obzirom na nove političke okolnosti i suzdržanost vodstva JNA prema novoizabranoj vlasti u Hrvatskoj, zapovjedništvo JNA odlučilo je upoznati pripadnike svojih snaga s novonastalom situacijom i usmjeriti ih prema svojim ciljevima. O tome svjedoči i dokument od 16. srpnja 1990., potpisan od pukovnika Milana Popovskog, u kojem se navodi da je "Komanda 13. korpusa dostavila 35. partizanskoj diviziji naputke 5. vojne oblasti kako se pripadnici Oružanih snaga moraju ponašati i s kim surađivati u novim političkim odnosima".

Od K-de 5.VO primili smo depešu sledeće sadržine:

Političko-bezbednosna situacije u SFRJ i zoni odgovornosti se usložava. Aktivnost predsedništva SFRJ i dogovor sa predsedništvima republika i pokrajina o budućem ustrojstvu zemlje se sporo realizuje.

Savezno izvršno veće preduzima sve mere i aktivnosti da ne dođe do ustavne blokade i onemogućavanja rada Skupštine SFRJ, što bi onemogućilo usvajanje 2. paketa mera SIV-a. U tom cilju predsednik SIV-a sa saradnicima posetiće sve republike i pokrajine.

U zoni odgovornosti 5.VO sredstva informiranja i druge zvanične institucije svoj rad i delovanje usmerili su na popularizaciju vladajuće stranke. Napada se sistem. Sve što je zajedničko proglašava se unitarističkim, negira se NOB i socijalistička revolucija. Sve se više zastupa teza da je to bio građanski rat. Tako se vrše pripreme za pomirenje svih snaga koje su učestvovale u borbi, bez obzira na ideološku pripadnost. Napadaju se i razbijaju boračke organizacije. Sve više se vrše napadi na institucije i udruženja koja su u funkciji odbrane (SRVS, SUBNOR, SNO i dr.).

U poslednje vreme evidentirani su pritisci i provokacije članova porodica avl (aktivnih vojnih lica, op. a.), pa i samih starešina i vojnika (u gradu, prevoznim sredstvima i sl.). Svaki ovakav i sličan slučaj obavezno treba detaljno obraditi u tjednim i mesečnim informacijama.

Ovakva situacija deluje zbunjujuće na pripadnike JNA, posebno mlade starešine, zbog čega je više nego ikada neophodan korektan i neposredan rad sa ljudima.

Uočava se da ima i primera odstupanja od zauzetih stavova i datih naređenja. Zbog toga ponovo potenciramo na pitanje saradnje sa institucijama, savezima i udruženjima, pre svega sa SUBNOR-om, SRVS, radnim organizacijama i drugima, koji doprinose širenju opštejugoslovenskih stavova.

Pripadnici JNA treba da učestvuju u svim akcijama koje imaju jugoslavenski karakter i koje nisu nacionalistički obojene. To znači da je nedozvoljeno učestvovanje na skupovima gde nema obeležja SFRJ i gde su pretežno nacionalna obeležja.

Na vojne svečanosti na koje se pozivaju predstavnici DPZ pozivati: predstavnike SUBNOR-a, SRVS, RO, škola i drugih, sa kojima je već ostvarena saradnja.

Predstavnike javnog i kulturnog života koji su već poznati antikomunisti i nacionalisti, bez obzira na njihovu funkciju i položaj, ne pozivati.

Ponovno upozoravamo da na vojnim svečanostima govore vojne starešine, a ostalima omogućiti samo da pozdrave. Za svaku svečanost mora postojati plan (protokol) i sve mere precizno razrađene. Govori moraju biti bez dnevno-političkih ocena, usmerene ka činu povodom čega se svečanost organizuje.

Saradnju sa SJI (sredstva javnog informiranja, op. a.) zadržati. Kroz konkretne aktivnosti zalagati se da u istima budu zastupljeni jugoslavenski stavovi i opcije, posebno ako se piše o JNA, njenim jedinicama, obuci i drugim rezultatima.

Sa ovim stavovima upoznati sve starešine koji na bilo koji način učestvuju u planiranju i realizaciji ovih aktivnosti.

Među sačuvanim dokumentima koji govore o političko-sigurnosnoj situaciji u SR Hrvatskoj i Sloveniji neposredno nakon konstituiranja novog, demokratski izabranog Hrvatskog sabora je i "Obavijest Komande 5. vojne oblasti" u Zagrebu upućena 20. srpnja 1990. "Komandi 32. korpusa". "Obavijest" je poslao "načelnik odeljenja za politički rad", pukovnik ?uro Vrandečić.

Informacija o političko-bezbednosnoj situaciji u zoni odgovornosti 5.VO.

Društveno-politička zbivanja u R Sloveniji i SR Hrvatskoj veoma su dinamična - burna i složena. U inače konfliktnim odnosima u zemlji i teškoj ekonomskoj situaciji, ova zbivanja vrlo nepovoljno utiču na političko-bezbednosnu situaciju, uopće i posebno u zoni odgovornosti 5. VO. Ustavna kriza se produbljuje, a mjere za rješavanje teške ekonomske situacije sporo daju rezultate. Istovremeno raste socijalna ugroženost najvećeg dijela stanovništva, a do usijanja narušeni su međunacionalni odnosi. Napadi "novih vlasti" SR Hrvatske i R Slovenije na JNA, kroz razne forme i sadržaje se nastavljaju, što političko-bezbednosno stanje dodatno usložava, a kod sastava JNA izaziva nove napetosti, podozrenja i zabrinutost.

U fazi kada se na nivou SFRJ, Predsjedništvo zemlje i SIV, intenzivno angažuju na stvaranju minimuma uslova za usvajanje amandmana na Ustav SFRJ i druge faze privredne reforme, događaji poslednjih dana u R Sloveniji i SR Hrvatskoj upućuju na neprihvatanje inicijativa Predsjedništva SFRJ, već naprotiv, ukazuju na poteze koji uporno idu u pravcu daljnje dezintegracije jugoslavenske zajednice. Ukazujemo na te događaje.

I) REPUBLIKA SLOVENIJA:

Dana 18. i 19. 07. 1990. godine održano je zasjedanje republičke Skupštine, kojom prilikom su usvojene Odluke i "Deklaracija o Kosovu" koje dalje usložava stanje.

1.- Na odvojenim sjednicama skupštinskih vijeća donesena je odluka da se rasprava o "Ekonomskom Programu RIV" te rasprava o predlogu Predsedništva Republike "o problemu čuvanja oružja TO", preuzimanja komande nad TO Slovenije i smjena s dužnosti komandanta RŠTO Slovenije, general-pukovnika Ivana Hočevara, odloži za 30. 07. 1990. godine. Istovremeno, usvojeni su stavovi u vezi s donošenjem novog "Zakona o regrutovanju i upućivanju regruta na odsluženje vojnog roka", te postavljeni su i konkretni zahtjevi i mišljenja u tom pravcu:

a) Postojeće ustavno uređenje omogućava realizaciju onog dijela vojne obaveze koje se odnosi na služenje vojnog roka na način koji ne zahtjeva eksteritorijalnost popune mirnodopskih jedinica JNA. Takav način izvršenja vojne obaveze omogućava i sada važeći "Zakon o vojnoj obavezi".

b) Brojni zahtjevi političkih i državnih organa i organizacija iz Slovenije za teritorijalni princip služenja vojnog roka u JNA, koji su bili zadnje dvije godine naslovljeni na savezne institucije su sve do sada ostajali bez argumentiranog odgovora.

c) Skupština R Slovenije zato zahtjeva od Predsjedništva SFRJ da preko SSNO obezbedi nove "razreze" za septembarsko upućivanje regruta iz Slovenije na odsluženje vojnog roka. Novi "razrezi" moraju biti dati najkasnije do 30. 07. 1990. godine, tako da se omogući cijeloj septembarskoj generaciji regruta iz Slovenije, služenje vojnog roka na teritoriji 5. VO. Ali i od toga da najmanje 50% služi na teritoriji R Slovenije. Izuzetak mogu biti samo one kategorije i specijalnosti za koje na teritoriji 5. VO nema nastavnih centara. Isto tako, zahtjeva se da regrute-obveznike se ne može u toku služenja vojnog roka prekomandovat van 5. VO.

d) Do kraja 1990. godine treba obezbediti uslove da na teritoriji R Slovenije služi najmanje 95% regruta iz Slovenije.

e) U Ljubljani treba ponovno da se ustanovi škola za rezervne oficire, a koja je pre nekoliko godina ukinuta.

f) Ukoliko se uslovi iz tačke "C" ne ispune i ako nadležni organi SSNO do 30. 07. 1990. ne dostave nove "razreze" za septembarski upit, onda R Slovenija neće uputiti regrute na služenje vojnog roka. Regrutima-studentima će se u tom slučaju vojna obaveza odložiti do završetka studija.

g) U slučaju da se zahtjevi iz tačke "C" ne ispune ni pri sledećem putu R Slovenija će tada sama organizirati i izvesti vojno osposobljavanje regruta, i to pod uslovima koje će odrediti republički "Zakon o vojnoj obavezi". Desi li se to, R Slovenija će prestati plaćati odgovarajući dio sredstava za savezni budžet.

2.- Na plenarnoj sjednici Skupština Slovenije, donjela je "Deklaraciju o Kosovu" u kojoj su iznjeti i sledeći sastavi:

- Skupština Slovenije protivi se kršenju ljudskih prava i sloboda na Kosovu;

- smatra legitimne samo odluke ranije legitimno izabrane Skupštine Kosova;

- smatra da je akt o suspenziji Skupštine i IV Kosova nasilno razbijanje ustavnog uređenja Jugoslavije;

- ne priznaje Odluke saveznih organa kojima se saveznom milicijom JNA rješavaju odnosi između naroda i narodnosti na Kosovu;

- zahtjevat će kod Ustavnog suda SFRJ da se pokrene spor za ocjenu ustavnosti Odluke Skupštine SR Srbije, kojom je suspendirana Skupština Kosova i IV Kosova.

3.- Skupština Slovenije definitivno je donijela "Odluku da se ide na izradu i usvajanje novog Ustava R Slovenije", a u raspravi je podržana inicijativa Milana Kučana, kao i saopćenje o datim predlozima SR Hrvatskoj oko budućeg konfederativnog uređenja SFRJ.

Dr. sc. Ante NAZOR

IZVJEŠĆA O POLITIČKO-SIGURNOSNOJ SITUACIJI NA PODRUČJU 5. VOJNE OBLASTI, SVIBANJ-SRPANJ 1990. (II. DIO)

U prošlom postu naveden je dio "Obavijesti Komande 5. vojne oblasti" od 20. srpnja 1990., koja govori o političko-sigurnosnom stanju na području Slovenije u tom razdoblju i pokazuje da je slovenska Vlada čvrsto odlučila da ročnici iz Slovenije vojni rok moraju služiti u 5. VO, s tendencijom da se u što kraćem roku to ograniči samo na područje Slovenije.Spomenuto izvješće pokazuje i da se slovenska Vlada suprotstavila srbijanskom vodstvu na pitanju Kosova, te odlučnost slovenskog vodstva da krene u izradu novog Ustava, kao i da s hrvatskom Vladom pokrene pitanje preustroja tadašnjeg uređenja države, iz federativnog u konfederativno. Drugi dio spomenutoga izvješća, uz preporuke o mjerama koje treba poduzeti, odnosi se na stanje u Hrvatskoj i pokazuje namjeru hrvatskog vodstva da, kao i slovensko, krene u izradu nacrta novoga Ustava, te da pristupi usvajanju novih amandmana kojima će se socijalistički simboli i nazivi zamijeniti povijesnim, hrvatskim znakovljem i nazivima.

II) SR HRVATSKA:

1. - Odbor Sabora SRH za politički sistem, odbio je bilo kakvu raspravu o saveznim zakonima, a koji su iznad ili nisu u skladu sa republičkim. U tom smislu Savezni zakon o himni, grbu i zastavi SFRJ, Odbor je proglasio suvišnim i neobavezujućim. Odbor je, isto tako, odbio prijedlog Saveznog zakona o informisanju.

2. - Na istom odboru data je inicijativa da se ulicama i trgovima koje nose Titovo ime, vrate raniji nazivi, a da se umjesto Titove slike u službenim prostorijama istakne "povijesni hrvatski grb", te da se izmijeni uniforma milicije.

3. - Predsjedništvo SRH donijelo je odluku, prema kojoj treba "ustavna, višestranačka i stručna saborska komisija", izraditi Nacrt prijedloga Ustava SRH do 15. 09. 1990. godine.

4. - Predsjedništvo SRH, Izvršno vijeće republike, te najveći broj stranačkih prvaka, stranaka s nacionalnim atributom, odbacuju prijedlog amandmana na Ustav SFRJ.

