Usa,Kina,Rusija,Njemačka.

NJEMAČKI PAKETI

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački BOV-ovi Puma zamijenit će 30 godina stare Mardere

Razmatrajući iskustva iz operacija u Afganistanu, Njemački federalni ured za obrambenu tehnologiju i nabavu je u travnju 2011. ugovorio s Rheinmetallom razvoj niza sustava kojima se poboljšava zaštita njemačkih vojnika. Dio se odnosio na modernizaciju četiri vozila za izvlačenje Bergepanzer 3 (BPz 3) Büffel. Ta vozila temeljena na podvozju tenka Leopard 2 su zajednički razvijena za potrebe njemačke i nizozemske vojske i namijenjena su izvlačenju, popravljanju i vuči teških gusjeničnih vozila.

Büffel modernizacijski paket je izveden tako da posadi vozila osigura učinkovitu zaštitu protiv balističkih prijetnji, mina i improviziranih eksplozivnih naprava. Paket sadrži dijelove namijenjene optimizaciji balističke zaštite protiv projektila raketnih bacača i lakog protuoklopnog oružja, ojačanu podnicu vozila s dodatnom protuminskom zaštitom te zaštitnim elementima za postavljanje na bočne strane vozila radi zaštite od udara eksplozivnih naprava.

Komponenta pojačavanja zaštite snaga je sustav za čišćenje putova od eksplozivnih naprava imena German Route Clearance Package (GRCP). Svaki od sedam naručenih sustava sastoji se od po četiri specijalizirana vozila. To su vozilo za otkrivanje, uništavanje eksplozivnih naprava, te zapovjedno i transportno vozilo. Unutar GRCP sustava vozilo koje detektira eksplozivne naprave je daljinski upravljano oklopno vozilo Wiesel. Opremljeno je senzorom s dvostrukim načinom rada, tj. djeluje kao radar koji prodire kroz tlo i kao detektor metala. Zapovjedna komponenta je bazirana na kotačnom oklopnom vozilu Fuchs 1A8 koje je opremljeno radnim stanicama. S njih se upravlja daljinski upravljanim elementima GRCP-a te se analiziraju podaci sa senzorskog bloka na Wieselu. Za uništavanje eksplozivnih naprava služi daljinski upravljano vozilo MW 240 Mini MineWolf kojim se već koristi švicarska vojska. Ovisno o zadaći to vozilo težine šest tona može biti opremljeno robotskom rukom, protuminskom ili buldožerskom ralicom. Integrirani videosustav omogućava posadi u zapovjednom vozilu stalni nadzor nad djelovanjem MW240.

Transportnu ulogu imaju logistička vozila Multi FSA tvrtke Rheinmetall MAN Military Vehicles.

Usporedno uz navedene projekte povećanja sigurnosti snaga, Njemačka je u procesu osnaživanja svoje vatrene moći nabavom borbenih vozila pješaštva Puma. Još početkom prosinca 2010. Rheinmetall i Krauss-Maffei Wegman su predali prva vozila Bundeswehru što je označilo početak serijske proizvodnje. Za sada je njemačka vojska naručila 406 ovih borbenih vozila koja će zamijeniti 30 godina stare Mardere.

BUDUĆNOST JE VEĆ POČELA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Norvežani će, sukladno ugovoru s nekoliko tvrtki, modernizirati svoja borbena vozila pješaštva CV-90. Jedno od njih prikazano je na gornjoj slici na vježbi u tipičnim snježnim skandinavskim uvjetima .

Godina 2012. je u Norveškoj obilježena najvećim projektom nabave nakon kraja Hladnog rata. U lipnju te godine norveški je parlament objavio ugovor s BAE Systems Hägglunds za modernizaciju postojećih i gradnju novih borbenih vozila pješaštva za svoje dvije mehanizirane bojne. Glavni podugovarači su tvrtke Kongsberg Defence & Aerospace, Thales Norway i Vingh?g koje pokrivaju elemente projekta koji se odnose na računala, vezu i naoružanje.

Kako je objavljeno, Norveška trenutačno posjeduje 103 borbena vozila pješaštva CV-90 nabavljenih sredinom 1990-ih. Projekt obuhvaća kombinaciju novoproizvedenih CV-90 i modernizaciju i pregradnju postojećih vozila te modernizaciju naoružanja. Cilj je dostava ukupno 146 novih i moderniziranih CV-90 od 2015. do 2017. Projekt dodatno uključuje besposadna kopnena vozila i letjelice, razne kopnene senzore i komunikacijske sustave. Vrijednost dijela projekta koji se odnosi na sama vozila CV-90 iznosi oko 750 milijuna dolara. Od ukupno 146 vozila, 74 će biti borbena vozila pješaštva, 15 zapovjednih vozila, 16 vozila borbene inženjerije, 16 višenamjenskih vozila, 21 izvidničko i 4 vozila namijenjena obuci. Višenamjenska će inačica služiti za razne logističke zadaće.

Dassaultov Mirage 2000

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zrakoplov Mirage 2000 dokazao se kao višenamjenska platforma i stekao popularnost među svojim pilotima. Očekuje se da će zadnje inačice ostati u službi još dvadesetak godina.

