Novosti iz znanosti.

Posla preko glave
Našli fosile krokodila velikih poput autobusa, golemih armadila..

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pod venezuelanskim tlom ne kriju se samo nalazišta nafte: paleontolozi su otkrili fosile prahistorijskih životinja, primjerice krokodila veličine autobusa ili armadila veličine Volkswagena.

Ascanio Rincon, voditelj Laboratorija za paleontologiju na Venezuelanskom institutu za znanstvena istraživanja, kazao je za agenciju AFP da su kategorizirali čak 12.000 primjeraka fosila iz različitih razdoblja. "U Venezueli imamo bogatstvo koje potječe od doba nastanka Atlantskog oceana, prije 200 milijuna godina, tu je i tok rijeke Orinoco od prije osam milijuna godina te prevlaka kod Paname stara pet ili tri milijuna godina", objasnio je Rincon.

U Venezueli postoji čak 102 lokaliteta s fosilima, a najviše ih je na području država Falcon i Lara, te u državama Zulia, Monagas i Merida koje se nalaze na sjeveru Orinoca.

No, Rincon i njegovi kolege sada su u potrazi za fosilima ljudi. "Blizu smo, ali morate nastaviti istraživanja. Već smo našli vrhove koplja. No, nedostaje nam uvjerljivih dokaza da su ljudi lovili tu megafaunu", kazao je Rincon, u čijem laboratoriju se čuvaju nalazi stari od 14.000 do 370 milijuna godina. U njegovom laboratoriju radi samo pet znanstvenika, a financirani su i državnim i privatnim sredstvima, najčešće jer je njihovo znanje potrebno kako bi se odredila starost nafte na pronalazištima.

Paleontologija je zabavna. Možda se čini da nema koristi od nje, ali ona ima ekonomske implikacije. Pomoću nje otkrivamo koliko je stara nafta na nalazištima", objašnjava Rincon.

No, posao paleontologa nije lagan ni brz. Kad se fosili pronađu, treba ih pažljivo očistiti od sedimenta, transportirati, oprati i usporediti s ostalim poznatim vrstama. Kako bi identificirali prahistorijsku vrstu tigra nazvanu Homotherium venezuelensis, trebalo im je čak 4 godine.

Zamislite da imate puzle od 5.000 komada, a vi ih imate samo 200 i morate ih interpretirati i doći do pouzdanog zaključka koji doprinosi znanosti", kazao je Rincon.

Superrobusni Uup
Potvrđeno - znanstvenici otkrili novi kemijski element

[You must be registered and logged in to see this image.]

Međunarodni tim istraživača, koji predvode fizičari švedskog Sveučilišta Lund, potvrdili su postojanje novog elementa s atomskim brojem 115 u pogonu za istraživanje u Njemačkoj, potvrdivši ranija mjerenja istraživačkih skupina u Rusiji.

Bombardiranjem tankog sloja americija ionima kalcija, istraživački tim uspio je izmjeriti fotone povezane s alfa-propadanjem novog elementa. Određene energije fotona odgovarale su očekivanoj energiji radijacije X-zraka, što je ''otisak prsta'' danog elementa.

Novi superrobusni element tek bi trebao biti nazvan, a privremeno mu je ime ununpentium (Uup). Odbor, sastavljen od članova međunarodnih udruženja čiste i primijenjene fizike i kemije, pregledat će nove spoznaje kako bi odlučili hoće li preporučiti daljnje eksperimente prije nego što otkriće novog elementa bude priznato.

Osim promatranja novog kemijskog elementa, znanstvenici su dobili pristup podacima koji im daju dublji uvid u strukturu i svojstva superteških atomskih jezgara.

''Ovo je bio vrlo uspješan eksperiment te jedan od najvažnijih u području posljednjih nekoliko godina'', rekao je Dirk Rudolph, profesor na Katedri za atomsku fiziku na Sveučilištu Lund.

Otkrijte koliko zapravo razumijete znanost

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pokušat ćemo predstaviti njihov pravi smisao, jer pravilna interpretacija tih pojmova je ključ do razumijevanja kako znanost funkcionira u osnovi.

Javnost često nije niti svjesna da krivo interpretira najosnovnije pojmove u znanosti, a kad se to događa, nastaje velik raskorak u razumijevanju i komunikaciji. Za nepoznavanje tehničkih pojamova u znanosti, kriva je zapravo samo jedna instanca.

'Riječ 'teorija' je tehnički znanstveni pojam. Činjenica da mnogi ljudi nepravilno razumiju njezino značenje, ne znači da bi je trebali prestati koristiti. To znači da nam treba bolja znanstvena edukacija', ističe Michael Fayer, kemičar sa Sveučilišta Stanford u SAD-u.

U pregledu koji slijedi, donosimo sedam pojmova u znanosti, koje se često krivo interpretiraju.

1. Hipoteza

Javnost vrlo često na krivi način koristi ovu riječ, baš kao i riječi teorija ili zakon, a to ide do te mjere da bi je i sami znanstvenici, kako smatra fizičar Rhett Allain, sa Sveučilišta Jugoistočna Louisiana, za Live Science, jednostavno trebali prestati korisititi.

'U ovom trenutku mislim da nije vrijedno čuvati te pojmove. Ako sad bilo koga pitate što je to hipoteza, odmah ćete dobiti odgovor 'učena procjena'', rekao je Allain za Live Science.

Što je onda hipoteza, jednostavno rečeno? Hipoteza je predloženo objašnjenje za nešto što se u stvarnosti može i testirati.

2. Samo teorija?

Kad se želi nadviti sjenu sumnje nad nešto, onda se koristi formulacija - 'pa to je samo teorija'. Istu stvar rade krugovi koji niječu problem klimatskih promijena na Zemlji i njihov utjecaj na globalnoj razini.

'Ispada kao da to nije istina, jer se radi samo o teoriji', pojašnjava Allain. To se događa unatoč činjenici da pregršt dokaza podupire, i čovjekom uzrokovane klimatske promjene, i Darwinovu teoriju evolucije.

Gdje je onda raskorak? Riječ teorija, kako se ispostavlja, ima bitno drugačije značenje u jeziku laika, nego u što je njezino značenje u znanosti.