5. - 25. i 26. 07. 1990. godine, zakazano je zasjedanje Sabora SRH i usvajanje novih amandmana na Ustav SRH. U vezi s tim u republici raste napetost, posebno u odnosu na amandmane: o suverenitetu Republike i Srba u Hrvatskoj; o jeziku; o simbolima (zastavi i grbu), te o amandmanu kojim bi se omogućilo donošenje ustavnih zakona prostom, a ne dvotrećinskom (2/3) većinom.

6. - Dana 19. 07. 1990. godine je Skupština grada Zagreba donijela odluku o mjenjanju naziva nekim ulicama i trgovima, medu kojima se "Lenjinovom trgu" vraća staro ime "Trg Kralja Petra Krešimira IV". Napominjemo da je na toj lokaciji razmještena i Komanda 5. VO.

III) PREDVI?ANJA DOGA?AJA:

Očekuje se daljnje zaoštravanje društveno-političkih odnosa, međunacionalnih sukoba i zaoštravanje socijalnih napetosti usled teške ekonomske situacije, pri čemu će i dalje eskalirati napadi na JNA. Na to jasno ukazuju izneta stanja kao sledeće činjenice:

- razgovori i stavovi u vezi služenja vojnog roka vojnika s područja R Slovenije, suspenzija generala I. Hočevara, nije samo atak na JNA i savezne zakone već i korak dalje u pokušaju stvaranja republičkih armija;

- napad predsjednika IV Sabora SRH S. Mesića na JNA "Kako se baš armija nije iskazala u gašenju požara u Dalmaciji i na otocima", te puštena u opticaj glasina da JNA oteže sa remontom aviona tipa "Kanader" za gašenje požara, je također korak dalje u eskalaciji napada na JNA i pokušaj formiranja nacionalne armije;

- održavanje Srpskog sabora u Srbu 25. 07. 1990. godine kao pandan Saboru SRH je daljnja eskalacija međunacionalnih sukoba u SRH i "ozakonjivanje 72 Kninske inicijative", što može imati daljnje i nesagledive posljedice;

- najavljen je štrajk "Samostalnog sindikata Slovenije" i "Sindikata metalskih radnika Slovenije" za 15. 09. 1990. godine koji će sasvim sigurno paralizovati privredu Slovenije, te štrajk željezničara za 10. 08. 1990. godine, koji će bez sumnje paralisati saobraćaj ne samo u ovoj republici - ukazuje na zaoštravanje socijalnih napetosti.

Ove pojave kao i daljnje zaoštravanje napetosti u organizaciji SUBNOR-a, i dr., ne pružaju optimističke prognoze o smanjenju ukupnih napetosti. Ovo zahtijeva da se u komandama, jedinicama i ustanovama 5. VO pojača informisanje i ukupan politički rad.

IV) MERE NA PLANU INTENZIVIRANJA INFORMISANJA, POLITIČKOG RADA I MERA BEZBEDNOSTI I SAMOZAŠTITE

1. - Na svim nivoima treba intenzivirati mjere neposrednog informisanja i razgovora sa ukupnim sastavom. Pri tome posebnu pažnju posvetiti malim i izdvojenim sastavima.

2. - Intenzivnom realizacijom novog programa "Moralnog vaspitanja vojnika..." i programom IPOS i GL na sl. u JNA, doprinjeti motivisanju sastava, pozitivnom angažovanju i razjašnjavanju složenih odnosa u zemlji.

3. - Na svim nivoima pospješiti rad Savjeta za bezbjednost i SZ, pri čemu posebnu pažnju posvetiti protivpožarnoj zaštiti, kao i onim mjerama-obezbeđenjima (unutrašnje službe, straža, patrola i dr.) kojim treba spriječiti moguće diverzije, provociranja, uznemiravanja i dr. - čime, naravno spriječiti moguće neželjene posljedice.

4. - Pospješiti rad subjektivnih faktora posebno vojnih kolektiva i odbora za KD, kao i rad kasarnskih razglasnih stanica i dr.

5. - Razvijati dalje intenzivnu saradnju sa narodom kroz brojne oblike rada. Posebno sa radničkom, školskom omladinom i KUD koje njeguju narodni kulturni karakter u svojim programima.

6. - Zaoštriti rad i disciplinu pri čemu insistirati na dosljednom čuvanju i njegovanju lika pripadnika JNA. Stoga vršiti temeljite pripreme za izlazak vojnika u grad, vikend i redovna odsustva. Podučiti sastav u vezi mogućih odnosa sa strancima, i preduzeti propisane mere vezane za zabranu kupanja vojnika i čuvanja ljudskih života.

7. - Sa svim vojnicima i stalnim sastavom (AVL - uz potpis) proraditi naređenje komandanta "o merama za zaštitu ljudi i objekata" kao i postupcima u slučaju napada na vojna lica, upotrebe oružja i dr.

8. - Sa svim starješinama, izvodno i s ostalim sastavom ponovno proraditi Informacije Odjeljenja za PR 5.VO: "Težišni zadaci za jačanje MPS u 1990. godini" (3/1990.g.); "Pojmovno određenje konfederalizma i federalizma i federalnih jedinica" (6/1990.g.), "o političkim negativnim istupima pripadnika JNA" (7/1990.g.), te članak general-potpukovnika Ive Tominca u Ljubljanskom listu "Dnevnik" objavljenog i u listu br. 22 "Naša vojska" 23. 11. 1990. godine (kojeg šaljemo u prilogu).

9. - Informaciju odmah proraditi sa AVL, a sa GL i vojnicima izvodno. O svim mogućim negativnim pojavama u jedinicama i stanjima na terenu koji bitno narušavaju političko-bezbednosnu situaciju, odmah izvještavati Odjeljenje za PR 5.VO - vanrednim izvještajem.

Potom je, 14. kolovoza 1990., uslijedila zapovijed "Komande 5. vojne oblasti" podređenim postrojbama za povećanu borbenu gotovost zbog "pogoršanja političko-sigurnosne situacije". Zapovijed, koju je potpisao "komandant" general-pukovnik Konrad Kolšek, pokazuje da je JNA na području Hrvatske povećala stupanj pripravnosti i spremnost na djelovanje u slučaju "izvanrednih" događaja.

Povećanje mera b/g, naređenje,

Usled daljeg usložavanja političko-bezbednosne situacije na delu teritorije, a u cilju povećanja b/g (borbene gotovosti, op. a.), zaštite ljudi, naoružanja i municije i vojnih objekata,

N A R E ? U J E M

1. - Na svim izdvojenim stražama kod skladišta municije, naoružanja i MES na teritoriji SR Hrvatske odrediti za komandire straža aktivne starešine, a na svim stražama u 5. VO povećati budnost i sprečiti bilo kakvo iznenađenje i vanredne događaje.

2. - Sve jedinice vojne policije, izviđačke i diverzantske jedinice imati spremne za izvršavanje namenskih zadataka u mirnodopskim lokacijama, u gotovosti do 3 časa.

- 5. DO izvešće letnju obuku iz alpinistike u rejonu Klek u vremenu od 24. 08. do 30. 08. 1990. godine.

3. - Svi bataljoni "A" klasifikacije moraju biti spremni u kasarnama da u roku od 3-6 časova po prijemu naređenja krenu na izvršenje - pokreta logorovanja. U tom cilju izvršiti sve organizacijske, političko-bezbednosne, materijalne i druge pripreme. Unutrašnju organizaciju uskladiti sa postojećim brojnim stanjem (ako nema ljudstva za 3 čete, formirati 2 i slično, popuniti sa m/v, gorivom, hranom, sanitetskim materijalom i dr.). Bataljoni sa sobom nose 1 b/k municije za peš. naoružanje a za ostalo prema Naređenju o posebnim merama stalne b/g. Intenzivirati obuku u okviru kasarni.

4. - Sve planirane pokrete jedinica radi izvođenja gađanja i vežbi realizovati uz preduzimanje pojačanih mera bezbednosti, samozaštite i očuvanja ljudske okoline uz sledeće korekcije:

- 8. mtbr/13. K posle završenih gađanja na poligonu "Slunj" vratiti u garnizon Karlovac pravcem Slunj - Plaški - Generalski Stol - Barilović.

- 149. ssrp PVO izvršiće planirane aktivnosti na širem prostoru Petrinje u vremenu od 24. 08. do 05. 09. 1990. godine.

5. - U graničnim jedinicama povećati budnost, patroliranje i kontrolu službe na granici i sprečiti bilo kakve provokacije.

6. - Zabraniti izdavanje naoružanja i municije iz magacina i skladišta svim licima iz JNA koja za to nisu posebno ovlašćena i svim strukturama izvan JNA, uključujući i TO. Odobrenje za izdavanje naoružanja i municije TO iz vojnih kompleksa mogu davati samo komandanti TO Republike Slovenije i Hrvatske 1ično, u skladu sa Uputstvom o čuvanju i izdavanju naoružanja TO.

7. - Na svim nivoima rukovođenja i komandovanja obezbediti besprekorno funkcionisanje vojne organizacije, redovno informisanje, pojačati red i disciplinu i funkcionisanje svih organa unutrašnje službe. Zbog prisutne opasnosti od provokacija i lažnog uzbunjivanja, preduzeti neophodne mere da se isto onemogući.

8. - Posebnu pažnju posvetiti pripremi celokupnog sastava 5. VO da se u izvršavanju zadataka ponašaju dostojanstveno, spreče bilo kakve provokacije i izbegnu incidentne situacije između pripadnika JNA i drugih lica.

9. - Pozadinsko obezbeđenje, a posebno opravka MTS -m/v i druge tehnike za obezbeđenje pokreta moraju biti težišni zadaci.

10. - Komandanti (NŠ) jedinica ne mogu se do daljeg udaljavati iz garnizona.

Naređene mere stupaju na snagu 18. 08. 1990. godine u 12. 00 časova, o čemu izvestiti OC Komande 5. VO u redovnom izveštaju.

Dr. sc. Ante NAZOR

BORBENA GOTOVOST 9. KORPUSA OS SFRJ U TRAVNJU 1991. GODINE (1. DIO)

Nakon što je u prošla dva broja Hrvatskog vojnika objavljeno "Izvješće o političko-sigurnosnoj situaciji na području 5. vojne oblasti od svibnja do srpnja 1990., u ovom broju prezentirat će se "Izvješće Komande 9. korpusa OS SFRJ Komandi VPO (vojno-pomorske oblasti) o dostignutom stupnju borbene gotovosti, moralnom stanju postrojbi, popuni ljudstvom i časničkim kadrom te materijalno - tehničkim sredstvima", od 27. travnja 1991. godine. Izvješće je potpisao "komandant" general-potpukovnik Trajčevski Tomislav.

U izvješću se sa zabrinutošću navodi da je u "ogromnom" porastu javljanje na lječničke preglede i broj bolovanja "starešina" u 9. korpusu, te "pojava znatnog broja vojnika oglašenih nesposobnim za vojnu službu", što se tumači "kao odraz napetosti i određenog zamora sastava", koje se na duži rok može odraziti na međuljudske odnose i opće stanje morala. Uz to, zbog niske razine školske spreme (velik broj vojnika imao je samo osnovnu školu) spominje se i "nepovoljna kvalitativna struktura vojničkog sastava", no ističe se "čvrsta opredjeljenost za očuvanje Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti".

"Na osnovu usmenog zahteva KVPO dostavljamo vam traženi vanredni izveštaj o dostignutom stepenu borbene gotovosti.


1.- u skladu sa direktivom KVPO za upotrebu snaga VPO u vanrednim prilikama DT broj 715-468 od 24. 08. 1990. godine svim do sada primljenim naredjenjima i aktom str. pov.broj 167-10/63 od 12. 04. 1991. godine, u komandama i jedinicama (MS) 9. korpusa na jačanju b/g i realizaciji pomenutih naredjenja uradjeno je sledeće:

- sve starešine mirnodopskog sastava nalaze se u komandama i jedinicama,

- rad komande 9.K je organizovan po smenama (3 smene - gbk), a u prvo potčinjenim komandama puk-brigada rukovodeći dežurni su ojačan i sa 3-4 starešine rodova službi,

- jedinice veze, osloncem na SCV i SCV stavljene su u punu b/g aktiviranjem planiranih veza po planu, "Kremen",

- izvršeno je pojačano obezbedjenje objekata sa težištem na izdvojenim objektima uz ojačanje odbrane objekata: "Manojlovac" i " Trbounje" sa po jednim streljačkim vodom iz sastava 221. mtbr,

- prilagodjenim planovima vežbovnih aktivnosti obezbedjeno je stalno prisustvo jedinica u najugroženijim rejonima u gotovosti dela snaga za angažovanje u rejonima u kojima može doći do eskalacije medjunacionalnih i drugih sukoba,

- planskim angažovanjem snaga OB, 9. K /bVP i ič/ prikupljaju se bezbednosno-obaveštajni podaci sa teritorije,

- raspored angažovanih snaga na vežbovnim prostorijama-rejonima:

a) garnizon Benkovac (Debelo Brdo) 2-okb/221.mtbr (sastav 3of, 2ml.ofn, 63 vojnika, 9 t-55, 4 ot i 1 m/v)

b) garnizon Knin (Suho Polje kod s. Kijevo) 1.mč-mb/221.mtbr (sastav 5 of, 1 ml.of., 122 vojnika, 2 t-55, 12 ot i 1 m/v)

c) na pojedine pravce, po odluci komandanta 9.K i posebnom planu nob i nod za obav. poslove upućuju se svakodnevno kombinovane grupe u cilju izvidjanja teritorije, prikupljanje podataka a po potrebi odvraćanja i razdvajanja sukobljenih strana.