Mirage 2000 razvijen je kao izravni nasljednik Dassaultova modela Mirage F1. Mirage F1 postigao je prosječan uspjeh kod kuće i na međunarodnom tržištu, no označio je odmak od Dassaultove klasične delta konfiguracije. Mirage 2000 je, naprotiv, za razliku od većine svojih "suvremenika" označio povratak na čistu delta konfiguraciju te spojio vrhunske aerodinamičke performanse s odličnim fly-by-wire sustavom. S druge strane, u početku je bio zakinut zbog "problematičnog" pulsno doplerskog radara Thomson-CSF RDM. Francuske su zračne snage, kao i u primjeru Rafalea, vodile razvoj Miragea 2000 te ujedno bile i njegov glavni korisnik. Prvi od četiri jednosjeda prototipa poletio je 10. ožujka 1978. godine. Prvi su primjerci za Francuske zračne snage raspoređeni u 1/2 lovačku eskadrilu Cigognes u Dijonu. Za njih su ukupno napravljena 124 jednosjeda Mirage 2000C i 30 dvosjeda za preobuku Mirage 2000B.

Samo je prvih 37 zrakoplova bilo opremljeno radarom RDM prije no što je sustav zamijenjen poboljšanim radarom RDI. U poboljšane su zrakoplove ugrađeni i jači motori M53-P2 te su mogli nositi i poluaktivo radarski vođene zrak-zrak rakete Matra Super 530D. Ta je kombinacija dovela do zrakoplova koji je imao impresivne sposobnosti u zračnoj borbi.

Jačanje izvoza

Druga je generacija lovca bila Mirage 2000-5, a njezin je prvi let obavljen 24. listopada 1990. godine. Mirage 2000-5 bio je razvijen na temelju inačice Mirage 2000C s ciljem osvajanja stranog tržišta. Vizualno se ta inačica može raspoznati po novoj anteni u obliku metka na napadnoj ivici vertikalca, izostanku Pitotove cijevi na vrhu radoma te četirima trakastim antenama na radomu. Novi je komplet avionike činio poboljšani kokpit s Thales VEM 130F head-up displejom, napredni sustav elektroničkih protumjera te novi multimodalni radar Thales RDY koji je imao otprilike dvostruko veći domet od starog radara i mogućnost praćenja do osam ciljeva u modu rada za istodobno praćenje i pretraživanje (track while scan). Nova je inačica nosila i aktivno radarski vođene rakete MICA EM koje se samostalno navode i omogućavaju pilotu da napadne nekoliko ciljeva istodobno ili da se povuče odmah nakon ispaljivanja rakete ako se nalazi u opasnom okruženju.

Od 1993. godine 37 francuskih Miragea 2000C, većinom iz 5. lovačke eskadrile u Orangeu, modernizirano je u inačicu Mirage 2000-5F kojom su opremljene dvije eskadrile bazirane u Dijonu (1/2 Cigognes i 2/2 Cote d'Or). Stariji su primjerci isporučeni u SF1 standardu, a noviji SF1 C standard donio je poboljšani radar s 15 posto većim dometom i modom rada za prepoznavanje ciljeva.

Svi se francuski Miragei 2000-5 trenutačno nalaze u 1/2 lovačkoj eskadrili koja je sredinom 2011. premještena u Luxeuil. Od 2006. svi su poboljšani na SF1 IR standard koji uključuje mogućnost korištenja raketa MICA IR s infracrvenim sustavom vođenja te su napredniji u odnosu na stare Matra Magic 2. Trenutačno se inačica 2000-5F dodatno modernizira datalink terminalom MIDS (Multifunction Information Distribution System) koji podržava Link 16 standard i vjerojatno je da će to biti jedna od zadnjih modifikacija jer je plan Francuskih zračnih snaga da Mirage 2000-5F koristi do kraja ovog desetljeća.

Budućnost inačice Mirage 2000C u Francuskoj nije najizvjesnija. Njegovo glavno oružje, raketa Super 530D, najvjerojatnije neće biti zamijenjeno novim MICA ER/IR kakve koristi 2000-5F.

Specijalizirane inačice

[You must be registered and logged in to see this image.]
Mirage 2000D ispušta vođenu bombu produženog dometa AASM.

Dassault je na temelju Miragea 2000B koji ima ograničene jurišne mogućnosti razvio dvije specijalizirane inačice za napade na kopnene ciljeve: Mirage 2000N i 2000D. Mirage 2000N optimiziran je za nošenje nuklearnog oružja i predviđa se da će i ta inačica biti povučena iz naoružanja do kraja desetljeća. Glavno mu naoružanje čini nuklearna krstareća raketa ASMP. Mirage 2000N opremljen je dvostrukim inercijskim sustavom vođenja, Antilope 5 radarom za praćenje konture terena i unutarnjim potpuno integriranim sustavom elektronskih protumjera, sve to radi dovođenja zrakoplova cilju na najmanjoj mogućoj visini.