Znanstvena teorija je objašnjenje nekog aspekta prirodnog svijeta koje je potkrijepljeno opetovanim eksperimentima ili testiranjima. No za običnog čovjeka, teorija je samo ideja koja živi u nečijoj glavi, prije nego objašnjenje koje ima korijenje u eksperimetima i testiranju.

3. Model

Navedeni pojam ima doista različito značenje u svakodnevnom žargonu nasuprot znanstvenog žargona. U svakodnevnom žargonu modelom nazivamo i asociramo osobe kojima je modna pista radno mjesto, ali ima i druga, neznanstvena značenja, poput modela automobila i slično.

Slično je i u znanosti, što se značenja tiče, jer klimatski i matematički modeli nisu ista stvar. Antropolog John Hawks, sa Sveučilišta Wisconsin-Madison u SAD-u ističe kako i sami znanstvenici koriste taj pojam različito jedni od drugih. 'Mislim da riječ 'model' ne poboljšava razumijevanje. Trenutno ima prividno čvrstu osnovu u fizici, zbog Standardnog modela. Za usporedbu, u genetici i evoluciji, 'modeli' se koriste na posve drugačiji način', ističe Hawks.

Prema riječničkoj definiciji, model u znanosti predstavlja šematski opis sustava, teorije ili fenomena koji objašnjava svoja poznata ili zaključena svojstva i koji se može koristiti za daljnje proučavanje njegovih karakteristika. To je u pravilu pojednostavljen prikaz sustava ili fenomena u znanosti ili ekonomiji.

4. Skeptik

Kad ljudi ne prihvaćaju utemeljene teorije, poput klimatskih promjena, onda mediji te ljude nazivaju skepticima, što često zapravo nije zasluženo.

'Jednostavno nijekanje mainstream znanosti bazirano na površnim, krivim i često interesom potaknutim kritikama znanosti, uopće nije skepticizam. To je kontriranje ili zabluda', smatra Michael Mann, klimatski znanstvenik sa Državnog sveučilišta Pennsylvania.

Pravi skeptici su zapravo otvoreni prema znanstvenim dokazima i voljni su ih dobro proučiti. 'Svi bi znanstvenici trebali biti skeptici. Pravi skepticizam je, kako je to opisao Carl Sagan, auto-korektivni mehanizam znanosti', zaključio je Mann.

5. Priroda vs. odhranjivanje

Ova se fraza koristi kako bi se radikalno pojednostavio zapravo vrlo kompliciran proces, a to ujedno zadaje znanstvenicima glavobolje. 'To je nešto čemu se moderni evolucionisti dodvoravaju', ističe Dan Kruger, evolucijski biolog sa Sveučilišta Michigan, za LiveScience.

Geni mogu utjecati na ljudska bića, ali isto tako to mogu i epigenetičke promijene. Te promijene utječu na to koji geni će se aktivirati i obje su nasljedne i na njih okolina lako utječe. Okolinu koja oblikuje ljudsko ponašanje može predstavljati puno stvari, od kemikalija kojima je izložen fetus u maternici do sredine u kojoj je osoba odrastala, kao i hrane koju je jela kao dijete. Svi ti faktori međusobno se isprepliću na vrlo neuredan i nepredvidiv način, ističe Kruger.

6. Značajno

Još jedna riječ koja znanstvenike dovodi na rub živaca. 'To je jedna golema riječ 'navlakuša'. Znači li ona statistički značajno ili jednostavno da je nešto važno?', fundamentalno je pitanje koje postavlja Michael O'Brien, dekan Sveučilišta znanosti i umjetnosti u Missouriju.

U statistici, nešto postaje značajno ako na promijene ne utječe puka slučajnost. No to se ne može baš prevesti u razumne razlike kod određivanja simptoma glavobolje ili kod određivanja IQ-a.

7. Prirodno

Naravno, i ova riječ se krivo interpretira kad je znanost predstavlja javnosti. Ona je postala sinonim za biti pun vrlina, zdrav ili jednostavno dobar. No, nije sve što je umjetno štetno za ljude, baš kao što nije sve prirodno automatski i zdravo za čovjeka.

Kruger je krajnje brutalan u pojašnjenju netom rečenog. 'Uranij je prirodan, no ako unesete dovoljnu količinu u sebe, umrijet ćete', komentira on.

Riječ 'organski' je blizanka riječi 'prirodno' te i ona ima problematično tumačenje. Dok ona za znanstvenike jednostavno znači 'na bazi ugljika', taj se termin danas koristi za ekološki čiste proizvode te vrhunsku robu.

Tko je kriv?

Večina znanstvenika se slaže u jednom - pravi problem nije krivo tumačenje navedenih riječi, već nedostatak rigorozne znanstvene edukacije tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Kao rezultat toga, javnost ne razumije kako se zapravo formiraju znanstvena objašnjenja, kako se testiraju i u konačnici, kako se i prihvaćaju. To je proces koji zahtjeva razumijevanje upravo navedenih pojmova, kako ne bi dolazilo do šuma u komunikaciji i krivih zaključaka.

Kruger ističe i drugu mogućnost, a ta je da se ljudski mozak jednostavno nije dovoljno razvio da intuitivno razumije ključne znanstvene koncepte, poput hipoteze ili teorije.

Ono što ljudi najčešće koriste kod interpretaciju tih riječi su takozvani mentalni prečaci, ali samo zato da bi lakše posložili čitavu kakofoniju informacija kojima ih se bombardira na svakodnevnoj razini.

Umjesto da se stvari shvaćaju po binarnom principu, ili je nešto istina, ili nije, znanost treba gledati kao na nešto kontinuirano i beskonačno. 'Mi zapravo kontinuirano nadograđujemo naše razumijevanje', zaključio je Kruger.

Stoga, idući put kad čujete da se pojavila znanstvena teorija, da netko ima hipotezu, da je netko kritizirao nešto i slično, možda vam upravo nešto iz ovih objašnjenja pomogne da shvatite o čemu se radi.

Skrivo se u sjeni
Otkrivena nova vrsta sisavca! Upoznajte malenog olinguitoa

[You must be registered and logged in to see this image.]