2.- Stanje i problemi b/g

a) stepenom b/g i sistemom i metodom RiK-a obezbedjujemo naredjeni stepen b/g i izvršenje naredjenih zadataka i obaveza 9.K. Loša popunjenost sa starešinama u osnovnim i taktičkim jedinicama umanjuje efikasnost RiK-a, a isti ublažavamo preraspodelom rada starešina iz drugih sastava korpusa i formacijskih dužnosti.

Dokumenta plana veze su ažurna i pozitivno utiču na b/g sistema veze. Popunjenost jedinica ljudstvom i sredstvima veze je dobra ali nedostatak pojedinih složenijih sredstava veze kao što su radio-relejni uredjaji i uredjaji noseće frekvencije negativno utiču na b/g sistema veze. Jedinice su osposobljene za izvršavanje namjenskih zadataka.

2b. Moralno stanje:

Izuzetno nepovoljna političko-bezbjednosna situacija u zoni odgovornosti 9. K, koja kao permanentno stanje traje od augusta mjeseca 1990. godine, nakon intervencije snaga MUP-a RH na Plitvicama dovedena je do stanja krajnje radikalizacije političkih stavova nacionalno orjentiranih političkih stranaka i njihovog članstva, te kao odraz toga do bezbjednosne situacije u kojoj se svakodnevno dešavaju incindentni slučajevi od kojih svaki za sebe može lako eskalirati u medjunacionalni oružani sukob velikih razmjera.

U takvom okruženju, pored obimnih redovnih aktivnosti i velikog broja izvanrednih zadataka pripadnici 9. K su do sada uspješna izvršavali svoje obaveze.

Stalne aktivnosti visokog intenziteta, te opća političko-bezbjednosna situacija, uslovljava pojavu odredjenog zamora i psihološke napetosti kod sastava. Medjutim, usprkos navedenom nisu zabilježeni slučajevi težih povreda službenih obaveza, a što ukazuje da je u sastavu prisutno shvaćanje ozbiljnosti sadašnjeg trenutka, te prihvaćanje svih obaveza koje postavljaju zahtjevi ostvarenja visokog stepena borbene gotovosti, kao i zadataka postavljenih od strane vojnog rukovodstva. Stabilni medjuljudski odnosi, koje karakterizira odsustvo težih slučajeva narušavanja, upravo su omogućili da se usprkos cijelom nizu otežavajućih okolnosti, osnovni zadaci uspješno izvršavaju.

Kao odraz napetosti i odredjenog zamora sastava, javlja se podatak o porastu javljanja na lječničke preglede, gdje se za takve preglede svakodnevno javlja 70 do 80 ljudi. U 9. K za I. tromjesečje 1991. na lječnički pregled se javilo 500 starješina, a od čega je njih 107 dobilo bolovanje u trajanju od sedam, dvadeset, pa i više dana.

Nepovoljna je i okolnost da su od četiri komandanta bataljona, tri odsutna zbog bolovanja, a komandant okb ima ocjenu VLK VB Split da je nesposoban da obavlja sadašnju dužnost.

Kod starješina je uočeno nezadovoljstvo što su u pogledu odredjenih materijalnih i statusnih stimulacija u potpunosti izjednačeni sa svim drugim garnizonima u kojima okruženje i uvjeti života i rada nisu ni približno teški kao u garnizonima Knin i Benkovac. Smatraju da bi ih po pravima trebalo izjednačiti sa starješinama na službi na Kosovu.

Kod starješina je prisutna zabrinutost za porodice, a posebno nakon demonstracija održanih pred zgradom Komande 9. K , te rušilačkih pohoda u Splitu i Šibeniku. Prijetnje upućene pripadnicima JNA i njihovim porodicama u pomenutim dogadjajima u Kninu, Splitu i Šibeniku i pored poduzetih mjera, ipak su postigle svoje negativne psihološke efekte.

Na stanje morala jedinica, a posebno na obuku, sigurno utiče i kvaliteta vojničkog sastava, posebno vojnika martovske generacije. Karakterističan je nizak nivo školske spreme tako da su u 221. mtbr "A" klasifikacije čak 264 vojnika tek sa osnovnom školom a to je 60 posto vojničkog sastava te jedinice. Poražavajući su i podaci o broju ograničeno sposobnih za vojnu službu, te pojave znatnog broja vojnika oglašenih nesposobnim za vojnu službu.

Iz navedenog proizlazi da će odredjeni broj vojnika biti stalno izložen, povećanom naprezanju što će se na duži rok odraziti na medjuljudske odnose i opće stanje morala.

Zaključak:

1. Političko bezbjednosna situacija koju karakterizira stalna mogućnost izbijanja medjunacionalnih sukoba, te stalni pritisci na JNA da se svrsta u medjurepubličkim konfrontacijama, produciraju izrazito nepovoljno racio-psihološko okruženje za život i rad pripadnika 9.K.

2. Objektivne poteškoće koje se ogledaju prije svega u nepovoljnoj kvalitativnoj strukturi vojničkog sastava te u odredjenim nepovoljnim statusnim i materijalnim rješenjima u odnosu na starješine, dodatni su negativni činilac stanja morala u 9. K.

3. Shvatanje uloge i zadataka JNA u sadašnjoj političkoj situaciji u zemlji, čvrsta opredjeljenost za očuvanje Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti, te stabilni i kvalitetni medjuljudski odnosi, usprkos svim negativnim okolnostima, obezbjedjuju stabilno stanje morala sastava 9. K , a time i traženi stupanj b/g.

3. Sa primljenim regrutima (553 ili 86 posto) u vremenu od 15-20. 03 do sada smo realizovali prosečno po dva pripremna gadjanja iz streljačkog naoružanja i realizovali osnovne teme vojnostručne obuke iz faze obuke pojedinca. Kroz intenziviranje obuke realizovan je i jedan broj tema na terenu iz faze obuke jedinica odeljenja i voda.

4. Popuna sa ljudstvom 9. K je sledeća:

1. 221. motorizovana brigada "A"

a) Komanda brigade: oficira sleduje 25. Popuna je izvršena sa 24 oficira ili 96 posto.

Mladjih oficira sleduje 2 popuna je izvršena sa 2 mladja oficira ili 100 posto.

b) Komanda stana: sleduje mladjih oficira 4 popuna je izvršena sa 4 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 2 popuna je izvršena sa 13.

U toku meseca maja otpušta se dva vojnika. Svi vojnici su obučeni.

c) 1. motorizovani bataljon "A"

Oficira sleduje 20 popuna je izvršena sa 20 ili 100 posto.

Mladjih oficira sleduje 10 popuna je izvršena sa 10 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 489 popuna je izvršena sa 517 ili 105,7 posto.

Mladih vojnika (martovska partija) ima 157. U toku meseca maja otpušta se 197 vojnika, i to 75 vojnika majske partije i 122 vojnika junske partije, tako da će stanje popune na dana 05.06.91. godine iznositi 320 vojnika ili 65 posto.

Sadašnje stanje popune sa obučenim vojnicima (bez martovske partije vojnika) iznosi 368 ili 75 posto. Ukupno ograničeno sposobnih vojnika po raznim osnovama u bataljonu ima 140, i to mladih vojnika (martovska partija) 90 i starih vojnika 50.

d) Popuna mehanizovanog bataljona OT M-60 "A"

Oficira sleduje 12 . Popuna je izvršena sa 12 ili 100 posto, mladjih oficira sleduje 9. Popuna je izvršena sa 9 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 305. Popuna je izvršena sa 311 ili 102 posto.

U popunu je uračunato i 105 vojnika (regruta) primljenih u martu 1991. godine.

Popuna sa obučenim vojnicima izvršena je sa 206 ili 98 posto. U toku meseca maja otpušta se 65 vojnika majske i junske partije. Ograničeno sposobnih ima 40 i to mladih vojnika (martovska partija) 19 i starih vojnika 21.

e) Popuna oklopnog bataljona t-77 "A"

Oficira sleduje 12. Popuna je izvršena sa 12 ili 100 posto. Mladjih oficira sleduje 7. Popuna je izvršena sa 7 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 227. Popuna je izvršena sa 237 ili 104,4 posto. Mladih vojnika (martovske partije) ima 78. Popuna sa obučenim vojnicima je 159 ili 70 posto.

U toku meseca maja otpušta se 15 vojnika, majske i junske partije. Ograničeno sposobnih ima 20 vojnika, i to martovske partije 8 i ostalih 12.

f) Popuna inžinjerijske čete

Oficira sleduje 3. Popuna je izvršena sa 3 ili 100 posto.

Mladjih oficira sleduje 3. Popuna je izvršena sa 3 ili 100 posto. Vojnika sleduje 70. Popuna je izvršena sa 42 ili 60 posto. Od toga 22 vojnika obučena i 20 vojnika martovske partije.

U toku maja otpušta se 5 vojnika.

g) Popuna voda veze

Oficira sleduje 1. Popunjeno je sa 1 ili 100 posto.

Mladjih oficira sleduje 2. Popunjeno je 2 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 25. Popunjeno je sa 32 ili 128 posto. Od toga 20 vojnika obučenih i 12 vojnika neobučenih.

h) Popuna pozadinskog bataljona.

Oficira sleduje 7. Popuna je izvršena sa 7 ili 100 posto.

Mladjih oficira 16. Popuna je izvršena sa 16 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 109. Popuna je izvršena sa 154 ili 141 posto.

Svi vojnici su obučeni. U toku meseca maja otpušta se 40 vojnika."

BORBENA GOTOVOST 9. KORPUSA OS SFRJ U TRAVNJU 1991. GODINE (2. DIO)

Nastavno na prethodni post, u ovom postu prikazat će se drugi dio Izvješća Komande 9. korpusa OS SFRJ Komandi VPO (vojno-pomorske oblasti) o dostignutom stupnju borbene gotovosti, moralnom stanju postrojbi, popuni ljudstvom i časničkim kadrom te materijalno-tehničkim sredstvima, od 27. travnja 1991. U tom dijelu donose se podaci o stanju u 180. motoriziranoj brigadi, Izviđačkoj četi "A" 9. K, 557. mješovitom artiljerijskom puku, 9. mapu, Inženjerijskom bataljonu, 98. sanitetskom bataljonu, 9. atbu, 70. četi veze te pozadinskom osiguranju. U zaključku Izvješća navodi se potreba "hitne popune" kadrom i formacijom u rangu motoriziranog bataljuna:

2. 180. motorizovana brigada

Oficira sleduje 16. Popuna je izvršena sa 15 ili 94 posto.

Mladjih oficira sleduje 17. Popuna je izvršena sa 16 ili 94 posto.

Vojnika sleduje 150. Popuna je izvršena sa 132 ili 88 posto.

Svi vojnici su obučeni. U toku maja otpušta se 25 vojnika.

3. Izvidjačka četa "A" 9. K.

Oficira sleduje 3. Popunjeno je sa 3 ili 100 posto.

Mladjih oficira je popunjeno sa 3 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 84. Popuna je izvršena sa 77 ili 92 posto.

Obučenih vojnika ima 51 ili 60 posto, a mladih vojnika ima 26 ili 40 posto.

Vozača borbenih vozila sleduje 3. Ima 3 ili 100 posto.

Vozača neborbenih vozila sleduje 11. Ima 11 ili 100 posto.

4. Komanda stana 9.K.

Oficira sleduje 2. Popunjeno je sa 2 ili 100 posto.

Mladjih oficira 6 ili 100 posto.

Vojnika ima 10. Popunjeno je sa 24.

5. Odeljenje za izlaganje situacije u vap

Mladjih oficira sleduje 2. Popunjeno sa 100 posto. Vojnika sleduje 5 a ima 6 ili 120 posto.

6. 557. mešoviti art. puk

Oficira sleduje 4 . Popunjeno je sa 4 ili 100 posto.

Mladjih oficira sleduje 4. Popunjeno je sa 4 ili 100 posto.

Vojnika sleduje 14. Popunjeno je sa 26 ili 186 posto.

7. 9. map

Oficira sleduje 4. Popunjeno je sa 4 ili 100 posto.

Mladjih oficira sleduje 3. Popunjeno je 100 posto.

Vojnika sleduje 6. Popunjeno je sa 100 posto.

8. Inžinjerijski bataljon

Oficira sleduje 1. Popunjeno je sa 100 posto.

Mladjih oficira 1. Popunjeno je sa 100 posto.

Vojnika sleduje 5. Popunjeno je sa 100 posto.

9. 98. sanitetski bataljon

Oficira sleduje 1, mladjih 1 i vojnika 5. Popuna izvršena sa 100 posto.