Od 1987. godine proizvedeno je ukupno 75 primjeraka Miragea 2000N koji su tijekom vremena osuvremenjivani, posebice nakon što je sredinom devedesetih jedan srušen nad Bosnom i Hercegovinom. Dobili su sustav za otkrivanje lansiranja PZO raketa DDM ugrađen u stražnje dijelove nosača naoružanja pod krilima. Modernizacija pod oznakom K3 započela je 2003. godine i prerasla je u dugotrajan projekt. Osnovni element te modernizacije bila je raketa ASMP-A. Iako ima naziv sličan prethodnici, ASMP-A je zapravo potpuno novi projektil sa znatno većim dometom i većom agilnošću. Francuske zračne snage planirale su modernizirati 50 zrakoplova, no program je fizički počeo tek 2009. i samo je 30 zrakoplova na kraju modernizirano. Svi su raspoređeni u eskadrilu 2/4 La Fayette.

Mirage 2000N bio je previše specijaliziran te mu je nedostajala raznolikost potrebna prilikom izvršavanja suvremenih zadaća, posebice sposobnost preciznog udara konvencionalnim naoružanjem. Od srpnja 1988., odnosno od 25. primjerka Miragea 2000N, svi su građeni u K-2 standardu s kompletnim konvencionalnim sposobnostima uz mogućnost korištenja ASMP-a. Nakon što je 1993. proizvodnja završena, svi su stariji primjerci dovedeni na K-2 standard što je završeno do kraja 1998.

Premda nikad nisu bili opremljeni podvjesnim ciljničkim spremnikom, što znači da su ovisili o označivanju ciljeva s drugih platformi, 2000N K-2 dobili su sposobnost upotrebe laserski vođenih bombi GBU-12 i GBU-14.

Precizni udar

Francuske su zračne snage uz Mirage 2000N s njegovom specifičnom ulogom imale i izraženu potrebu za konvencionalnim jurišnim zrakoplovom pa je razvijena inačica 2000D koja je prvi put poletjela 19. veljače 1991. godine. Mirage 2000D razvijen je s osnovnim ciljem nošenja laserski vođenih raketa AS-30L i američkih vođenih bombi. Nedugo zatim doživio je i borbenu upotrebu u rujnu 1995. kad je debitirao nad Bosnom i Hercegovinom. Premda je izvana sličan inačici 2000N, Mirage 2000D je "ispod kože" bitno drukčiji, s HOTAS kontrolama i znatno poboljšanim obrambenim sustavom. Važan je dodatak bio i podvjesni ciljnički spremnik. Zrakoplov ih je do danas promijenio čak četiri vrste, zaključno s inačicom Thales Damocles MP.

Proizvodnja Miragea 2000D trajala je od 1993. do 2001. godine i obuhvatila je ukupno 86 primjeraka. Važnija je modernizacijska faza R1 koja je završena 1995. godine te R2 koja je operativna od 2001., a uključuje poboljšani navigacijski sustav, potpuno integrirani obrambeni sustav Eclair te podvjesni ciljnički spremnik ATLIS II namijenjen upotrebi s vođenim bombama Paveway II i III. Planirana je i modernizacija pod oznakom R3, ali od nje se odustalo u korist modernizacije nazvane "projekt nakon R2" koja je aktualna od 2004. Ona je obuhvatila mogućnost nošenja konvencionalne krstareće rakete SCALP-EG, laserski vođenih bombi GBU-12, 16 i 24 Paveway (GBU-24 zapravo ima dvostruki sustav vođenja: laserski i GPS) te poboljšanja obrambenog sustava.

Potrebe misije u Afganistanu također su dovele do poboljšanja sposobnosti pružanja bliske zračne potpore koja je uključivala laserski/GPS vođene bombe GBU-49 Enhanced Paveway, kodirane radiouređaje, poboljšani podatkovni modem u svrhu primanja podataka o cilju od prednjih zračnih motritelja i MIDS/Link 16 datalink. Uz Mirage 2000-5 i 2000N, inačica 2000D imala je veliku ulogu nad Libijom 2011. godine, operirajući prvo iz Solenzare na Korzici, a potom s Krete.

Francuska namjerava zadržati Mirage 2000D u upotrebi sve do 2030. te stoga planira njegovu sveobuhvatnu modernizaciju. Godine 2010. pomaknuta je na kraj desetljeća kako bi se oslobodila financijska sredstva za proizvodnju Rafalea. Planira se poboljšanje zrak-zrak sposobnosti zrakoplova i integriranje Thales ASTAC podvjesnog ELINT spremnika čime bi se zamijenio Mirage F1CR u elektroničkom izviđanju. Na kraju, uvođenje ASTAC spremnika započelo je 2012. i nije se čekao početak sveobuhvatne modernizacije.

Četiri su borbene eskadrile naoružane Mirageom 2000D: 1/3 Navarre, 2/3 Champagne, 3/3 Ardennes smještene u Nancy-Ocheyu te 3/11 Corse koja se nalazi u Džibutiju. Peta je eskadrila s tom inačicom 2/7 Argonne koja je namijenjena obuci.