Olinguito je prva nova vrsta otkrivena u zapadnoj hemisferi u posljednjih 35 godina. Neobično stvorenje pripada porodici rakuna, krzno mu je smeđe boje, a živi u planinama Ande.

Znanstvenici iz Smithsoniana otkrili su novu vrstu sisavca kojeg su nazvali olinguito.

Sisavac kojeg su često opisivali kao mješanca mačke i plišanog medvjedića živi u šumama Kolumbije.

Hrani se voćem i kukcima

Olinguito je prva nova vrsta otkrivena u zapadnoj hemisferi u posljednjih 35 godina. Neobično stvorenje pripada porodici rakuna, krzno mu je smeđe boje, a živi u planinama Ande. Hrani se voćem i biljnim sokom, ali i kukcima.

Olinguitoa su sto godina krivo identificirali i znanstvenici su ga izjednačavali s olingouom, većim rakunom. Da se radi o novoj vrsti, otkriveno je tek nakon što su mu uzeli DNK.

Na neki način, ova se životinja skrivala u sjeni", rekao je zoolog Roland Kays.

Najveći dosad pronađen
Otkrili virus koji otvara pitanje podrijetla života na Zemlji

[You must be registered and logged in to see this image.]

Francuski znanstvenici otkrili su veličinom i genomom dosad najveći virus te svoje otkriće iznijeli u časopisu Science.

Novi virus nazvan Pandoravirus dugačak je jedan mikrometar, što je dvostruko više od veličine Megavirusa koji se sa 440 nanometara dosad smatrao najvećim virusom na Zemlji.

Virus je ime dobio po Pandorinoj kutiji, mitološkom izvoru svog zla, iako ne predstavlja trenutačnu prijetnju ljudskom zdravlju, prenosi Weather.com.

Virus neće izazvati širenje bolesti ili epidemiju, izjavio je Eugene Koomin, biolog američkog Nacionalnog zdravstvenog instituta.

S obzirom na to da Pandoravirus ne nalikuje bilo kojem sličnom organizmu na Zemlji, postoji mogućnost da je došao s drugog planeta kao što je Mars, poručili su francuski istraživači i dodali kako virus otvara pitanje podrijetla života na Zemlji.

Otkrivene su dvije vrste virusa – jedan na obali Čilea, a drugi u slatkovodnom jezeru u blizini Melbournea.

Otkriće hrvatskog fizičara: Fenomen koji ZABRANJUJE širenje svjetla!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sasvim slučajno i u potrazi za posve drugim fenomenom, tim zanstvenika s MIT-a, među kojima se nalazi i hrvatski fizičar Marin Soljačić, otkrio je novu metodu 'zarobljavanja' svjetlosti, koja bi mogla pronaći niz primjena u tehnologijama koje zahtijevaju izuzetnu preciznost lasera i senzora.

Do fenomena su došli pomoću računalnog modela, kojeg su uspjeli eksperimentom i dokazati, a njime se stvaraju dva vala svjetlosti, istih valnih duljina, no suprotnih faza, tako da se one zapravo međusobno poništavaju. Svjetlost drugih valnih duljina, koja se nalazi između navedena dva vala, prolazi normalno, a tim s MIT-a tvrdi kako se ista metoda može primijeniti i na druge tipove valova - zvučnih, radio pa čak i vodenih valova te elektrone (čije se ponašanje opisuje jednadžbama valova).

Pravili 'pitu', ispekli slastan 'kolač'

O otkriću smo porazgovarali s dr. Marinom Soljačićem, koji i predaje fiziku na tom prestižnom i svjetski poznatom sveučilištu u Bostonu.

'Tražili smo jedan drugi fenomen koji smo vjerovali da bi trebao postojati i slučajno nabasali na ovo što smo otkrili. Prvo smo mislili da smo napravili neku grešku. No, kada smo eliminirali sve moguće izvore pogreške, pokušali smo objasniti fenomen kao novu manifestaciju fenomena kojeg smo već poznavali otprije. Kada ni to nije uspjelo, proučili smo stvari 'dublje' i uvidjeli da se radi o uistinu novom i rekao bih neočekivanom fenomenu', prepričao nam je otkriće Soljačić.

Svjetlo koje eliminira vlastito širenje

Fizika ovog fenomena, zapravo nije teška za shvatiti, što nam je u praktički jednoj misli objasniti i sam Soljačić.

'Zamislite materijal koji ima svojstvo da je propagacija (širenje) svjetla u njemu iz ovog ili onog razloga zabranjena. Kada svjetlo naiđe na povrsinu takvoga materijala, nema izbora nego da bude reflektirano. Sva ogledala koja smo do sada rabili i poznavali na ovom svijetu su implemntirana na taj način. Mi smo otkrili jednu potpuno drugačiju vrstu ogledala, koje reflektira svjetlost, ne zato jer je propagacija svjetla zabranjena, već zato jer svjetlo eliminira vlastitu propagaciju', pojasnio je ugledni hrvatski fizičar.

Srodniji ogledalu nego staklu

Analogno tom otkriću, odmah smo upitali Soljačića jesu li klasična ogledala ovim otkrićem upravo postala suvišna ili zastarjela, odnosno čeka li nas velika promijena u tom smislu.

'Naš konkretan fenomen je srodniji ogledalu nego staklu, no nije došao ni kraj klasičnim ogledalima. Što god da radite (u znanosti, inženjeringu, životu), uvijek morate raditi kompromise između cijene i performansi. Postojeća ogledala su sasvim dobra za jako puno raznih primjena. Naša 'ogledala' su od interesa za posebne primjene, u kojima su određene vrste jako dobrih performansi izrazito neophodne', obrazložio je profesor Soljačić.

Moguće tehnološke primjene

Dakle, ogledala nemaju razloga za 'drhtanje' pred novootkrivenom konkurencijom, no postoje tehnologije koje će ovo otkriće 'objeručke' zgrabiti i dati mu primjenu ravnu njegovih mogućnosti, a možda i više.