10. 9. atb

Sleduje 1 oficir. Popunjeno sa 1.

11. 70. četa veze

Oficira sleduje 2. Ima 2 ili 100 posto. Mladjih oficira 7. Ima 7 ili 100 posto, vojnika sleduje 78. Ima 65 ili 83 posto. Obučenih vojnika ima 30 a martovske partije ima 35, u toku maja otpušta 1 vojnika.

5. Pozadinsko obezbedjenje

PoOb 9.K je u funkciji namenskih zadataka jedinica korpusa i ukupne b/g. Bitnije probleme ističemo po službama:

5.1.tehnička služba:

- popunjenost naoružanjem 100 posto po formaclji

- popunjenost municijom i MES 100 posto po formaciji osim što za OT-VP i OT M 60 nedostanje dimna kutija ( 901 dq). Sleduje u 9. bVP 240 kom i u 221.mtbr 720 kom odnosno sleduje 960 kom. a nemamo ništa.

- 1 tenk t-55 iz okb i 405 m. 60 iz mb 221.mtbr nalaze se na gr. i modifikaciji u TRZ Hadžići.

- IC uredjaji na tenkovima i transporterima nisu potpuno ispravni. Sanaciju će izvršiti ekipa TRZ Hadžići koja dolazi 06. 05. 91.god.

- neobezbedjenost r/d za b/v nema trupnih rezervi niti rezervi za mirnodopske potrebe. U toku je prikupljanje r/d po Jugoslaviji a po planu tehničko snabdevačke baze Pančevo.

- BRDM-2 iz 9.ič jedan je neispravan zbog neispravnog kvačila.

Opravka u toku.

- 9.ič je nepopunjena sa sledećim TMS:

- uredjaj za osmatranje pasivni 7x200=3 kom

- pasivni nišan = 30 kom

- uredjaj pasivni za vožnju =17 kom

- punjač za prd-1=10 kom

Popuna sa svim ovim TMS u 9.ič u nadležnosti je obaveštajne uprave.

5.2. sanitetska služba:

Za podmirenje nužnih potreba SNOB potreban je jedan lječnik kojeg je nužno ugraditi u buduću formacijsku dogradnju. Izražen je problem bolovanja starješina, posebno starješina na dužnostima komandanta bataljona i zamjenika komandanta bataljona. Trenutno su na bolovanju komandant 1.mtb/221.mtbr, komandant poz.b./221.mtbr, zamjenik komandanta okb/221.mtbr. Komandant okb /221.mtbr major Milošević Milosav često na bolovanju i u toku je ocjena sposobnosti za AVS.

Bolovanje je odobravano za ista lica više puta.

Ukupan broj lica na bolovanju je u porastu u odnosu na isti period prošle godine za 400 posto, a broj dana za 217 posto.

5.3. Saobraćajna služba:

Popunjenost jedinica sa neborbenim m/v za: 9. ič, 9. bVP i 70 čv iznosi 100 posto. Popunjenost jedinica 221.mtbr sa m/v iznosi 50 posto što negativno se odražava na mogućnost izvršenja mobilizacije 221.mtbr, popuna 1.mtb i mb/221.mtbr iznosi 100 posto.

Popunjenost sa vozačima neborbenih m/v za: 9. ič i 9. bVP iznosi 100 posto, a za 70. čv iznosi 42 posto što bi se negativno odrazilo na izvršenje postavljenog zadatka. Popunjenost jedinica 221. mtbr sa vozačima neborbenih vozila iznosi 70 posto što bih se negativno odrazilo na izvršenje postavljenog zadatka.

6. Bezbednost i samozaštita u jedinicama 9. K su na potrebnom nivou, što je rezultat stalnog angažovanja gotovo svih jedinica i stručnih organa na izgradnji borbene gotovosti i poduzimanju mjera bezbednosti i samozaštite radi praćenja, otkrivanja i sprečavanje svih vidova neprijateljske djelatnosti usmjerenih prema pripadnicima, jedinicama i objektima 9. korpusa. Preventivnim djelovanjem i aktivnošću na teritoriji sprečavamo uspješno i izazivanje medjunacionalnih sukoba u zoni odgovornosti.

Cijenimo da je funkcionisanje bezbednosnog obezbedjenja u jedinicama 9. korpusa na najvišem nivou i da smo uspješno do sada otklanjali sve negativne uticaje, kako u jedinicama, tako i na teritoriji, koje su mogle ugroziti dostignuti stepen bezbednosti i samozaštite, a samim tim i borbene gotovosti korpusa.

Stanje borbene gotovosti 9. bataljona vojne policije:

1. Rukovodjenje i komandovanje:

Sistem rukovodjenja i komandovanja nije narušen preformiranjem bataljona iz "B" u "R" a potom iz "R" u "A" formaciju. Uspješno je izvršeno formiranje "A" bataljona. Popunom starješinskog sastava otklonili smo sve subjektivne i objektivne činioce koji bi negativno uticali na funkcionisanje RiK-a.

2. Moral:

U jedinici nismo imali negativnih pojava i vanrednih dogadjaja. Jedinica je motivisana za izvršenje svih namjenskih zadataka.

3. Obučenost i uvežbanost:

Bataljon je obučen i uvježban za izvršavanje svih namjenskih zadataka. Ubrzano radimo na obučavanju i uvježbavanju vojnika martovske partije za izvršavanje vojno-policijskih i borbenih zadataka. - Za sada smo sa svim mladim vojnicima izveli po dva gadjanja sa ličnim naoružanjem koje imaju na zaduženju. U planu je da što prije realizujemo gadjanja koja izvodi posada BOV-a. Cijenimo da smo formiranjem mješovitih posada i odjeljenja od starih i mladih vojnika u mogućnosti da uspješno realizujemo sve postavljene zadatke, kao i da ubrzano završimo prvu fazu obuke.

4. Popuna:

Izvršili smo popunu bataljona 105 posto izborom vojnika iz jedinica 221. mtbr, tako da imamo 174 vojnika VES-ti 11 107, a po formaciji nam sleduje 167 vojnika te VES-ti. Izvršili smo popunu vojnicima VES-ti 11801 do 11812 sa 105 posto, tako da imamo 9 vojnika ove VES-ti, a po formaciji nas sleduje 8. Popunjenost vojnicima VES-ti 12701 je zadovoljavajuća i u iznosu je 100 posto (2 vojnika). U toku je preobuka vozača radi popune do nivoa 105 posto. Najveći problem popune 9. bVP predstavlja nam popuna sa vojnicima VES-ti 12704 (saobraćajci). Sleduje nas po formaciji 48 vojnika ove VES-ti, popunjeni smo sa 16 vojnika, potrebna je hitna popuna sa 32 vojnika (popunjeni sa 33 posto, a nedostaje 66 posto). Preko formacije imamo 25 vojnika VES-ti 11107 koji su nam dokomandovani iz 286.mvp (garnizon Niš) radi ispomoći u izvršavanju namjenskih zadataka dok ne obučimo martovsku partiju vojnika. Brojno stanje u prilogu. Po formaciji sleduje 247 vojnika, a popunjeno je 247 vojnika i plus jedan pitomac.

Popuna starješinskog kadra:

sleduje ima nedostaje ispomoć ukupno

- oficiri 11 7 4 1 8

- ml.oficiri 14 11 3 3 14

Od oficira nedostaje: pomoćnik komandanta bataljona za moralno vaspitanje, komandir čete oklopnih transportera, komandir saobraćajne čete i komandir voda u saobraćajnoj četi. Od mladjih oficira nedostaje: komandir odeljenja veze, a planira se popuna iz 221.mtbr, referent za suzbijanje kriminaliteta i komandir 1. odeljenja u prvom vodu čete oklopnih transportera.

5. Nedostajuća sredstva po materijalnoj formaciji:

a) oprema vojne policije:

- dvogled noćni pasivni 7 kom, ic detektor 28 kom, radar prenosni 4 kom, megafon 4 kom, reflektor ručni 6 kom, magnetofon 3 kom, fotografski aparat 5 kom, blic akumulatorski 6 kom, tv komplet 1 kom, palica gumena 181 kom, lisice za vezivanje 204 kom, palica specijalna 17 kom, šlem zaštitni sa vizir 20 kom, štit zaštitni plastični 10 kom, uredjaj za prinudno zaustavljanje vozila 2 kom, punjač akumulatora za uredjaj zaštite 1 kom, pištolj specijalni 1 kom, prigušivač za snp 18 kom, prigušivač za api 5 kom, detektor eksploziva 6 kom, detektor metala lični 3 kom, lanser hemij. bombi za AP 8 kom, sprej hem. kpl 10 kom, raspršivač ručni 68 kom, šok bomba svetleća 30 kom, naočare za zašt. pri upotrebi ručne bombe svetleće 10 kom, alat za dezaktiviranje expl. naprave 2 kom, aparat za osmatranje nepristup. prostora 3 kom, korpa za prenos ekspl. naprave 6 kom, uredjaj za vuču i dizanje ekspl. naprava 3 kom, detektor metala za pregled pismonosnih pošiljki 6 kom, detektor metala za pregled ličnosti i paketa 9 kom, stetoskop za otkrivanje satnih mehanizama 6 kom, stetoskop za otkrivanje šumova 3 kom, rendgen uredjaj za pregled paketa i pisama 6 kom, top vodeni 2 kom, neutralizator eksploz. 2 kom, odijelo za zaštitu od eksplozije 2 kom, prekrivač eksploz. mater. 2 komada, komplet ogledala za osmatranje nepristup. prost.2 kom, boca za argon 4 kom, štit sa postolje za vožnju 1 kom.

b) naoružanje, pribori i instrumenti:

-motocikli bez prikolice 19, radionica za laki remont rim.2tk 04-110 1 kom, uredjaj za punj. akumul. pa st-1 1 kom, mreža maskir. za vojnika 351 , kpl. za maskir. vno-mali 29, kpl. za maskir. nvo vel. 19 rtlu -1 4 kom, rtlu-10 13kom, rtlrpu-10 1kom, klk-2 1 kom, rtlcu-10 1 kom, čarape zaštitne 251 kom, maska zaštitna za ranjene 6 kom, detektor radiološki posend. namjene 6 kom detektor hemijski poluautom. 1kom, naočale zaštitne fotohromne opšte namjene 2 kom, punjač komandnih dozimetara 1 kom, filter za vodu 300/150 1 kom

Oprema za posadu borbenih vozila 40 kom, snk l9 22 kom, snk 1 3 kom, snk11 1kom, snk 115/2 1 kom, zastava Crvenog krsta 1 kom, sapirograf 1 kom, rrb 64mm "zolja" 48 kom, motorno vozilo od 3 t 5 kom, m/v terenska ili putnička do 6 sjedišta 5 kom.

Neophodno je da se popunimo nedostajućom opremom vojne policije, naoružanjem, priborom, instrumentima i vozilima zbog specifičnosti namjenskih zadataka koje izvršavamo na prostoru na kojem su učestale pojave terorističke djelatnosti. Cijenimo da će ovo stanje eskalirati stalnim pogoršanjem medjunacionalnih odnosa i ka otvorenim nacionalnim sukobima. Za očekivati je usmjerenost otvorenijeg diverzantsko-terorističkog djelovanja prema objektima i jedinicama 9. korpusa.

7. Obzirom na okruženje i procena o snagama MUP RH i SUP tkz. SAO Krajine sadašnje mirnodopske snage 9. K su nedovoljne. Stepen psihofizičkog opterećenja skoro celokupnog sastava je na granici izdržljivosti.

Molimo da se 9. K pretpočine snage jačine mb i pod hitno popune upražnjena formacijska mesta i mesta popunjena neadekvatnim kadrom - posebno nivo komandanta bataljona.

Ukoliko nema druge mogućnosti obzirom na aktuelno političko bezbednosnu situaciju, rešenja vidimo i u prevremenom završavanju KSS. (Izvornik, strojopis, latinica; HR-HMDCDR, 2., kut. 6028)

POLITIČKI STAVOVI VRHA JNA O RJEŠAVANJU POLITIČKE KRIZE U JUGOSLAVIJI, 25. LIPNJA 1991. (3)

TEKST "GOVORA-UPOZORENJA" JNA I PRIPREME ZA SUKOB

Nakon što je 25. lipnja 1991. podređenim postrojbama dostavila materijal s političkim stavovima vrha JNA u rješavanju političke krize u Jugoslaviji, "Komanda 5. vojne oblasti" već je sljedeći dan (26. lipnja 1991.) podređenim postrojbama dostavila i "tekst govora - upozorenja za slučajeve provokacija i rušilačkih demonstracija" protiv JNA, koji je donesen 6. lipnja 1991., kao "moguća varijanta komuniciranja sa masom". Spomenuti tekst, uz napomenu da ga treba "koristiti u skladu sa uputstvom datim u napomenama", proslijedio je "pomoćnik komandanta za moralno vaspitanje i pp", pukovnik Predojević, dr. Vaso. Promidžbene rečenice i "parole" koje su navedene u spomenutom tekstu govora, u skladu su s "idejom jugoslavenstva" i političkim stavom vrha JNA da "jugoslavenski narodi mogu opstati samo u okviru Jugoslavije", koji je "Komanda 5. vojne oblasti" uputila podređenim postrojbama u materijalu od 25. lipnja 1991. One pokazuju da vodstvo JNA zaista nije namjeravalo odustati od uporabe sile za "očuvanje Jugoslavije", te da je pokušavalo uvjeriti "narod i narodnosti" da je "armija" zaista njihova i da želi "mirno rješenje svih pitanja". No vrijeme je pokazalo da se ta parola o "mirnom rješenju svih pitanja" nije odnosila na pitanje preustroja Jugoslavije, a s obzirom na događaje koji su ubrzo uslijedili, posebno je cinična rečenica u tekstu da "armija nikada nije i neće pucati u svoj narod". Ili je već do tada "armija" odabrala "svoj narod"?!