Izvoz

Unatoč jakoj konkurenciji F-16, Mirage 2000 postigao je solidan izvozni uspjeh. Dassault je za potrebe izvoza razvio posebnu inačicu 2000E opremljenu motorom M53-P2, poboljšanim radarom RDM+ i raketama Matra Super 530D.

U prosincu 1981. Egipat je postao prvi izvozni korisnik naručivši 16 jednosjeda Mirage 2000EM i četiri dvosjeda 2000BM. Isporučeni su između 1986. i 1988. i još su uvijek u upotrebi kao presretači u sastavu 82. eskadrile bazirane u Gebel el Basuru i Mersha Maruthu.

Indija je postala jedan od najvećih korisnika kad je 1982. naručeno 36 jednosjeda 2000H i četiri dvosjeda 2000TH. Nakon što su 1985. prvi zrakoplovi isporučeni, sljedeće je godine naručeno još šest primjeraka 2000H i tri 2000TH koji su isporučeni 1988. Na kraju je došla i treća narudžba za četiri jednosjeda i šest dvosjeda kojom se ukupni broj Miragea isporučenih Indiji popeo na 59 primjeraka.

Indijski su Miragei 2000 u nekoliko navrata upotrijebljeni u borbi protiv pakistanskih snaga, uključujući i djelovanja 1999. godine tijekom sukoba u Kargilu. Zrakoplovi su tijekom vremena poboljšani i danas su opremljeni izraelskim podvjesnim spremnikom za obilježavanje ciljeva Litening i raketama AGM-142 Popeye te još jednim nepoznatim precizno vođenim oružjem ugrađenim u sklopu projekta Crystal Maze, dok je u sklopu modernizacije pod nazivom Project Legend Mirage dobio mogućnost korištenja ruskih raketa zrak-zrak R-73 te ciljnički sustav na kacigi DASH.

Indija priprema i veliki modernizacijski projekt koji je, iako nekoliko godina na stolu, odobren tek 2011., a vrijednost mu je veća od 2 milijarde dolara. Ta sveobuhvatna modernizacija obuhvaća 52 zrakoplova koja bi trebala ostati u službi do 2025. Za provedbu projekta teškog 800 milijuna dolara zadužena je domaća tvrtka Hindustan Aeronautics Ltd (HAL) u suradnji s Dassaultom i Thalesom. Prva bi dva primjerka trebala biti modernizirana u Francuskoj, a ostalih 50 u pogonima HAL-a. Modernizacija će obuhvatiti ugradnju naprednog navigacijskog sustava, novog borbenog računala, databus MIL-STD-1553B, radar RDY-2, dvostruki višenamjenski displej u kokpitu, novi prijamnik za otkrivanje radarskog zračenja (RWR), sustav za elektroničko ratovanje i sposobnost nošenja do četiri rakete zrak-zrak srednjeg dometa Rafale Derby, a moguće još i raketa MICA i Python V te "pametno" streljivo velikog dometa.

Mirage je našao kupca i u Južnoj Americi, točnije u Peruu koji je 1982. godine naručio 24 jednosjeda 2000P i dva 2000DP. Naknadno je narudžba jednosjeda smanjena na 10 komada. Isporuka je počela 1985. godine i Miragei su još u upotrebi. Peru je 2009. godine ugovorio s Dassaultom modernizaciju vrijednu 140 milijuna dolara, no sve je odgođeno zbog nedostatka novca.

Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) naručili su 22 jednosjeda 2000EAD, šest dvosjeda 2000DAD i osam izvidničkih jednosjeda 2000RAD. Emiratski Miragei mogu nositi TV vođene bombe PGM 500 i PGM 2000 Al Hakim.

U Europi je Grčka odabrala osnovni Mirage 2000E, točnije 36 jednosjeda 2000EG i četiri dvosjeda 2000DG naručena 1985. godine. Svi mogu koristiti protubrodske rakete Exocet AM39.

Usporedno sa smanjenjem broja Miragea 2000 u sastavu Francuskih zračnih snaga, na tržištu se nude polovni primjerci za prodaju ili najam. Brazil je 2005. godine umjesto kupovine novih borbenih zrakoplova kojima bi zamijenio Mirage III nabavio 12 polovnih francuskih Miragea 2000 (deset jednosjeda 2000C i dva dvosjeda 2000B).

Korisnici nove generacije Miragea 2000

Pokušaj oživljavanja interesa za Mirageom 2000 u obliku inačice 2000-5 pokazao se dobrim potezom. Katar je naručio devet 2000-5EDA i tri dvosjeda 2000-5DDA kao zamjenu za Mirage F1.

Unatoč izvoznom uspjehu, nedostatak kapaciteta zrak-zemlja doveo je do dodatnih nastojanja da se Mirage 2000 pretvori u pravi višenamjenski borbeni zrakoplov. Stoga je razvijen poboljšani radar RDY-2 s novim modovima rada za djelovanje prema kopnenim i pomorskim ciljevima. RDY-2 može otkriti do 24 zračna cilja, a na osam od njih za koje utvrdi da su najveća prijetnja može se vezati i odrediti parametre za istodobno lansiranje do četiri radarski vođene rakete MICA EM. Te su sposobnosti dopunjene digitalnim sustavom za elektronske protumjere (ICMS 3), pojačanim stajnim trapom, INS/GPS navigacijskim sustavom Thales Totem 3000, potpuno novim "staklenim" kokpitom te naoružanjem u obliku MICA EM i IR raketa, krstareće rakete SCALP i protubrodske rakete Exocet AM39. Sva su poboljšanja dovela do zadnje generacije Miragea 2000, odnosno inačica 2000-5Mk2 i 2000-9.