'Glavne komponente lasera su ogledala i medij za amplifikaciju svjetlosti. 'Ogledala' srodna našima se već koriste za određene vrste lasera, pa je moguće da bi naše 'ogledalo' i tamo moglo biti od koristi'.

Koristili virus HIV-a: Kod djece su izliječili genetske bolesti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šestero djece izliječeno je od dvije genetske bolesti bolesti zahvaljujući terapiji koju su pripremili liječnici u bolnici San Raffaele u Milanu upotrebom i dijela virusa HIV-a.

Istraživanje je trajalo 15 godina i koštalo 30 milijuna eura, prikupljenih preko teletona (televizijskog maratona prikupljanja dobrovoljnih priloga). Dvije genetske bolesti izliječene u šestero djece su Wiskott-Aldrich (rijetka nasljedna bolest vezana uz kromosom X) i leucodistrofia metacromatica ili Scholzova bolest akumuliranja lizosoma (Lysosomal Storage Disease).

Obje bolesti su zaustavljene u začecima zahvaljujući suvremenim tehnikama današnje medicine. O uspjehu talijanske medicine piše najnoviji broj časopisa Science.

Genetska bolest Wiskott-Aldrich izliječena je genetskom terapijom, odnosno DNK bolesne stanice biva ispravljen ubacivanjem zdravog gena proizvedenog u laboratoriju. Ta metoda izučavana je više od 20 godina, ali rezultati, sve do današnjeg, nisu bili zadovoljavajući.

Druga bolest, Scholzova, izliječena je zahvaljujući istraživanju vezanom uz matične stanice.

Za stvaranje novog gena u laboratoriju je upotrijebljen virus HIV-a, koji izaziva bolest side. Liječnik Luigi Naldini već gotovo 20 godina izučava kako izdvojiti iz retrovirusa HIV-a negativne aspekte i upotrijebiti njegovu pozitivnu stranu.

- Od HIV-a koristimo samo 10% genoma - objašnjava Naldini i dodaje kako takav virus nije opasan, već postaje učinkovit u genetskoj terapiji.

Krv šestero djece sada je 80% nastala od korigiranih stanica. Terapija je započeta u proljeće 2010. godine u bolnici San Raffaele, a djeca su sada zdrava.

Oni će ići vašim tijelom i liječiti vas!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Znanstvenici iz Züricha su napravili gotovo mikroskopske robote, s ciljem da posluže kao pomoć pri vrlo osjetljivim kirurškim zahvatima. Ti mikroroboti imaju sićušnu iglu na uvlačenje, a sami su promjera jedbe četvrtine milimetra, što je ekvivalent debljini četiri vlasi kose. Mikrobot je dakle tanak kao oštrica krirurškog skalpela i jednako oštar.

Obzirom na veličinu mikrobota, kirurški zahvati pomoću njega mogli bi biti gotovo neintruzivni te svakako s minimalnim ožiljcima. No, postoji i jedna mana, a ta je da je robot premalen da bi nosio izvor napajanja ili pogon na sebi, prenosi Mashable.

Kako bi zaobišli taj problem, znanstvenici su razvili sustav kojeg su nazvali 'OctoMag', koji koristi niz elektromagneta oko glave pacijenta kako bi napajale mikrobota. Pojačavanjem magnetskog polja u pojedinim magnetima, pomiče se i robot unutar tijela.

Sustav još uvijek nije spreman za testiranje na ljudima, no napravljen je prvi set eksperimenata te tehnologije na oku. Znanstvenici međutim smatraju kako mjesta za napredak ima te žele unaprijediti čitav sustav i dodatno smanjiti veličinu mikrobota, možda čak u nanobota.

Znanstvenica tvrdi: BLIŽI NAM SE KRAJ na ovoj predivnoj plavoj lopti



Znanstvenica iz Kenije, Louise Leakey, koja se bavi proučavanjem ljudskih fosila u istočnoj Africi, smatra da teorija o izumiranju čovjeka nije bez pokrića u stvarnosti.

Koliko se ljudi od nas zaustavi i razmišlja o našem mjestu na planetu i koliko smo blizu one točke, na kojoj su bile vrste, koje su izumrle prije samo 75.000 godina', pita se Leakey, koja tvrdi da fosilni ostaci čovjeku pružaju mogućnost shvaćanja na koji način se razvijala njegova povijest, prenosi Huffington Post.

Prema njezinim riječima, tehnologija je omogućila fascinantnu priču o genetici, koja je otkrila da postoji genetička veza između homo sapiensa i neandertalca, a otkriće koje je donijelo još više iznenađenja, jest da čovjek dijeli gene s nekim potpuno različitim vrstama hominida.

'Posljednjih 50 godina na planetu je došlo do ogromnog porasta broja stanovnika, ali i ogromnog napretka u tehnološkim inovacijama. Pitanje koje se nameće jest jesmo li smo u stanju upotrijebiti tu tehnologiju kako bismo bolje razumjeli utjecaj čovjeka, da zaustavimo val odumiranja vrsta, da očuvamo ono što je ostalo i da doznamo više o svojoj prošlosti', zabrinuta je Leakey.

Ona objašnjava da ju je proučavanje fosila prije svega natjeralo da razmišlja o čovjekovom mjestu u svijetu. 'Mi smo samo jedna vrsta nekoliko hominida koji su nastanjivali planetu Zemlju, a kao što su naši daleki rođaci tek nedavno (evolucijski gledano) izumrli, tako se i nama bliži vrijeme da napustimo ovu predivnu plavu loptu', sigurna je znanstvenica.

Užarena i spaljena
Zastrašujuća budućnost: Zemlja će postati stijena bez života

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednja živa bića koja će živjeti na užarenoj Zemlji bit će sićušni organizmi 'skriveni' duboko ispod površine tla, prognoziraju znanstvenici crnu budućnost našeg planeta.

Tim znanstvenika sa Sveučilišta St. Andrews u Škotskoj koristio je računalne modele kako bi predvidjeli sudbinu Zemlje u budućnosti, koja nimalo ne obećava.

Iako bi se to moglo dogoditi tek za nekoliko milijardi godina, nije ugodno čitati takvo predviđanje.