CITAT DOKUMENTA

TEKST GOVORA - UPOZORENJA ZA SLUČAJ RUŠILAČKIH DEMONSTRACIJA I NASRTAJA ŠIRIH RAZMJERA NA VOJNE OBJEKTE

(Kao moguća varijanta)

GRADJANI I GRADJANKE

______________________________ (Mjesto)

POZIVAMO VAS DA SE MIRNO RAZIDJETE,

JNA nije prepreka mirnom izlasku iz krize. Ovo što Armija čini i radi je u interesu mira i napretka, slobode i nezavisnosti naši naroda i narodnosti.

Narodima ove zemlje potreban je mir, a ne rat. Armija će i dalje raditi po Ustavu i zakonu, i ko se tome silom suprostavlja - silom će biti onemogućen.

Obraćam Vam se u ime pripadnika jedinice ___________________ i JNA.

Dosadašnjim odnosom i saradnjom sa stanovništvom ___________________ pripadnici

________________________________

(mjesto, grad, ustanova)

naše jedinice nisu i neće nikada dati povoda za stvaranje nepovjerenja stanovništva prema JNA.

Jurišnicima na našu Armiju smeta što ona svoje zadatke izvršava upravo onako kako to narod ove zemlje zahtjeva i Ustav SFRJ nalaže. Vaš bijes i nezadovoljstvo usmjerili ste u krivom smjeru.

Pitajte one koji Vas šalju na Vašu Armiju, zbog čega ste mnogi od Vas bez posla. Zašto Vašoj djeci uskraćuju bezbrižno djetinjstvo, pa čak i kruh i mlijeko. Njih nije briga hoće li netko od Vas, ili neko od vojnika, možda, vaše dijete, dijete nekog Vašeg prijatelja, znanca ili rodbine stradati.

Oni su sebe dobro obezbjedili visokim osobnim dohocima, spremljenim devizama, oklopnim automobilima, stražama i koje kakvim gardama.

Njihove porodice, njihova djeca neće stradati.

JNA nije i nikada neće ugroziti svoj narod. Ona nije takozvana. Ona je Vaša Armija. Ona nikada nije i neće pucati u svoj narod.

Naša je, i Vaša Armija, gradila ovu zemlju, puteve, mostove, vodovode, pošumljavala goleti, gasila požare, spašavala ljude i imovinu, stradale u poplavama i potresima (dati konkretne pokazatelje, regije, mjesta, šire teritorije gdje se dešavaju izgredi).

JNA je čuvala i očuvala granice Jugoslavije i osigurala pedeset godina mira. Mira bez rata. Mira, koga sada najviše trebamo.

G R A D J A N I !

JNA svoje zadatke izvršava i provodi po Ustavu Jugoslavije i zakonima koje su donijeli i Vaši predstavnici u Skupštini. Zbog toga Vas upozoravamo da kršite Ustav Jugoslavije, i činite krivično djelo.

Objekte, pripadnici JNA moraju braniti svim sredstvima, pa i oružjem. Nedozvolite da moramo tako postupiti.

Zato Vas pozivamo, da se u miru razidjete. Ne činite ništa što je protivzakonito, jer ćemo u protivnom upotrebiti sve u odbrani objekata i jedinica - što znači i upotrebu vatre.

Gradjani i gradjanke!

Razidjite se, i udaljite od objekta. Ne slušajte, te agresivne bukače medju vama. Idite mirno vašim kućama, a sve nastale nesporazume riješit ćemo sa zvaničnim predstavnicima vlasti.

Ovo je Vaša Armija!

Armija svih naroda i narodnosti!

Armija mira, za Vas, Vašu djecu, Vaše najbliže.

NEDOZVOLITE NITI JEDNOM RODITELJU SUZU U OKU.

Suzu za izgubljenim djetetom, drugom, prijateljem.

Sva pitanja mogu i moraju se riješiti mirnim putem, bez rušenja, napada i provokacija.

Hvala vam gradjani na razumijevanju.

NAPOMENA:

- Navedeni tekst mora se prilagoditi vremenu, sredini, mjestu i uslovima.

- Govornik okupljenim gradjanima ne smije čitati tekst. On se mora obraćati gradjanima neposredno, autoritativno i sugestivno.

- Ostvariti neposredan kontakt sa masom i odlučno izreći stavove u navedenom tekstu odbijajući i odvraćajući na taj način gradjane od rušilačkih namjera prema ljudima i objektima (Izvornik, strojopis, latinica; HR-HMDCDR, 2., kut. 6046).

Spomenuti tekst "govora - upozorenja" pokazuje napetost u vrhu JNA, posebice u "Komandi 5. vojne oblasti", zbog stanja u Hrvatskoj i očiglednog nezadovoljstva hrvatskog naroda ponašanjem JNA u razdoblju nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj. U izvješćima JNA napisanim tih dana navode se podaci, bez obzira na to jesu li pouzdani, odnosno provjereni, o pripremama hrvatskih oružanih snaga za slamanje pobune Srba.

Primjerice, 25. lipnja 1991., "Komanda 9. korpusa OS SFRJ" je "Komandi 189. mtbr" uputila izvješće o snagama ZNG-a i MUP-a RH u Crvenoj Luci, te mogućim pravcima napada na "SAO Krajinu". Izvješće je potpisao "komandant" general major Špiro Niković:

Dobili smo neproveren podatak od Komande VPO da se u rejonu Crvene Luke SO Biograd n/m nalazi oko 1000 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i MUP-a RH, te da navodno planiraju u toku noći 25/26. 06.1991. godine izvršiti napad na Benkovac i Knin pravcima:

Biograd n/m - Kakma - Polača- Benkovac,

Pakoštane - Marina - Miranje - Benkovac.

Moguće da će deo snaga angažovati pravcem: Pirovac-Stankovci-Benkovac.

U toku je provera dobijenih podataka.

Poduzmite mjere osmatranja ovih pravaca iz rejona koji pružaju adekvatnu zaštitu od iznenadnih dejstava snaga ZNG i MUP-a RH. Izvidjanje vršiti sa borbenim vozilima koja imaju uredjaje za noćno osmatranje i pružaju adekvatnu zaštitu posadama.

Izvidjačke patrole ne isturati van rejona uredjenih i predvidjenih za intervenciju na pravcima iz kojih se očekuje dolazak snaga MUP-a (Izvornik, strojopis, latinica; HR-HMDCDR, 2., kut. 6006).

Istodobno je JNA poduzimala mjere osiguranja svojih objekata (vojarni i spremišta naoružanja), kako bi se obranila u slučaju napada hrvatskih snaga. Tako je, primjerice, 30. lipnja 1991. "Komanda 140 mehanizovane brigade" zapovjedila miniranje ("inžinjerijsko obezbeđenje objekata") vanjskih skladišta Popovec, Sesvete - Markovo Polje i Rudišćak na zagrebačkom području. Zapovijed je potpisao "komandant" pukovnik Čedomir Tomić:

Na osnovu usmenog naredjenja K-de l0. K, a u cilju blagovremenog InžOb vanjskih skladišta "Popovec", "Sesvete-Markovo Polje" i š. "Rudišćak".

N A R E D J U J E M

1.- Odmah izvršiti sve pripreme za miniranje oko objekata - skladišta "POPOVEC", "SESVETE-MARKOVO POLJE" i š. "RUDIŠĆAK" sa PP - minama MRUD.

2.- Za izvršenje ovog zadatka odgovoran je NI/140.mbr, za ispomoć u realizaciji zadatka angažovati dvojicu starešina iz 123. pontb: kap. H. Ž. i st. vod. L. I., kao i potreban broj vojnika iz 1. i 2.mb.

3.- Zaprečavanje (postavljanje) PP MRUD izvršiti ODMAH.

Postavljanje mina vrše starešine sa po dvojicom vojnika - izabranih, a po izradjenom zapisniku od strane NI - za svaki objekat posebno.

Mine postaviti tako da svaki vojnik iz pojačanog obezbedjenja može iz zaklona izvršiti opaljenje - aktiviranje po dve mine, a u pravcu prema vanjskoj ogradi (mine postaviti na drvetu i usmeriti pravac dejstva - prema vani).

4.- Sastave straža u navedenim objektima obučiti - pripremiti, kako i na koji način će izvršiti aktiviranje mina (dve mine) jednu pa drugu, a po ukazanoj potrebi.

O momentu aktiviranja mine odlučuje sam stražar, a to je kada se pojavi veća grupa napadača, a nije u mogućnosti da istu zadrži vatrom iz PN ili bombama.

Za izvršenje ovog zadatka tačno imenovati stražara i mesto (zaklon) iz koga će dejstvovati iz PN i izvršiti paljenje - aktiviranje (dve) mine.

5.- Potrebna MES (komplet MRUD) izuzeti iz skladišta MES od zast. I kl. Škevin Zvonka u D. Selu, i to:

- za š. "RUDIŠĆAK" ..................................40 MRUD,

- za "POPOVEC" ..................................... 30 MRUD,

- za "SESVETE" ...................................... 30 MRUD.

6.- Prevoz ljudstva i MES razrešit će NSbSl/140.mbr.

7.- U toku postavljanja - zaprečavanja pridržavati se svih mera bezbednosti koje predvidja Pravilo o MRUD.

Prilog:

- Šema rasporeda i zone dejstva pojedinačno postavljenih mina

- MRUD.

- Zapisnik minskih polja grupe mina.

Dr. sc. Ante NAZOR

POLITIČKI STAVOVI VRHA JNA O RJEŠAVANJU POLITIČKE KRIZE U JUGOSLAVIJI, 25. LIPNJA 1991. (2)

U drugom dijelu promidžbenog očitovanja o političkim stavovima vrha JNA u rješavanju političke krize u Jugoslaviji, koje je "Komanda 5. vojne oblasti" JNA 25. lipnja 1991. dostavila podređenim postrojbama, opet se promovira "ideja jugoslavenstva" i ističe da "jugoslavenski narodi mogu opstati samo u okviru Jugoslavije". Spomenuti navodi svjedoče o spremnosti JNA na borbu za "očuvanje Jugoslavije" i spremnosti na sankcije svima koji to neće podržati. Opet se ističe privrženost Ustavu SFRJ "sve dok se on, na miran, demokratski i ustavan način, ne promeni", kao da promjene Ustava Srbije iz rujna 1990. nisu bile u suprotnosti s postojećim Ustavom SFRJ. Ističe se i "humanizam pripadnika JNA" te "opštejugoslovenska opredeljenost i čvrsta rešenost da neće pucati u svoj narod". Događaji koji su uslijedili ubrzo nakon spomenutog očitovanja, navode na pitanje: Gdje je nestao taj humanizam!?

CITAT DOKUMENTA

"U svojoj istoriji, a posebno posle II svetskog rata, Jugoslavija je gradila i izgradila visok medjunarodni ugled, pre svega doslednom i principijelnom borbom i zalaganjem za ravnopravnost svih naroda i država, za miroljubivo rešavanje medjunarodnih sporova, za nemešanje u unutrašnje stvari drugih država i za razvijanje saradnje izmedju naroda i država bez obzira na državno uredjenje, nacionalna i verska opredeljenja ljudi.

Jugoslavija je i u unutrašnjem razvoju dugo u svetu bila primer originalnosti u traženju i iznalaženju puteva i pravaca sopstvenog razvoja. Jugoslavija je za vreme blokovskih, posebno staljinističkih pretnji njenoj nezavisnosti, i otvorenih pritisaka i blokada, zadivila ceo svet odlučnošću da očuva teško stečenu slobodu i odbrani pravo na sopstveni put razvoja.

Nesumnjivi su rezultati koje je Jugoslavija u svom četrdeset petogodišnjem razvoju posle rata postigla u svim oblastima društvenog razvoja. Otuda danas njena snaga da se održi uprkos snažnim potresima. Jugoslavija traži sopstveni put demokratskog preobražaja i reforme i u tome će, izvesno je, uspeti. U medjunarodnim relacijama ona može uspeti samo kao jedinstvena, teritorijalno nepodeljena i suverena moderna demokratska država. Ambicije nekih republičkih vodja za samostalnim patuljastim državicama su anahrone i nerealne. Ni suvremeni razvijeni, sve povezaniji, svet ih ne priznaje i to nam otvoreno stavlja do znanja, jer u tom svetu, zabrinutom i podeljenom, nisu potrebna nova krizna žarišta i podele, pogotovo na tlu Evrope.