Za nove su se inačice odlučila dva već postojeća korisnika Miragea 2000: Ujedinjeni Arapski Emirati i Grčka. Grčko se zrakoplovstvo ugovorom sklopljenim 2000. godine odlučilo za 15 novih Miragea 2000-5Mk2, od toga pet dvosjeda, te za pregradnju deset starih zrakoplova u tu inačicu. Pregradnje su obavljene u Grčkoj u pogonima tvrtke Hellenic Aerospace Industry. Prvi je primjerak moderniziran 2005. godine, a Dassault je nove primjerke počeo isporučivati od 2007. godine. Novi su Miragei postali operativni u prosincu 2009., a glavna im je zadaća i dalje povezana sa zračnom borbom. Međutim, uvođenjem novog softvera SEG-52 dobili su i višenamjenske mogućnosti kao što je na primjer nošenje krstareće rakete SCALP-EG zajedno s punim tovarom od šest raketa MICA.

Nedvojbeno je najmodernija inačica Mirage 2000-9 u sastavu Ujedinjenih Arapskih Emirata. Ugovorom iz 1998. dogovorena je nabava 32 nova Miragea 2000-9 (20 jednosjeda i 12 dvosjeda) i modernizacija 30 starijih Miragea. Mirage 2000-9 opremljen je nizom specifičnih dijelova opreme koje su zahtijevali Ujedinjeni Arapski Emirati: integriranim modularnim sustavom za elektroničko ratovanje Theles/Elettronica IMEWS koji obuhvaća sustave za elektronske protumjere Spirale i Eclair, šifriranim radiom Thales Thomrad, ciljničkim spremnikom Damocles, nosačem s ugrađenom infracrvenom kamerom Nahar i datalinkom kompatibilnim sa sustavom GATR koji je u upotrebi u UAE-u. Mirage 2000-9 ima povećanu najveću dopuštenu masu prilikom polijetanja od 17 500 kg te je naoružan krstarećim raketama Black Shaheen koje su izvedene iz SCALP raketa.

Lako oklopno vozilo PVP

Francuske oružane snage koriste se s više od 1000 primjeraka lakog oklopnog vozila Panhard PVP, a razvijeno je da vojnicima omogući obavljanje zadaća u raznim operativnim uvjetima te osigura dobru razinu zaštite od raznih prijetnji modernog bojišta.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Uz Peugeotov P4 francuske Oružane snage u uporabi imaju više od 5000 lakih terenskih vozila Auverland A3 4x4 koji su u operativnoj uporabi od 1988. godine. Auverland je u siječnju 2005. kupila tvrtka Panhard, poznata po proizvodnji lakog oklopnog vozila Véhicule Blindé Léger (VBL). U siječnju iduće godine, nakon reorganizacije poslovanja, Auverland je promijenio ime u Panhard General Defense. No, proces okrupnjavanja traje i dalje, pa je u jesen ove godine dovršen proces integracije tijekom kojeg je Panhard, nakon kupnje, postao dio francuske tvrtke Renault Truck Defense.

Posljednje godine samostalnog djelovanja 2011., Panhard je ostvario operativnu dobit od 9,4 milijuna eura i ukupnu prodaju od 81 milijun eura, te je imao 300 zaposlenih. Istodobno Renault Truck Defense je tijekom 2011. ostvario prodaju u iznosu od 250 milijuna eura, uz plan rasta na 700 milijuna do 2015.

Lako taktičko vozilo Panhard A3 proizvodi se u tri osovinska razmaka. Najmanji je 2,25 m i najčešće je u konfiguraciji sa samo dva sjedala i većim teretnim prostorom. Uvjetno rečeno standardni razmak je 2,65 m, dok se za posebne inačice koristi razmakom od tri metra. Svaka od njih može se dobiti s mekanim ili tvrdim krovom. Tako veliki broj međuosovinskih razmaka omogućio je izradu velikog broja inačica. Osnovna je A3L s dvojim vratima maksimalne mase 2250 kg. Maksimalna masa istog vozila, ali s četvera vrata je 2500 kg.

Tvrtka Auverland je za francusku vojsku na temelju dobrih iskustava s modelom A3 razvila i lako oklopljeno terensko vozilo A4. Zahtjevi tijekom razvoja A4 su bili, osim dobrih voznih osobina po svim terenima kao vrlo važan element u razvojnom planiranju modela i mogućnost strateškog transporta, odnosno prijevoza transportnim avionima. Zbog toga su mu ograničene dimenzije, prije svega visina (2,1 m) i širina (dva metra). A4 može prevesti do 965 kg tereta, a najveća mu je masa 5,3 tona. Motor snage 150 KS osigurava mu maksimalnu brzinu od 120 km/h. Kako bi se povećala otpornost na paljbu lakog streljačkog oružja, kabina i motor su oklopljeni aluminijskim i čeličnim pločama debljine 6 mm. U A4 se može prevesti do sedam vojnika, ali i naoružati širokim spektrom naoružanja.