Naime, u budućnosti će Sunce biti sve toplije i sjajnije, što će u stanju biti preživjeti samo mikrobi ''skriveni'' duboko ispod površine tla.

Nedostajat će kisika, a problem će biti i visoki tlak te salinitet

Neće biti baš kisika, pa će organizmi morati preživjeti takve uvjete, a problem će biti i visoki tlak i salinitet zbog isparavanja oceana'', rekao je Jack O'Malley sa Sveučilišta St. Andrews pokušavajući objasniti ekstremne uvjete koji će vladati na spaljenoj i užarenoj Zemlji.

Život na Zemlji u najvećoj mjeri ovisi o Suncu koje će s vremenom postajati sve sjajnije i sjajnije. Za milijardu godina bit će tako vruće da će oceani početi isparavati, što će biti onaj okidač koji će zauvijek promijeniti stanje na Zemlji.

Zemlja će na kraju postati stijena bez života

Atmosfera će zbog toga biti vlažnija, ubrzat će se efekt stakleničkih plinova, a Zemlja će biti toplija za 100 ili više stupnjeva nego danas'', objasnio je O'Malley.

Sve to i nedostatak kisika dovest će do izumiranja biljnog svijeta i većih životinja, sve dok na Zemlji ne ostanu samo ekstremofili, sitni organizmi koji mogu preživjeti i najekstremnije uvjete, koji bi se vjerojatno nastanili oko zadnjih tragova vode, duboko ispod Zemlje.

No, i oni će s vremenom nestati, pa će za 2,8 milijardi godina, tvrde znanstvenici, naš planet postati samo stijena u svemiru, bez ikakvih tragova života.

Nije baš ugodan prizor
Da, ovo 'čudovište' živi u rijeci Neretvi!



Tomislav Limov iz Gabele, naselja u čapljinskoj općini, u utorak ujutro je u svojoj vrši pronašao neočekivan ulov, ribu paklara (petromyzontidae), koja se nalazi na crvenoj listi najrjeđih svjetskih riba.

Limov je ulovio primjerak dug 55 centimetara. Paklara je riba nalik jegulji, no nema čeljust nego ima stalno otvorena usta, okružena pipalima. Ima i jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora.

Ova riba do sada nije viđena ni ulovljena u Neretvi, kao ni u drugim rijekama čapljinske općine, piše Bljesak.info.

Danas su sve vrste paklara toliko rijetke da su stavljene na 'crvenu listu' akutno ugroženih životinja. Pretežno žive u morskim obalnim vodama i slatkoj vodi. Hrane se tako da se ustima prilijepe za podlogu ili za plijen, kojem potom sišu krv.

Da, i to postoji!
Ovo je biljka koja jede ovce



U Kraljevskom društvu za hortikulturu u Velikoj Britaniji je prvi put procvjetala neobična egzotična biljka Puya chilensis, koja je još poznata i pod nazivom 'biljka koja jede ovce'.

Biljka je procvjetala nakon što je 15 godina rasla u stakleniku Kraljevskog društva za hortikulturu, nedaleko od Londona. Biljka je visoka četiri i pol metra te je formirala prepoznatljivu bazu s oštrim bodljama.

Naziv 'biljka koja jede ovce' nije sasvim točan, jer se biljka zapravo hrani nutritijentima koji nastaju raspadanjem životinja koje ulovi. Životinje pak lovi pomoću svojih bodlji, a nakon što one uginu od gladi, hrani se od tvari koje raspadanjem ulaze u zemlju.

Uzgojiti ovu biljku van njenog prirodnog okružja u Čileu je jako teško, no britanskim je znanstvenicima to pošlo za rukom jer su je obilno hranili tekućim gnjojivom, prenosi Business Insider.

Biljka se inače nalazi u ograđenom dijelu staklenika, te su njeni smrtonosni šiljci van dometa posjetitelja.

Opasnost iz dubina
Iskustva govore što nikako ne smijete učiniti u slučaju napada morskog psa

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svima je već dobro poznata teorija prema kojoj u slučaju napada medvjeda ne smijete paničariti, već se smiriti i praviti mrtvi. No, vrijedi li isto i u slučaju napada morskog psa?

Da bismo došli do odgovora na to pitanje, potrebno je prvo proučiti kako morski psi prilaze i napadaju ljude. Iako je ta riba na glasu kao vrlo opasna i mnogi je se boje, morski psi prvi kontakt s čovjekom u većini slučajeva uspostave iz puke znatiželje.

Oni misle da smo tuljani, njihova omiljena hrana

Morski psi ljude najčešće zamjenjuju sa svojom omiljenom hranom - tuljanima te izvode ''ugrizi i bježi'' napade, što znači da ustima 'testiraju' o kakvom se 'ulovu' radi. Takvi susreti gotovo nikada nisu fatalni. Prava opasnost dolazi od nenadanih napada u kojima žrtva nije ni svjesna prisutnosti morskog psa sve dok za to ne bude prekasno.

No, ukoliko ipak uočite morskog psa kako se kreće prema vama u vašem je najboljem interesu da se ne pravite mrtvi. Krenite plivati prema najbližoj obali ili čamcu. Ukoliko ste sami u moru prilikom susreta s morskim psom i pravite se mrtvi, napad je gotovo garantiran zbog činjenice da psine napadaju slabiji plijen kako bi sačuvale energiju.

Ako do napada dođe - vrijeme je za borbu. Udarajte morskog psa po nosu, napadnite mu oči i škrge kako biste ga zbunili i otjerali.

Samo u iznimnim situacijama možete se praviti mrtvi

Naime, tijekom II. Svjetskog rata američki ratni brod potonuo je kod Filipina. Oko 900 mornara našlo se u moru četiri duga dana bez zaštite od morskih pasa koji su ih odmah počeli napadati. Kada je pomoć konačno stigla, spasitelji su pronašli samo 316 preživjelih. U iznimno rijetkim situacijama poput ovih, praviti se mrtav može vam biti od koristi.

Zvuči nehumano ne braniti se od jata gladnih psina koji napadaju ljude oko vas, no poznato je da pljuskanje po vodi privlači morske pse, a ukoliko osoba krvari dok se panično brani od morskih pasa definitivno joj se loše piše.