Brojni društveni, kulturni, historijski i drugi interesi naših naroda, a naročito ideja jugoslavenstva, koja je vekovima prožimala i nadahnjivala pojedince i narode, ukazuju na to da jugoslavenski narodi mogu opstati samo u okviru Jugoslavije. Nisu u pravu oni koji tvrde da je naše zajedništvo iluzija, obmana, fikcija, zabluda i izmišljotina. Ono je naša prošlost, sadašnjost i jedina budućnost. Stoga je, u ovom trenutku traženje najprikladnijih oblika unutrašnjeg organizovanja jugoslovenske zajednice svakako najaktuelniji i najteži problem u reformisanju i demokratskom preobražaju društva. Pretpostavka za to je uspostavljenje narušenog sistema ustavnosti i zakonitosti na teritoriji cele zemlje i stavljanje u prvi plan životnih potreba i istorijskih interesa svih gradjana i naših naroda.

Jugoslovenska narodna armija će, imajući to u vidu, biti i ubuduće garant mira i bezbednosti svih jugoslovenskih naroda i narodnosti, kako je to i do sada činila. Pri tom se neće mešati u političke dogovore o budućnosti zemlje, već će se dosledno ponašati i delovati u skladu sa postojećim Ustavom SFRJ sve dok se on, na miran, demokratski i ustavan način, ne promeni. To je prvi uslov da se razgovori o budućnosti zemlje mogu voditi, bez pretnje silom i uslov za miran rasplet jugoslovenske krize. U osnovi tog optimizma je (1) dva veka postojanja i razvoja ideje jugoslovenstva, sedam decenija Jugoslavije i ogromne ljudske žrtve ugradjene u temelje zajedničke države; (2) želje da se živi u slobodi, demokratiji i sreći, a ne u anarhiji, totalitarizmu i ratu i (3) saznanje običnih ljudi da žive sve teže i siromašnije. To je razlog za realno očekivanje da će se jugoslovenska kriza razrešiti bez krvoprolića, a reformisana Jugoslavija opstati kao moderna zajednička država.

Nastavljen je agresivan psihološko-propagandni rat protiv svih onih koji se odlučno zalažu za Jugoslaviju kao jedinstvenu državu. Težište je u ovom trenutku usmereno prema Jugoslovenskoj narodnoj armiji, s namerom da se ona iznutra razbije, oslabi, pocepa i učini nedelotvornom u ostvarivanju ustavnih obaveza.

U tom sklopu intenzivno se proizvode i plasiraju glasine o pripremama za vojni udar u zemlji ili u pojedinim republikama, o maltretiranju i šikaniranju vojnika samo zato što su pripadnici ovog ili onog naroda, pa čak i o ubistvima vojnika od strane starešina, o nejedinstvu i raskolu u vojnom vrhu, o skorom raspadu JNA, o ostavkama najviših vojnih rukovodilaca, o masovnim tučama medju vojnicima, o tome da je Armija pucala u narod, da masovno hapsi civilna lica i drugo. Pri tome se nastoji izazvati strah, strepnja, neizvesnost, antiarmijsko raspoloženje, razdor Armije i naroda, nejedinstvo u vojnim kolektivima i, u celini, bitno oslabiti snaga i ugled Armije.

U stvaranju uverenja da se radi o tudjoj, okupatorskoj, a ne narodnoj vojsci, ne preza se ni od najbrutalnijih postupaka. Kao žive prepreke na ulicama, ispred kasarni i tenkova isturaju se goloruki ljudi, žene i deca. Zahvaljujući visokoj svesti pripadnika JNA, njihovom humanizmu i prožetosti osećanjem da je to deo sopstvenog naroda koji je zaveden, nacionalistički i politički izmanipulisan, sprečena su krvoprolića i tragedije većih razmera. Armija je i u tim najdelikatnijim situacijama potvrdila svoju opštejugoslovensku opredeljenost i čvrstu rešenost da neće pucati u svoj narod, već će se obračunati sa onim koji ga truju lažima, medjunacionalnom mržnjom i antiarmijskim raspoloženjem, onim koji pokušavaju da nasilnim sredstvima i jednostranim aktima odvoje pojedine narode od ostalih naroda u Jugoslaviji, koji pokušavaju da razbiju našu zajedničku domovinu i preduzimaju radnje i postupke koji vode jednostranom i neustavnom menjanju granica Jugoslavije, a što vodi u gradjanski rat i krvoproliće nesagledivih razmera.

Nacionalne vodje i lideri pojedinih političkih stranaka, slepo rukovodjeni i opčinjeni secesionističkim i separatističkim idejama, ubrzano rade na formiranju republičkih, stranačkih i nacionalnih vojski, jer dobro znaju da bez oružane sile ne mogu postići svoj cilj. Pri tome oni koji ih usmeravaju na to previdjaju ili ne žele da priznaju, pored ostalog, ni sledeće činjenice:

1) patuljaste države na tlu Jugoslavije nemaju budućnost u medjunarodnim okvirima, pa bi takve "suverene" državice vrlo brzo postale plen većih i jačih suseda koji se još nisu odrekli pretenzija prema nekim našim teritorijima. Na to upozoravaju mnoge javne ličnosti i zvanične institucije i 2) oružane formacije takvih državica bi se veoma brzo konfrontirale i medjusobno sukobile i gurnule naše narode u dugotrajan gradjanski rat. Da bi tako bilo već nam na žalost dovoljno ubedljivo pokazuju poznati dogadjaji u raznim krajevima Jugoslavije. Zato se moramo osloboditi emocionalnog prosudjivanja naše stvarnosti i videti da bi eliminisanjem Jugoslovenske narodne armije sa istorijske pozornice, naši narodi i svi mi neminovno postali akteri i žrtve takve, u suštini, militarističke politike. U takvim okolnostima, umesto da nastavite i produbljujete uspostavljena prijateljstva i druženje, da se medjusobno posećujete, pomažete u svakom pogledu, vi bi, mimo svoje volje postali neprijatelji, gledali se preko nišana i iz rovova, ubijali na najsvirepiji način, kao što se dešava u nekim delovima sveta, koje smo do juče osudjivali i sažaljevali. Grozote Vijetnama, Avganistana, Libana, Iraka,... postale bi naša dugogodišnja stvarnost i svakodnevica, jer nam neki "naši" lideri takvu budućnost nude.

I ovom prilikom podsećamo da su svečanu obvezu dali svi pripadnici JNA, pa i vi, i pritom se obavezali na odbranu nezavisnosti, i teritorijalne celokupnosti Jugoslavije, na čuvanje i razvijanje bratstva i jedinstva i savesno izvršavanje dužnosti. Svečana obaveza je pravna i moralna kategorija. Kao pravna kategorija, svečana obaveza utvrdjuje odnos svakog pojedinca prema domovini, precizira njegove dužnosti i obaveze, a vezuje ga sankcijama.

Medjutim, za sve nas suština svečane obaveze je i u njenom moralnom značenju. Prirodno je da ljudi odvajaju dobro od zla, ljubav od mržnje, veru od nevere i da pri tom zauzimaju odbramben i odbojan stav prema svim negativnim pojavama, a da prihvataju, neguju i razvijaju pozitivne vrednosti, osobine i svojstva, uzdižući ih do nivoa kada postaju sadržaj i vrednost ljudskog zaklinjanja. U tom smislu odbrana slobode je za sve pripadnike Armije izuzetno jak moralni nalog, koji, posebno u ovim trenucima, ima prvorazredni značaj.

Sasvim je razumljivo da vi veoma teško doživljavate atmosferu i dramatična zbivanja na jugoslovenskom prostoru, ali ste i uvereni da naše društvo mora imati snage da razreši postojeće probleme, da obezbedi medjunacionalno poverenje i stvori uslove za normalan život svih gradjana u Jugoslaviji. Stoga, težište svoga angažovanja, u aktuelnoj situaciji, treba da usmerimo na izgradjivanje pravilnih medjuljudskih odnosa u vojnom kolektivu, negovanju i razvijanju istinskog uvažavanja, druženja, solidarnosti, prijateljstva i pomaganja. Ne smemo podleći opštoj atmosferi u društvu, nacionalističkoj i antijugoslovenskoj histeriji. Jugoslovensko opredeljenje mora ostati osnova i uslov za trajno delovanje svakog od nas, ne samo dok smo u vojničkoj uniformi, već i sutra kad se vratimo u mesto stalnog življenja. Naša je trajna moralna obaveza i pravo da delujemo u duhu interesa jugoslovenske zajednice, u duhu spremnosti da se borimo za odbranu slobode i nezavisnosti Jugoslavije i u duhu zalaganja za Jugoslaviju kao zajedničku domovinu. Svoj dug i istorijsku ulogu u prevazilaženju sadašnjeg stanja i daljem razvoju Jugoslavije, ispunićemo, ako sve svoje snage usmerimo (i u radnoj i u društvenoj sredini) ka jedinstvenom cilju - izgradnji jedinstvene, savremene jugoslovenske zajednice i države.

Nipošto ne dozvolite da se na bilo koji način unose podele u naše redove, da se povredjuje dostojanstvo ličnosti pojedinca po nacionalnoj, stranačkoj, verskoj i bilo kojoj drugoj osnovi. Nikako ne smemo poistovećivati postupke pojedinih rukovodilaca militantnih grupa i krugova i lidera nacionalnih stranaka sa narodima u celini. Odlučno ćemo se suprotstaviti svrstavanju pod bilo čije nacionalističko-šovinističke, liderske i slične, mržnjom i ratnim parolama, obojene zastave. Moramo voditi računa da neumesne šale, zadjevice, poistovećivanja s pojedinim liderima, generalisanje postupaka i dogadjaja u nekim regionima kao opštevažeće opredeljenje svih ljudi sa tog prostora, i drugi neumesni postupci, imaju štetne posledice na medjuljudske odnose. Ne dozvolite da se i na taj način unosi razdor u vaše redove. Uvereni smo da ćemo samo na takav način opravdati očekivanja ogromnog broja patriotskih snaga i dobronamernih ljudi u zemlji i doprineti da se Jugoslavija vrati sebi i autentičnim interesima svojih naroda i narodnosti.

Jugoslovenska narodna armija ostaće dosledna svom narodnom i opštejugoslovenskom biću na kursu izvornih reformskih opredeljenja, ona će i ubuduće davati pun doprinos razvoju demokratije i onim procesima koji život čoveka čine bogatijim i humanijim. U skladu sa svojom ustavnom ulogom, odlučno će se suprotstaviti snagama koje nude bratoubilački rat, prekrajanje granica i cepanje zemlje. Naša sloboda i jedinstvo skupo su plaćeni i moraju se čuvati i očuvati angažovanjem svih patriotskih snaga Jugoslavije. I naša uloga u tome je neprocenjiva."

(Izvornik, strojopis, latinica;

HR-HMDCDR, 2., kut. 6046)

POLITIČKI STAVOVI VRHA JNA O RJEŠAVANJU POLITIČKE KRIZE U JUGOSLAVIJI, 25. LIPNJA 1991. (I. DIO)

Od početka 1991. godine situacija u Hrvatskoj sve se više zaoštravala. Prijetnja JNA da će uvođenjem izvanrednog stanja zaustaviti demokratske promjene činila se uvjerljivom, no hrvatsko vodstvo nije odustajalo od zamisli preustroja Jugoslavije, barem u konfederalnu državu, ako se ne može postići potpuna samostalnost. Ipak, da bi se osigurali pravni temelji za moguće proglašenje samostalnosti, u Hrvatskoj je 19. svibnja 1991. održan referendum, na kojem se većina građana (njih više od 90 % od oko 85 % izišlih na izbore) izjasnila za neovisnu državu. Na temelju rezultata referenduma, Sabor Republike Hrvatske je 25. lipnja 1991. Hrvatsku proglasio neovisnom i samostalnom državom. Istoga dana "Komanda 5. vojne oblasti" dostavila je podređenim postrojbama materijal s političkim stavovima vrha JNA u rješavanju političke krize u Jugoslaviji. Navedeni materijal potpisao je "načelnik odelenja za moralno vaspitanje" pukovnik ?uro Vrandečić.

Dakako, materijal je promidžbene naravi, s ciljem promoviranja jugoslavenstva i potrebe njegova očuvanja, pod svaku cijenu. Parolama poput - "Armija nikada nije bila usmerena protiv bilo kog našeg naroda i narodnosti, već je za miran, demokratski i na Ustavu SFRJ ... zasnovan put rešavanja krize u zemlji" - u njemu se ističe neutralnost JNA. No, uvid u izvore, ili u memoarske zapise Borisava Jovića, pokazuje neutemeljenost takvih "parola" i suradnju srbijanskog vodstva s vodstvom JNA, a "privrženost" ustavu SFRJ, očituje se u toleriranju novoga srbijanskog Ustava iz rujna 1990. koji je, zbog smanjivanja, odnosno de facto ukidanja autonomija Vojvodini i Kosovu, zapravo bio u suprotnosti s Ustavom SFRJ iz 1974. godine. Posebno je zanimljivo zapažanje o katastrofalnom gospodarskom stanju u Jugoslaviji, o "potpunom raspadu i kolapsu privrede", o ljudima "na ivici egzistencije" i zaposlenima u privredi koji "ne primaju ni minimalne lične dohotke".