Vozilo je dugačko 4,3 metra, pokreće ga turbodizelski motor IVECO snage 117 kW a snaga se na kotače prenosi preko automatskog mjenjača ZF. Gume su dimenzija 225/100 R16 s run flat umetcima koji omogućavaju vožnju i nakon oštećenja te ispuštanja zraka iz gume. Spremnik za gorivo prima 125 litara, što je dovoljno za domet od oko 800 kilometara. Motor je prilagođen uporabi standardnog dizelskog goriva i goriva za mlazne motore.

Program PVP

Francuska državna agencija za nabavu oružja i opreme DGA je odabrala 2004. Auverlandov A4 kao osnovu za razvoj novog lako oklopljenog terenskog vozila unutar programa Petit Vehicule Protege (poznatiji po kratici PVP), poznatijeg kao Panhard A4 AVL. Iako je riječ o znatno većem i težem vozilu AVL će se rabiti kao zamjena za Peugeotov terenac P4, ali za znatno širi spektar zadaća. Početni ugovor, vrijedan 40 milijuna eura, obuhvaća dostavu prve serije od 314 vozila, s prvih 70 do kraja 2007. No, taj je ugovor bio samo početak jer su potrebe za tim vozilom znatno veće. To sve jamči dobre proizvodne i prodajne rezultate jer je samo francuska kopnena vojska zatražila nabavku 933 AVL-a ukupne vrijednosti 108 milijuna eura. Prema objavi za medije Panharda 27. rujna 2012. francuskoj kopnenoj vojsci dostavljen je 1000. primjerak vozila. Svečanost povodom toga organizirana je u Parizu. Ukupne narudžbe francuske vojske iznose 1133 PVP-a. Osim francuske vojske, za PVP su se odlučili Čile te Togo.

Njemački Gavial

Na osnovu AVL-a, odnosno PVP-a, a za potrebe njemačke vojske, njemačka korporacija Rheinmetall je s tvrtkom Panhard sklopila ugovor o razvoju vozila Gavial. Rheinmetall je prilagodio Gavial za njemačko tržište, i to prema zahtjevima njemačke vojske te je osigurao ugradnju posebne dodatne opreme i oružja. Njemačka je vojska tražila slično vozilo u sklopu projekta Geshutze Fuhrungs und Funktionsfahrzeuge (najavljena je kupnja oko 2000 vozila). Zahtjevi za njemačko vozilo jesu odgovarajuća zaštita posade, mogućnost prijevoza helikopterom odgovarajuće nosivosti te dobra terenska pokretljivost.

Rheimnetall smatra kako je upravo Gavial najbolja ponuda za njemačku vojsku, osobito za postrojbe koje su raspoređene u mirovne misije izvan Njemačke. Gaviala pokreće dizelski motor OM612 DE 27 LA snage 115 kW (156 KS) koji zadovoljava EURO III norme. Mjenjač je automatski šestbrzinski Mercedes-Benz W5A 580. Maksimalna masa vozila je 4500 kg, a nosivost je nešto manja nego kod originalnog vozila, 850 kg. Ukupni korisni unutarnji volumen vozila je 3,6 metara kubnih, a može primiti do pet vojnika.

Maksimalna brzina vozila na dobroj cesti iznosi 120 km/h, a doseg s punim spremnikom je oko 650 km. Kao i svako moderno vozilo Gavial nudi modularni pristup opremanju i oklopnoj zaštiti kako bi korisnik mogao izabrati ono što mu u određenoj situaciji najviše odgovara. No, njemačka je vojska u konačnici ipak izabrala vozilo Enok, načinjen na osnovi terenskog vozila Mercedes Benz G, koje po općim tehničkim značajkama sliči na PVP.

Povećane inačice

Panhard je nastavio s razvojem inačice A4 odnosno PVP te je razvio povećane inačice vozila kako bi proširio mogućnosti i potencijalnim kupcima ponudio širi izbor. Prvo veće vozilo nosi oznaku PVP HD (HD dolazi od Heavy Duty, odnosno za otežane radne uvjete) i razvijeno je ponuditi više prostora i veću nosivost. Arhitektura vozila slična je običnom PVP-u, osim što ima, zbog veće dužine još jedan par bočnih vrata.

Inačica HD se u pogledu zaštite zasniva na konceptu sigurnosne ćelije za ljude koja osigurava oklopnu zaštitu razine 3 po STANAG-u. Dobro je zaštićen i motorni dio, ali ipak slabije nego putnički prostor. Zaštita od mina i improviziranih eksplozivnih naprava na odgovarajućoj je razini.

PVP HD je dugačak 4,8 metar, širok 2,5 i visok 2,2 metra a ako se postavi instalacija za krovno oružje raste na 2,5 metara. Masa praznog vozila je 5,5 a najveća dopuštena masa je 7 tona, dok je nosivost 2 tone. Pokreće ga dizelski motor IVECO F1C koji zadovoljava ekološku normu Ezro 3. Maksimalna brzina iznosi 105 km/h a prosječna potrošnja oko 17 litara goriva na 100 km.