Radikalna predviđanja: U budućnosti ćemo mijenjati tijela i biti besmrtni!


[You must be registered and logged in to see this image.]

Na Global Future 2045 World Congressu koji je održan u New Yorku i iza kojeg stoji ruski bogataš Dmitry Itskov okupili su se brojni poznati znanstvenici i futurolozi koji su raspravljali o budućnosti svijeta, ljudske vrste i tehnologije, ali i mogućnostima dramatičnog produljenja života i 'digitalne besmrtnosti'.

Iako se danas čini da je besmrtnost nemoguća, zbog rapidnog razvoja tehnologije ona postaje sve realnija, rekao je na ovoj konferenciji poznati Googleovac i futurolog Ray Kurzweil. Govoreći o duljini života kakvu možemo očekivati u budućnosti, rekao je kako je prije tisuću godina očekivano trajanje života iznosilo dvadeset godina, ali je u samo dvjesto godina ono udvostručeno te možemo očekivati da će se za deset ili dvadeset godina i dalje povećavati, ponajviše zahvaljujući razvoju znanosti.

Negdje između sljedećih deset i dvadeset godina dogodit će se velika transformacija medicine', naglasio je Kurzweil pri čemu je napomenuo da se 'biologija treba tretirati kao softver'.

Naime, kako programeri stalno poboljšavaju i mijenjaju softver kako bi ga poboljšali i popravili pogreške, tako bi i znanstvenici trebali reprogramirati stanice kako bi izliječili bolesti i na taj način produžili životni vijek ljudi, a dodao je da je već do sada napravljen veliki napredak u medicini – npr. razvojem 3D bioprintera s kojima se mogu printati umjetna tkiva.

Kurzweil kaže da postoje i terapije za liječenje nekih bolesti poput raka i srčanih bolesti koje su bazirane na takvoj ideji 'reprogramiranja softvera' te dodaje da su današnje tehnologije tisuću puta snažnije u odnosu na one prije deset godina i da će biti milijun puta snažnije za dvadeset godina.

Razvoj tehnologije na kraju će dovesti do tzv. singularnosti pa će računala postati inteligentnija od ljudi, a doći će i do dublje integracije ljudi i računala te će ljudi svoju osobnosti, um i misli moći uplodati u računala zbog čega će postati 'digitalno besmrtni'!

Također, Kurzweil vjeruje da će se, zahvaljujući razvoju biotehnologije, naša tijela u budućnosti sastojati i od mehaničkih dijelova koji će zamijeniti biološke dijelove tijela koji su, napominje ovaj znanstvenik – ranjivi. Uz pomoć nano tehnologije moći ćemo sami 'stvarati' tijela pa bi u budućnosti mogli imati nebiološka i virtualna tijela koja će biti detaljna i uvjerljiva poput stvarnih tijela s kojima bi živjeli u virtualnoj stvarnosti koja bi bila 'realna poput aktualne stvarnosti', prenijeli su na Daily Mailu neke od Kurzweilovih dosadašnjih teorija.

Njegovu je teoriju prihvatio ruski bogataš Dmitry Itskov koji je pokrenuo 2045 Initiative projekt čiji je cilj istraživanje načina za postizanje besmrtnosti, odnosno pohranjivanje naše svijesti i osobnosti u 'nebiološkim tijelima', što želi ostvariti do 2045. godine. On želi odvojiti osobnosti i svijest od biološkog tijela kojemu su potrebni hrana i lijekovi te želi postići 'veći stupanj duhovnosti' zbog čega svakodnevno meditira pripremajući se za besmrtnost.

Doktori mogu proglasiti smrt fizičkog tijela, ali nitko nije odredio kako procijeniti smrt svijesti' rekao je novinarima [You must be registered and logged in to see this link.] te smatra, na tragu Kurzweilovog razmišljanja, da će jednog dana biologija postati nebitna – naš će um i svijest uvijek biti isti i pohranjeni na računalu ili u negdje online, a ljudi će moći mijenjati tijela kako im odgovara.

Atlantski ocean će se zatvoriti
Europa i Sjeverna Amerika će se sudariti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Znanstvenici su otkrili novi rasjed na dnu Atlantskog oceana koji bi u budućnosti mogao približiti europsko i sjevernoameričko kopno.

Do značajnog otkrića došao je João Duarte i njegov tim iz Melbournea, Proučavajući područje oko Iberskog otoka, koristili su snimke sonara i 3D modeliranje.

Iako je to područje seizmološki vrlo aktivno, znanstvenici dugo nisu mogli objasniti zašto jer Iberski poluotok leži na Euroazijskoj tektonskoj ploči koja sa zapadne strane graniči sa Sjevernoameričkom, a s južne s Afričkom. Središte tih ploča nalazi se na sredini Atlantika što nikako nije moglo objasniti jake potrese u Portugalu poput onoga koji je daleke 1755. pogodio Lisabon i usmrtio 100.000 ljudi.

Tim Joãoa Duartea ustanovio je pak da, pod pritiskom Afričke, Euroazijska ploča puca i postepeno se urušava.

Sudar za 220 milijuna godina

Mi sada imamo dokaze koji pokazuju novu zonu subdukcije. To je svojevrsni Sveti Gral koji su svi tražili, no sada pomoću nove tehnologije može gledati duboko u more i do najsitnijih detalja mapirati strukture'', pojasnio je Duarte.

A cijeli taj proces pomicanja i sjedinjenja kontinenata te zatvaranja oceana mogao bi se dogoditi za 220 milijuna godina. Dok se to ne dogodi, znanstvenici će pomoću novih tehnologija proučavati formiranje, kretanje i pucanje tektonskih ploča koje se događa svakih 300 do 500 milijuna godina.

Znanstvenici shvatili kako se točno širi rak

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kobna 'igra potjere' između kancerogenih i zdravih stanica glavna je karakteristika procesa metastaze.

Mehanizam koji stanice koriste da bi se grupirale i kretale po tijelu – svojevrsna potjera – prvi je opis širenja stanica raka, objavili su znanstvenici s University College London (UCL).