CITAT DOKUMENTA:

"U prilogu vam dostavljamo materijal namenjen starešinama, pre svega, komandirima četa, komandantima bataljona i starešinama toga ranga, za informisanje vojnika, starešina i GL na službi u JNA. Materijal se može koristiti u relativno dužem vremenskom periodu. Sadržaje izložene u materijalu treba stalno aktuelizovati u skladu sa razvojem dogadjaja i konkretizovati sa situacijom na teritoriji lociranja i stanjem u sopstvenoj jedinici.

Informisanje treba da doprinese jedinstvu vojnih kolektiva i motivisanju ljudstva za izvršenje zadataka. Posebno napominjemo da sadržaje treba izlagati usmeno, a ne čitanjem.

Materijal umnožiti i dostaviti krajnjim korisnicima (komandirima četa.)

TEZE ZA INFORMISANJE VOJNIKA

Političko-bezbednosna situacija u Jugoslaviji je izrazito krizna i eksplozivna. Njen dalji razvoj je teško predvidiv, a normalizovanje vrlo neizvesno.

Naša zajednička domovina, kojom smo se sve vreme posle II svetskog rata s pravom ponosili, suočena je sa opštim društvenim haosom, anarhijom, bezakonjem i mogućnošću izbijanja gradjanskog rata. Mnogi pojedinci, militantne grupe i čelnici nekih političkih stranaka, sa društvenim legitimitetom i bez njega, bezumno, neodgovorno i oholo, uporno i otvoreno, šire medjunacionalnu mržnju i pozivaju na bratoubilačke sukobe.

I pored pokušaja projugoslovenskih patriotskih snaga da se zaustavi širenje krize, situacija se poslednjih godina iz dana u dan pogoršavala, da bi poslednjih nedjelja poprimila dramatične razmere. Nadležni državni organi i institucije u Federaciji i republikama nisu u stanju, da stanu na put razarajućoj praksi primene politike svršenog čina i razbijanja jedinstva Jugoslavije. Vremenom, situacija se sve više pogoršavala, a medjunacionalne i medjurepubličke netrpeljivosti su poprimale oblike najprimitivnijeg šovinizma, revanšizma i medjunacionalne netrpeljivosti i isključivosti.

Ustavni, politički i pravni sistem Federacije često su blokirali i, u mnogim segmentima jednostrano suspendovali, legitimni organi, pa i skupštine nekih federalnih jedinica.

Privredni sistem i privreda Jugoslavije su pred potpunim raspadom i kolapsom. Ljudi su na ivici gole egzistencije. Zaposleni u privredi ne primaju ni minimalne lične dohotke, a dalje siromašenje privrede i stanovništva neminovno bi vodilo izbijanu masovnih socijalnih eksplozija sa nesagledivim posledicama.

U zemlji su oživele i stupile u akciju aveti prošlosti i na najdramatičniji način otvorena žarišta medjunacionalnih sukoba i nasilja. To je praćeno opravdanim narastanjem straha i osećanja nesigurnosti, iseljavanjem ljudi iz sopstvenih domova, uništavanjem imovine i privrednih objekata, oštećenjima saobraćajne infrastrukture, električnih i PTT vodova i instalacija, pa i gubljenjem ljudskih života.

Pod vidom navodne demokratizacije jugoslovenskog društva uporno se podstiču šovinizam, sukobi (čak i oružani), zagovara anarhija i oživljavaju fašistička i izdajnička ideologija. U sklopu antijugoslovenske hajke, atakuje se na JNA, negira potreba njenog postojanja, odriče joj se jugoslavenski i narodni karakter i proglašava se okupatorskom. Napadaju se vojni objekti, provociraju i fizički napadaju vojnici i starešine i otvoreno se preti njihovim porodicama. Takvo zločinačko i razulareno ponašanje nacionalista prema JNA i njenim pripadnicima odnelo je, na žalost, nedavno u Splitu i mladi život vojnika Saška Gešovskog. Nad divljanjima nacionalista u Splitu i prizorima primitivnog divljačkog nasilja, zgražava se ceo civilizovani svet. Ničim neizazvano bezumlje, ludilo, primitivizam i zverstvo ispoljeni prema sopstvenoj armiji, nisu poznati u novijoj istoriji. Iz nekih sredina i legalnih institucija republičkih vlasti i političkih partija pozivaju se i podstiču pripadnici JNA na neposlušnost i dezerterstvo.

Jugoslavija je, pod razbijačkim naletima nacionalističkog bezumlja i bezakonja, za kratko vreme, od zemlje i društva sa opravdano visokim medjunarodnim ugledom, autentičnim društvenim rešenjima i razvojem, od mirne i bezbedne zemlje, dospela do gubitka tih odlika i teške društvene krize. Danas je ona, na žalost, jedna od najneuralgičnijih točka Evrope. Medjunarodna progresivna javnost ispoljava istinski interes za očuvanje jedinstva Jugoslavije, ali i zabrinutost za njenu sudbinu.

I u uslovima teškog političkog i ekonomskog stanja u zemlji i produbljivanja krize u svim oblastima društva, naročito u sferi medjunacionalnih odnosa, ulažu se ogromni napori da se jugoslovenska kriza razreši mirnim putem i primenom demokratskih metoda. Pored ostalog i Predsedništvo SFRJ je, na sednici od 9. maja 1991. godine, donelo Program mera i aktivnosti za rešavanje medjurepubličkih i medjunacionalnih sukoba.

Jugoslovenska narodna armija, kao zajednička oružana sila svih jugoslovenskih naroda i narodnosti, u skladu sa svojom ustavnom ulogom i naredjenjima Predsedništva SFRJ, već duže vreme je angažovana na kriznim žarištima. U više navrata sprečila je medjunacionalne oružane sukobe širih razmera i uspešno posredovala u rešavanju brojnih problema. Pripadnici Armije su pri tom, domaćoj i medjunarodnoj javnosti, pokazali i potvrdili svoje narodno i opštejugoslavensko obeležje i dokazali istinitost, više puta javno izloženih stavova, da Armija nikada nije bila usmerena protiv bilo kog našeg naroda i narodnosti, već da je za miran, demokratski i na ustavu SFRJ i saveznim zakonima zasnovan put rešavanja krize u zemlji. Vojnici i starešine nisu dozvolili da budu isprovocirani brojnim podmetanjima, nasrtajima. Disciplinovano, hrabro i odgovorno izvršavaju svoje zadatke i naredjenja pretpostavljenih. U svim aktivnostima ispoljavaju visoku patriotsku svest, slobodarski duh i poverenje u svoje starešine i vojno rukovodstvo. Brojni su pozitivni primeri, u Armiji kao celini, pa i u našoj jedinici, hrabrog i odvažnog držanja vojnika u izvršavanju dužnosti u ovim uslovima koji su veoma slični ratnim. Vama i celokupnoj jugoslovenskoj javnosti pozanto je kako su dostojanstveno, hrabro i odvažno reagovali* desetar Saša Božanić u Pakracu, vojnici Jonel Anka i Dragan Lukić u Virovitici, vojnici Saško Gešovski i Svetlančo Nakov u Splitu, vojnik Muharemi Arsim u Ptuju i mnogi drugi u izvršavanju zadataka u Borovu Selu, Plitvicama, Kninu i na drugim mestima. Na taj način jugoslovenska mladost u redovima svoje armije pokazala je u mnogim delikatnim situacijama mnogo više strpljenja, zrelosti, patriotizma i humanosti no mnogi politički lideri, naročito oni koji pozivaju na obračun, progon i linč ljudi samo zato što su druge nacije ili vere.

* U posebnoj bilješci zabilježeno je:

- Desetar Saša Božanić, vršeći stražarsku dužnost u Pakracu, prvo je spasao život svome drugu vojniku Robertu Kajbi, a zatim je otvorio vatru na napadače - pripadnike MUP-a.

- Vojnici Jonel Anka i Dragan Lukić, zahvaljujući prisebnosti, a naročito predanim i odgovornim izvršavanjem dužnosti dežurnih na prijavnici Doma JNA u Virovitici, sprečili su naoružanog napadača (Marijana Derežića) u nameri ubistva pripadnika JNA i uništenje vojne imovine.

- Vojnik Muharemi Arsim, odgovorno, odlučno i časno je vršio dužnost stražara. Naime, kada su 3 radnika "Elektre" iz Ptuja, bez najave hteli da isključe struju kasarni "Dušan Kveder Tomaž", vojnik Muharemi ih je odlučno upozorio, a kada oni i posle trećeg upozorenja nisu odustali od namere, otvorio je vatru i pritom ranio civila Borisa Frasa.

- Brojni su primeri patriotskog, zrelog i odgovornog ponašanja vojnika. Na primer, vojnik Smiljan Tomnik iz Celja, iako je završio vojni rok, ostao je u jedinici, jer je smatrao da se nalazi "na izvršenju jednog časnog zadatka u očuvanju naših najvećih vrednosti - ljudskih života. Ako je to u interesu ljudi sa ovog prostora (Knin) ostaću u JNA dobrovoljno, koliko to bude trebalo i neće mi biti teško". Brojni su i drugi slični primeri.

U neposrednom obraćanju vojnicima, starešine, pored ovih, treba da iznose i pozitivne primere iz svoje jedinice.*

Na bezumlje, mržnju i atake, Armija odgovara civilizovano i humanistički drugarstvom i medjusobnim poverenjem u svojim redovima, istinskim bratstvom i jedinstvom koje se i danas na selu potvrdjuje, pored ostalog i bezbrojnim prijateljstvima širom Jugoslavije, kilometrima izgradjenih i društvu podarenih puteva, vodovoda, mostova i drugih objekata i nadasve svojim narodnim i opštejugoslovenskim bićem.

Jugoslovenska narodna armija je bila i ostaće jedinstvena oružana sila svih jugoslovenskih naroda i narodnosti. Njeno narodno i opštejugoslovensko obeležje nijednom, uprkos brojnim iskušenjima, nije dovedeno u pitanje. Ona će to i ubuduće ostati, spremna da izvrši svoje obaveze. Garant toga su vojnici i starešine u njenim redovima, pripadnici svih jugoslovenskih naroda. Garant toga je i istinsko drugarstvo i prijateljstvo na delu, kakvo jeste i kakvo se gradi u svim jedinicama i vojnim kolektivima.

Jugoslovenska narodna armija kao što nije do sada, ni ubuduće se neće parcijalno opredeljivati niti arbitrirati u medjunacionalnim i medjurepubličkim sukobima. Ona će izvršavati zadatke čiji je cilj očuvanje Jugoslavije kao zajedničke i jedinstvene države. Jugoslovenska narodna armija je i po Ustavu zemlje odgovorna da štiti i garantuje nezavisnost i teritorijalnu celokupnost zemlje. Ona te zadatke može i hoće da izvrši. Ona je to i do sada nebrojeno puta na delu potvrdila. To je u ovom trenutku i najznačajnija društvena, patriotska i istorijska odgovornost svih pripadnika Armije.

Usprkos svim osporavanjima, nesumnjiva je činjenica da Jugoslavija postoji kao slobodna i suverena zemlja i u medjunarodnim je relacijama još značajan medjunarodno-pravni subjekt.

POKUŠAJ UVODJENJA IZVANREDNOG STANJA U HRVATSKU
REAKCIJA JNA NA DEMOKRATSKE PROMJENE U HRVATSKOJ

Odlukama Sabora SR Hrvatske u siječnju 1990. omogućeno je slobodno i dobrovoljno udruživanje građana u razne organizacije (političke, kulturne, znanstvene) i praktično je ozakonjen višestranački sustav u Hrvatskoj (Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana, te Ukaz o proglašenju Ustavnog zakona o dopuni Ustavnog zakona za provođenje Amandmana XXVII do LII na Ustav SRH; Narodne novine 2, 17. siječnja 1990.). Odlazak slovenske i hrvatske delegacije s 14. izvanrednog kongresa Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu, 22. siječnja 1990., označio je kraj postojanja monolitne, centralizirane partijske organizacije, kakav je bio SKJ, a time i početak procesa raspada SFRJ. To je dalo novi poticaj procesu demokratizacije hrvatskoga društva. Tako je već 5. veljače 1990. Republički sekretarijat za upravu i pravosuđe predstavnicima osam ( političkih stranaka u Hrvatskoj uručio rješenja o registraciji, čime su u Hrvatskoj političke stranke i formalno legalizirane: Hrvatska demokratska stranka (HDS), Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Hrvatska kršćanska demokratska stranka (HKDS), Hrvatski socijalno-liberalni savez (HSLS), Radikalno udruženje za Sjedinjene Europske Države, Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDSH), Savez komunista Hrvatske (SKH) i Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske (SSRNH). Do 9. travnja u Republičkom sekretarijatu za upravu i pravosuđe bile su registrirane ukupno 33 stranke (D. ?urić - B. Munjin - S. Španović, Stranke u Hrvatskoj, Zagreb, 1990., .