Vozilo oznake PVP XL (XL znači Extra Long i dužine je 5,4 m) odnosno PVP XXL, dužine 5,8 metara najveće su inačice PVP-a. Inačica XXL ima najveću masu od 12 000 kg i nosivost od 3 tone. Može primiti do 11 članova posade, uključivši i vozača.

Oklopna je zaštita prilagodljiva pa ide od razine 2 do razine 4 prema STANAG-u 4569, s tim da je i kod te inačice primijenjeno načelo sigurnosne ćelije za posadu, koja je najštićeniji dio na vozilu s najvećim stupnjem zaštite. PVP XL i XXL pokreće turbodizelski motor radne zapremine 3,2 litre i snage 300 KS. Snaga se na kotače prenosi preko šeststupanjske automatske transmisije. Postiže najveću brzinu od 110 km/h a s punim spremnikom goriva može prijeći oko 800 km. Unutarnji volumen inačice XL je 9,2 kubna metra a kod najveće inačice XXL volumen je 10,4 kubna metra. Vozilo je dizajnirano za djelovanje u temperaturnom rasponu od -31 do +49 stupnjeva C.

KINESKA RATNA MORNARICA

[You must be registered and logged in to see this image.]
Kineski nosač zrakoplova Liaoning

Kraj Hladnog rata i raspad Sovjetskog Saveza uklonio je najveću vojnu prijetnju na kineskim kopnenim granicama što je omogućilo veća ulaganja u kinesku ratnu mornaricu koja u promijenjenim geopolitičkim odnosima postaje sve važniji čimbenik kineske oružane sile.

Kineska ratna mornarica je u posljednjih dvadeset godina napravila golemi kvalitativni i kvantitativni odmak od obalne ratne mornarice prema ratnoj mornarici otvorenog mora čije su važne zadaće zaštita kineskih pomorskih linija komunikacije te zaštita kineskih globalnih gospodarskih interesa. S obzirom na snagu kineskog gospodarstva i važnost uvoza i izvoza za Kinu to je sasvim razumljivo.

S ciljem dostizanja sposobnosti za provedbu budućih zadaća, kineska ratna mornarica provodi modernizaciju i planira razviti mornaricu otvorenog mora koja će posjedovati znatnu veću sposobnost djelovanja nego prije samo nekoliko godina.

RAZVOJ KINESKE RATNE MORNARICE

Kineska ratna mornarica je osnovana 1949. godine a u pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća uglavnom je bila fokusirana na obranu kineske obale. Mornaričke nabave su dolazile isključivo iz Sovjetskog Saveza, a i obrambena taktika je velikim dijelom bila bazirana na sovjetskom modelu. Tijekom tih godina sastojala se od velikog broja raketnih čamaca, torpednih čamaca, ophodnih brodova, dizelskih podmornica i klasičnih bombardera. Nekoliko razarača koji su nabavljeni tih godina bili su sovjetskog dizajna.

Tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća došlo je do znatnog ulaganja u ratnu mornaricu, što je dovelo do toga da se značajno povećao broj dizelskih podmornica i raketnih čamaca koji su na sebi nosili protubrodske rakete. Tih je godina kineska ratna mornarica započela s razvojem nuklearnih napadnih i balističkih podmornica.

Osamdesetih su nastavili trend jačanja i nabave novih plovila, ali s ograničenom mogućnošću djelovanja daleko od svojih obala pa su, iako u manjem obujmu, zadržali stupanj izgradnje brodova iz sedamdesetih godina.

S usvajanjem doktrine "izvanobalne obrane" te istodobno s naglim razvojem kineskog gospodarstva i usvajanjem novih tehnologija, kineska ratna mornarica započela je proces modernizacije i jačanja snaga za djelovanje na otvorenom moru.

RAZVOJ STRATEGIJSKOG KONCEPTA

Od svog osnutka 1949. godine pa sve do sredine 1980-ih, glavni je strategijski koncept kineske ratne mornarice bila "obalna obrana". On je od kineske ratne mornarice zahtijevao obranu kineske obale.

Posljedica promjene strategijskog koncepta bila je da se mornarica više nije pripremala za pomorske operacije blizu kineskih obala već ih je započela poduzimati na otvorenom moru. Prihvaćanje "izvanobalne obrane" poklopilo se s promjenom kineskih prioriteta u kojima su najvažniji oceanski resursi za budući kineski razvoj. Kad se krajem 1970-ih i početkom 1980-ih formulirao pojam "izvan­obalna obrana", smatralo se da će kineska ratna mornarica djelovati u području unutar 200 nautičkih milja ekskluzivne ekonomske zone (EEZ).