Studija objavljena u Nature Cell Biology fokusirala se na proces koji se zbiva između stanice raka i zdravih stanica, odnosno što se točno događa da se maligne stanice počnu seliti po tijelu u procesu metastaze.

Znanstvenici znaju da stanice raka 'regrutiraju' zdrave stanice i koriste ih kako bi se širile na udaljene dijelove tijela. No, kako se točno ovaj proces odvija i kako bi se mogao kontrolirati, odnosno koje bi terapije bile učinkovite protiv raka, još uvijek nije poznato.

Što se ipak zna?

Međutim, koristeći embrijske stanice riba i žaba koje su po pitanju invazivnosti slične stanicama raka i druge embrijske stanice, znanstvenici s UCL-a počeli su shvaćati ovaj proces.

Ustanovili su da invazivne stanice embrija smještene uz obične stanice doživljavaju dramatičnu transformaciju i kreću u potjeru. Istovremeno, obične, zdrave stanice 'bježe'. Ova potjera ovisi o malim molekulama koje privlače stanice embrija, a njih proizvode baš stanice koje bježe.

Autori vjeruju da se vrlo sličan proces odvija između stanica raka i zdravih stanica, te da na taj način dolazi do metastaza. Zdrave stanice pokušavaju pobjeći, ali ih prate maligne stanice jer zdrave stanice proizvode i tvar koja privlači stanice raka.

Dr. Roberto Mayor, voditelj ove studije, kaže: 'Koristimo analogiju magarca i mrkve kako bismo objasnili ovo ponašanje. Magarac ide za mrkvom, ali mrkva se odmiče. Ovo saznanje otvara mogućnost alternativnih metoda liječenja. Terapija bi trebala djelovati na interakciju između malignih i zdravih stanica kako bi se spriječilo širenje raka i sekundarni tumori.'

Većina smrti povezanih s rakom posljedica su metastaziranja na vitalne organe, kao što su pluća i mozak, a ne pojave prvotnog tumora.

Trikovi koji će vas oduševiti
Stvorite led u samo nekoliko sekundi!



Da znanost može biti vrlo zabavna te ujedno i vrlo korisna za vrijeme ljetnih vrućina koje su pred nama, dokazuje video u kojem se objašnjava kako pred prijateljima ili obitelji možete stvarati led.

Bilo da se radi o obiteljskom roštiljanju ili večernjem druženju s prijateljima, pretvaranje tekuće vode u led u samo nekoliko sekundi oduševit će svakoga.

Cijeli trik koji zaista djeluje vrlo atraktivno temelji se na vrlo preciznom rashlađivanju vode koju zatim izlijevamo na led ili ubacujemo komadiće leda u tu vodu.

Kakav prizor
Snimili najdužu ribu na svijetu!



Riba latinskog imena Regalecus glesne, inače najduža riba na svijetu, snimljena je prvi put u svom prirodnom okružju u Meksičkom zaljevu.

Kako prenosi Daily Mail, znanstvenici s Louisiana State Universityja su u suradnji s jednom naftnom kompanijom koja ima bušotine u zaljevu, postavili podvodne kamere i snimali podvodni svijet u razdoblju od 2008. do 2011. godine.

Tako su i snimili ovu rijetku ribu, a vjeruju da je ova jedinka duga oko dva i pol metra. Najduži primjerak ikad snimljen bio je dug čak osam metara, a znanstvenici vjeruju da riba može narasti i do 15 metara.

Ovu je ribu prvi put otkrio norveški biolog Peter Ascanius davne 1772. godine. Ribe žive na dubinama od 0,2 do jednog kilometra, a o njima se malo zna jer su istraživanja bila moguća samo kad bi jedinke uginule i nasukale se na obalu.

Pronađena dinosaurova jaja stara 60 milijuna godina?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dinosaurova jaja pronađena su tijekom gradnje ceste kada su radnici eksplozivom uništavali gromade stijena na granici s Gruzijom i naišli na neobične oblutke. Pronađeni obluci promjera su od 25 centimetara pa sve do jednog metra.

Međutim, moskovski paleontolozi još moraju provesti znanstvena istraživanja da bi sa sigurnošću mogli utvrditi radi li se uistinu o jajima dinosaura.

Geolog sa čečenskog sveučilišta Said-Emin Dzhabrailov rekao je da postoji velika mogućnost da je još jaja skriveno pod kamenjem, prenosi Daily Mail. Ovo otkriće je toliko zainteresiralo čečensku vladu da su pronalazište proglasili prirodnim rezervatom kako bi privukli turiste.

Prevelik izlov ribe
Ovo su buduće, nove vladarice Jadrana, upoznajte ih



U Sredozemnom i Crnom moru, ali i u Jadranu, sve je više meduza, što je posljedica globalnog zatopljenja te prevelikog izlova ribe, stoji u najnovijem upozorenju FAO-a, UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu.

Zbog globalno prevelikog izlova ribe, pojašnjava se, prorijeđene su brojne riblje vrste koje se hrane planktonima, zbog čega su meduze zauzele njihovo mjesto u hranidbenom lancu, i u tom se izobilju hrane sve više razmnožavaju.

Kako se, međutim, osim planktonima, hrane i ribljom ikrom, riba je sve ugroženija, a meduze postaju vladarice svih oceana na svijetu.

U Jadranu je, kažu, pad ribljeg fonda zabilježen i prije 20 do 30 godina, kad je ovuda, doslovno, žarila i palila Pelagia noctiluca, meduza svijetloljubičaste boje.

U jednoj godini, na područjima na kojima je učestalost ove vrste povećana, Pelagia noctiluca može opeći i nekoliko desetaka tisuća kupača, piše Novi list.

U kombinaciji pošasti meduza s daljnjim pretjeranim izlovom, upozorava FAO, obnova ribljeg fonda nema velike šanse. Meduzama pogoduje i globalno zatopljenje te porast razine mora, a imaju malo prirodnih neprijatelja.

Uspjeh znanstvenika
Biljka oživjela nakon 400 godina provedenih u ledu!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kanadski znanstvenici uspjeli su oživjeti biljke koje su bile zaleđene prije 400 godina, tijekom 'malog ledenog doba'. Uzorci biljke vrste briofita uspješno su se razvili u laboratorijskim uvjetima.