Primjerice u Puli je 14. veljače utemeljen Istarski demokratski sabor (IDS), za čijeg je predsjednika izabran Ivan Pauletta (Stranke u Hrvatskoj, 257), a 17. veljače u Kninu je osnovana Srpska demokratska stranka (SDS), čiji je program predviđao novu upravnu i regionalnu podjelu SR Hrvatske; njezin predsjednik bio je psihijatar Jovan Rašković (Stranke u Hrvatskoj, 335). Hrvatska stranka prava (HSP) osnovana je 25. veljače, predsjednik stranke bio je Dobroslav Paraga, a potpredsjednik Ante Paradžik (Stranke u Hrvatskoj, 107). Koalicija narodnog sporazuma (HSLS, HSS, SDSH, HKDS, HDS te izvanstranački pojedinci: dr. Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, dr. Ivan Supek, Srećko Bijelić, Dragutin Haramija) stvorena je 1. ožujka (Stranke u Hrvatskoj, 111). Dotadašnji Savez komunista Hrvatske (SKH) registrirao se 3. travnja 1990. kao SKH - Stranka demokratskih promjena (SDP) - predsjednik stranke Ivica Račan; od 15. studenoga iste godine stranka je djelovala pod nazivom Stranka demokratskih promjena; 10. veljače 1992. stranka je promijenila naziv u Socijaldemokratska partija Hrvatske - Stranka demokratskih promjena, a 22. travnja 1993. u Socijaldemokratska partija Hrvatske (Hrvatski državni arhiv, Odsjek za evidenciju i dokumentaciju, dosje SDP). Pod vodstvom Ž. Mažara ime je promijenila i SSRNH, u Stranka socijalista Hrvatske (SSH) (Stranke u Hrvatskoj, 301). U prosincu 1990. osnovana je Dalmatinska akcija, pod vodstvom ?. Senjanovića i M. Ljubić-Lorger. Uz spomenute stranke, Republički sekretarijat za pravosuđe i upravu SR Hrvatske registrirao je 18. siječnja 1990. Srpsko kulturno društvo Zora, čiji je predsjednik postao Jovan Opačić.

Sve zakonske pretpostavke za legaliziranje i održavanje neposrednih, tajnih i višestranačkih izbora u Hrvatskoj ispunjene su usvajanjem Amandmana (54-63) na Ustav SRH, na zasjedanju Sabora SRH održanom od 13. do 15. veljače 1990.: u Amandmanu 55 propisano je da su "građani jednaki u pravima i dužnostima bez obzira na nacionalnost, rasu, spol, jezik, vjeroispovijest, obrazovanje, političko uvjerenje i društveni položaj", a Amandmanom 56 zajamčena je "sloboda štampe i drugih oblika informiranja i javnog izražavanja, sloboda političkog i drugog udruživanja, sloboda govora i javnog istupanja, sloboda zbora i drugog javnog okupljanja" (Narodne novine 7, 17. veljače 1990.).

Ukazom o proglašenju Zakona o izboru i opozivu odbornika i zastupnika, koji je Sabor donio 15. veljače 1990. (Narodne novine 7, 17. veljače 1990.), omogućena je provedba prvih neposrednih i tajnih višestranačkih izbora zastupnika u sva tri doma Sabora SRH. Potom je, 23 veljače 1990., predsjednik Sabora SRH donio Odluku o raspisivanju izbora za zastupnike za Sabor SRH (Narodne novine 8, 24. veljače 1990.). Iako opterećena sve lošijim hrvatsko-srpskim odnosima, dugoočekivana predizborna višestranačka kampanja u Hrvatskoj napokon je mogla započeti.

Najava demokratskih promjena u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (SRH) krajem 80-ih godina 20. stoljeća i održavanje višestranačkih izbora za Sabor SRH krajem travnja i početkom svibnja 1990., uznemirile su zagovaratelje unitarne i centralizirane države u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), u kojoj bi, sukladno brojčanoj prevlasti srpskoga naroda nad ostalim narodima u federaciji, politička moć bila koncentrirana u Beogradu, odnosno u SR Srbiji. Posebno su uznemirile vodstvo Oružanih snaga SFRJ, odnosno Jugoslavenske narodne armije (JNA), kojemu je centralizirana država, pod čvrstim jednostranačkim ("partijskim") i nedemokratskim vodstvom (tadašnjeg Saveza komunista Jugoslavije) omogućavala gotovo neograničena sredstva i politički utjecaj. Zbog toga su već na samom početku procesa raspada Jugoslavije politički interesi uputili vodstva SR Srbije i JNA na međusobnu suradnju, u nastojanju da se onemoguće demokratske promjene i ponište rezultati višestranačkih izbora.

Istodobno kao odgovor na proces demokratizacije, u Hrvatskoj su, u skladu s velikosrpskom politikom iz Beograda, početkom 1990. organizirani novi "mitinzi" Srba (iz Hrvatske, BiH, Srbije) koji su znatno pogoršali srpsko-hrvatske političke odnose: 4. veljače u Karlovcu i 4. ožujka na Petrovoj gori. Na mitinzima su dominirale slike predsjednika Predsjedništva SR Srbije Slobodana Miloševića, zastave Srbije, Jugoslavije i Komunističke partije, te velikosrpske i protuhrvatske parole, a okupljeno mnoštvo prijetilo je predsjedniku Centralnog komiteta SKH Ivici Račanu, nazivajući ga "ustašom". Predsjedništvo SR Hrvatske je 7. ožujka osudilo miting na Petrovoj gori kao napad na SR Hrvatsku.

Dakako, nije izostala ni reakcija vodstva JNA, koje je pozorno pratilo događaje u zapadnim jugoslavenskim republikama Hrvatskoj i Sloveniji. Prema dokumentima koje je u svojim izdanjima objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, pripreme za oduzimanje oružja "neposlušnim" jugoslavenskim republikama mogu se pratiti od 1. veljače 1990., kad je načelnik Generalštaba OS SFRJ general-pukovnik Blagoje Adžić izdao zapovijed za "Povlačenje viškova naoružanja iz TO", odnosno o "oduzimanju naoružanja TO i načinu čuvanja istoga" (taj je dokument već prezentiran u Hrvatskom vojniku). Iako se spomenuta zapovijed odnosila na "viškove" naoružanja koji su nastali zbog preustroja Teritorijalne obrane, zapravo brojčanog smanjenja njezinih pripadnika, pokazalo se da je ona bila preteča zapovijedi Blagoja Adžića, koja je uslijedila 14. svibnja 1990., o oduzimanju oružja teritorijalnih obrana republika i autonomnih pokrajina i njegovo spremanje u pozadinske baze JNA (i taj je dokument već prezentiran u Hrvatskom vojniku). Spomenuti događaj, koji se odigrao neposredno nakon spoznaje da je na višestranačkim izborima u Hrvatskoj pobijedila "hrvatska opcija", pokazuje da Generalštab OS SFRJ nije bio spreman prihvatiti rezultate demokratskih izbora i političke promjene u Hrvatskoj te da su već tada poduzeli radnje radi utjecaja na razvoj događaja u Sloveniji i Hrvatskoj. Stavljanjem najvećeg dijela naoružanja Teritorijalne obrane SR Hrvatske (i tek dijela naoružanja TO SR Slovenije) pod svoj nadzor, JNA je osigurala nadmoć u slučaju sve očitijeg oružanoga raspleta političke krize u Jugoslaviji. Da takav - "oružani rasplet" - nije bio isključen upozorio je predsjednik SR Srbije Slobodan Milošević u govoru na velikom mitingu Srba, održanom na Gazi Mestanu (Kosovo Polje), 28. lipnja 1989. Vjerojatno je već tada svoje "oružane bitke", koje je pritom najavio, planirao provesti uz pomoć JNA.

Za spomenutu zapovijed o razoružanju, Miloševićev suradnik i predsjednik Predsjedništva SFRJ (od 15. svibnja 1990.), Borisav Jović, u svom je dnevniku 17. svibnja 1990. zapisao da je provedenu prema "našem nalogu", što znači, prema nalogu srbijanske politike, koja je imala prevlast i u kolektivnom predsjedništvu SFRJ (4 od 8 glasova). I spomenuti zapis o protuustavnom (bez znanja i suglasnosti predsjedništva SFRJ i vodstva SR Hrvatske) oduzimanju oružja hrvatskoj TO, kao regularnoj, republičkoj komponenti Oružanih snaga SFRJ, pokazuje da je međusobna suradnja srbijanskoga i vojnoga vodstva intenzivirana nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Dakako, provedba spomenute zapovijedi odredila je daljnji tijek događaja u Hrvatskoj, jer su srpsku agresiju u ljeto 1991. hrvatsko vodstvo i hrvatski građani koji su to vodstvo priznavali, a Hrvatsku smatrali svojom domovinom, dočekali razoružani. Procjene o količini oduzetoga i u skladišta JNA smještenog naoružanja hrvatske Teritorijalne obrane, kreću se od oko 80.000 do 200.000 "cijevi" (O. Žunec, Rat u Hrvatskoj, Polemos 1, Zagreb, 1998., 66; M. Špegelj, Sjećanja vojnika, Zagreb, 2001., 287, tab. III).

Nakon odluke o "Povlačenju viškova naoružanja iz TO", od 1. veljače 1990., vodstvo JNA nastavilo je pozorno pratiti događaje u Jugoslaviji, posebice u Hrvatskoj i Sloveniji. Pojačane su aktivnosti na izgradnji i poboljšanju borbene "gotovosti", te nadziranju naoružanja i streljiva koje nije bilo u skladištima JNA, posebice s obzirom na mogućnost izbijanja "izvanrednih prilika". O tome govori zapovijed koju je 14. ožujka 1990. "Generalštab OS SFRJ, I. uprave", uputio "Komandi 5. vojne oblasti" radi realizacije obrade, dorade i izrade naputka za borbenu izgradnju i uporabu jedinica te demonstraciju sile i preuzimanje naoružanja TO u slučaju izvanrednih prilika. Zapovijed je potpisao načelnik Generalštaba OS SFRJ general-pukovnik Blagoje Adžić.

Na osnovu plana aktivnosti OS SFRJ u realizaciji ustavnih obaveza na očuvanju ustavnog poretka i integriteta zemlje, a u cilju održavanja borbene gotovosti OS na određenom nivou,

NARE?UJEM

U komandama, jedinicama i ustanovama izvršiti ažuriranje, doradu i izradu uputstva za borbenu izgradnju i upotrebu jedinica po sledećem:

1. Generalštab OS SFRJ - I uprava GŠ, izvršiće ažuriranje plana "Golija" i "Radan" i do 20. 03. 1990. godine dostaviti određenim komandama vojnih oblasti, koje će razraditi svoje elaborate i redovno održavati potrebnu gotovost jedinica za izvršavanje namenskih zadataka.

2. Komande vojnih oblasti će na svojoj teritoriji ostvariti uvid u čuvanje naoružanja i municije u magacinima van JNA. Proceniće mogućnost i izradit planove preuzimanja tog naoružanja i municije radi čuvanja i obezbeđenja u slučaju nastanka vanrednih prilika.

3. Komande vojnih oblasti i RV i PVO - obezbediće maksimalni nivo borbene gotovosti gotovih bataljona i specijalnih jedinica. Kontrolu stanja ovih jedinica organizovaće i vršiti ZNOŠ za vidove.

4. Redovno vršiti analizu na svim nivoima rukovođenja i komandovanja, organizacijsko-formacijsku podobnost jedinica i u svakom momentu imati ocenu sposobnosti združenih taktičkih jedinica za izvršavanje namenskih zadataka. Prioritet u popuni mirnodopskog sastava dati jedinicama u najosetljivijim delovima i jedinicama predviđenim za manevar. Posebnu pažnju posvetiti popuni starešinama i vozačima. Do kraja marta 1990. godine izvršiti analizu stanja na svim nivoima rukovođenja i komandovanja.

5. Izvođenje pokretnih logorovanja i ZTV vršiti u skladu sa nastavnim planom i programom na osetljivim pravcima i rejonima u cilju demonstracije sile.

6. U realizaciji zadataka iz plana "Jedinstvo-2 i 3" dati prioritet preformiranju jedinica u osetljivim regionima.

7. U komandama korpusa (VPS) do kraja aprila 1990. godine izraditi planove vežbovnih aktivnosti u cilju demonstracije sile u uslovima vanrednih prilika. Planovi će se aktivirati po posebnom naređenju načelnika Generalštaba OS SFRJ.

8. Rad na doktrinarnim dokumentima u Generalštabu OS maksimalno prilagoditi funkciji dogradnje KONO za nove uslove.

Dr. sc. Ante NAZOR