STRUKTURA KINESKE RATNE MORNARICE

Mornarica broji oko 268 000 ljudi, od čega je 10 000 u mornaričkom pješaštvu, 25 000 u mornaričkom zrakoplovstvu te 25 000 u snagama za obalnu obranu. Sastoji se od tri glavne flote, mornaričkog zrakoplovstva i mornaričkog pješaštva. Flote su strateški locirane na sjeveru u gradu Qindao, na istoku u gradu Ningbo i na jugu u gradu Zhanjiang. Svaka se flota sastoji od niza velikih i manjih mornaričkih baza, mornaričkog zrakoplovstva i regija obalne obrane. Južna flota također još uključuje i mornaričko pješaštvo s pripadajućim amfibijskim plovilima.

Kineska ratna mornarica je opremljena kako s podmornicama na nuklearni pogon, tako i s podmornicama na konvencionalni pogon, koje su organizirane u podmorničke baze ili podmorničke flotile. Površinske snage primarno se sastoje od razarača, fregata, raketnih čamaca, minolovaca, amfibijskih brodova i pomoćnih brodova. One su organizirane u flotile razarača, brzih čamaca, amfibijskih brodova i borbenih pomoćnih brodova te u garnizonska pomorska zapovjedništva.

MODERNIZACIJA KINESKE RATNE MORNARICE

[You must be registered and logged in to see this image.]
Raketni ophodni brodov klase HOUBEI (Type 022)

Početak veće modernizacije kineske ratne mornarice započeo je krajem 1980-ih godina. U posljednjih dvadeset godina kineska je ratna mornarica započela s uvođenjem u službu sve modernijih i sve većih ratnih brodova, s naglaskom na podmorničke snage koje su danas jedne od najvećih u svijetu s daljnjom tendencijom rasta.

U brojčanom se smislu mornarica čak i smanjila, ali je napravila veliki kvalitativni skok što joj je omogućilo provoditi puno složenije pomorske operacije daleko od svojih obala, kao što je sudjelovanje u potpori međunarodnoj zajednici u borbi protiv somalijskih pirata.

Trenutačno se provodi cijeli niz projekata modernizacije koji će dodatno povećati njezinu sposobnost djelovanja. U tijeku je usavršavanje kineske inačice "AEGIS" radarskog sustava koji se navodno naziva Magic Shield Type 346. On se kao potporom koristi radarom Type 364 Seagull C čija je glavna namjena otkrivanje protubrodskih projektila koji lete na vrlo malim visinama i osiguranje podataka za djelovanje proturaketnih topničkih sustava.

Aktivan je i program izgradnje nosača zrakoplova. U operativnu službu uveden je prvi kineski nosač zrakoplova Liaoning. Nastavlja se proizvodnja najnovijih nuklearnih podmornica s balističkim projektilima klase JIN (Type 094). Planira se uvođenje u službu tih novih nuklearnih podmornica s balističkim projektilima. U posljednje je vrijeme kineska ratna mornarica u službu uvela dvije nove nuklearne napadne podmornice klase SHANG (Type 093).

U tijeku je uvođenje u službu novih dizelsko-električnih napadnih podmornica klase SONG (Type 039) i četiri dizelsko-električne napadne podmornice klase YUAN s tendencijom izgradnje dodatnih koje bi mogle biti opremljene sustavom neovisne zračne propulzije (AIP), te nekoliko tipova površinskih brodova domaće proizvodnje.

Oni uključuju tri razarača klase LUYANG II (Type 052C), dva razarača klase LUZHOU (Type 051C) i petnaest raketnih fregata klase JIANGKA II (Type 054A). Svi ovi brodovi naoružani su suvremenim protuzrakoplovnim raketnim sustavima. Nastavlja se izgradnja novih raketnih ophodnih brodova klase HOUBEI (Type 022). Do sada je izgrađeno više od 50 takvih brodova i mogu nositi do osam protubrodskih raketa.

U službu se uvode tri velika amfibijsko-jurišna broda YUZHAO (Type 071) s tendencijom izgradnje još većih amfibijsko-jurišnih brodova, a počela je i gradnja novih naprednih korveta klase Type 056.

JAČANJE POTENCIJALA

Kina je do prije tridesetak godina bez obzira na svoju veličinu i brojnost imala relativno mali globalni utjecaj. Međutim gospodarski preobražaj i rast koji je započeo 1978. godine s dalekosežnim ekonomskim reformama traje sve do današnjih dana.

Danas program modernizacije i povećanja ratne mornarice pokazuje važnost mora u globalnim odnosima te važnost pomorskih komunikacija za daljnji razvoj.

Na svome putu prema jačanju pomorske moći Kina se držala pravila da razvija ratnu mornaricu koju susjedne zemlje neće percipirati kao prijetnju, nego kao potrebu da bi se zaštitila i proširila pomorska sigurnost što između ostalog uključuje i osiguravanje pomorskih plovnih putova u strateškim regijama svijeta. A nesmetana pomorska komunikacija od bitne je važnosti za globalnu ekonomiju, kao i za kinesku kao sve važniji njezin dio.

Uvođenje nosača zrakoplova u službu kineske ratne mornarice važan je pokazatelj dostignutih mogućnosti mornarice i kineske tehnologije, jer se nosač zrakoplova svugdje u svijetu doživljava kao personifikacija pomorske, vojne i općenito ekonomske moći pojedine zemlje.