Istraživači sa Sveučilišta u Alberti navode da njihova studija otkriva način na koji se ekosistemi oporavljaju nakon dugih, cikličnih ledenih perioda. Istraživali su područje oko ledenjaka Teardrop, koji se nalazi duboko u arktičkom području Kanade. Ledenjaci u ovom prodručju se od 2004. godine drastično smanjuju, brzinom od tri do četiri metra godišnje. Topljenje ledenjaka ogolilo je zemlju koja nije bila izložena svjetlosti od tzv. 'malog ledenog doba' koje je zahvatilo zemlju u periodu od 1550. do 1850.

''Prilikom obilaska ledenjaka primijetili smo tanki zelenkasti sloj na prostorima koje je donedavno prekrivao led'', izjavila je Catherine La Farge, voditeljica istraživanja i autorica studije objavljene u publikaciji Nacionalne akademije znanosti.

Dolazi čitava jedna nova vegetacija

Briofiti se razlikuju od ostalih, nama dobro poznatih kopnenih biljaka jer nemaju krvožilno tkivo koje raspoređuje vodu u sve dijelove organizma. Poznato je da nakon dugih polarnih zima na Arktiku, briofiti mogu ponovno oživjeti s povratkom toplijih mjeseci. Istraživači su, međutim, bili iznenađeni oživljavanjem briofita koji su bili toliko dugo zarobljeni po ledom.

''Ledenjaci sve brže nestaju, a sa njihovim topljenjem pojavit će se čitava jedna vegetacija koja je bila pod ledom, što će imati velike posljedice'', dodala je dr. La Farge.

Znanstvenici Oxfordskog instituta
Ovo bi moglo biti posljednje stoljeće ljudske vrste

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jurimo li prema svom preuranjenom kraju? Skupina uglednih znanstvenika, filozofa i matematičara na Institutu za budućnost čovječanstva na Sveučilištu Oxford izračunali su rizik da se sami uništimo do kraja 21. stoljeća.

U tijeku je velika utrka između tehnološkim moći čovječanstva i naše mudrosti da ih dobro upotrijebimo", kaže direktor instituta Nick Bostrom, dodajući za BBC: "Ovo bi moglo biti posljednje stoljeće za čovječanstvo zbog napretka tehnologije koji nas je doveo do točke u kojoj je ona daleko sofisticiranija od nas".

Sintetička biologija, nanotehnologija i inteligentni strojevi puno su doprinijeli kvaliteti našeg života, ali nam oni i prijete u budućnosti. Suočeni smo s opasnošću nuklearnog holokausta i urušavanja našeg prirodnog okoliša. Što više istražujemo i eksperimentiramo s tehnologijom to manje kontrole imamo nad njom.

"Mi razvijamo stvari koje bi mogle biti duboko pogrešne", kazao je doktor Sean O'Heigeartaigh s Instituta, te nastavio: "Jako je teško biti potpuno siguran vezano za ovako složene rizike. Neke je faktore tako teško predvidjeti, a uvijek postoji i šansa da nam je nešto važno promaknulo ili da smo napravili pogrešku".

U studiji Instituta se, pak, navodi da znanstvenici procjenjuju kako nam se šanse za izumiranje do kraja 21. stoljeća kreću između 10 i 20 posto, a u stvarnosti mogu biti puno veće ili manje.

Je li rješenje u bijegu sa Zemlje?

To nije čak revolucionarna zamisao, njome se već 60-ak godina bave pisci znanstvene fantastike poput Isaaca Asimova ("Ja robot", 1950.) ili autori filmova kao što je Danny Boyle ("28 dana kasnije" iz 2002.). U legendarnoj seriji Battlestar Galactica mogli smo vidjeti i pobunu robota protiv ljudi, koja je dovela do ruba istrebljenja ljudske rase.

Poznati fizičar i kozmolog Stephen Hawking, pak, tvrdi da u svakom slučaju nećemo preživjeti idućih tisuću godina ako ne pronađemo način da pobjegnemo sa svoje krhke planete.

Moramo nastaviti putovanje u svemir zbog čovječanstva", istaknuo je prošloga tjedna na predavanju u Los Angelesu.

Novi uspjeh znanstvenika s Ruđera: Ubrzana metoda otkrivanja tumora

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dr. Mariju Cindriću iz Zavoda za molekularnu medicinu odobren je IPA projekt vrijedan skoro 5 milijuna kuna za razvoj metode ubrzane detekcije patogenih mikroorganizama i tumorskih stanica za primjenu u kliničkoj praksi. Europska unija financijski je podržala njegov projekt s 531.347,27 eura odnosno 4 milijuna kuna.

Rezultati tog istraživanja, kojeg IRB provodi u suradnji s Prehrambeno biotehnološkim fakultetom, trebali bi u budućnosti doprinijeti ubrzanoj dijagnostici korištenjem originalne metode biotipizacije te razvoju učinkovitije dijagnostike koja vodi smanjenoj i selektivnoj upotrebi antibiotika te pravovremenom liječenju tumorskih oboljenja, izvijestio je IRB.

Jedinstvena u svijetu

Riječ je o inovativnoj metodi s komercijalnim potencijalom koja do sad nije primjenjivana nigdje u svijetu.

Istraživanje se temelji na novom patentom zaštićenom reagensu i računalnoj metodi koja je plod višegodišnje suradnje cijelog niza domaćih i stranih znanstvenika. Ova originalna metoda temelji se na povezivanju biokemije, genetike, proteomike i računarstva s kliničkom praksom određivanja tumora i patogenih mikroorganizama te omogućava znatno poboljšanje u medicinskoj dijagnostici. Poboljšanja su vezana uz postupak biotipizacije, odnosno točnog i brzog određivanja vrste i soja patogenih mikroorganizama uzročnika bolesti.

Istovjetni postupak može se primijeniti kod tipizacije tumorskog tkiva, što u konačnici olakšava odluku o tijeku liječenja i primjeni kombiniranih terapija. Okosnicu metode predstavlja iščitavanje aminokiselinskih sljedova i simultana usporedba više tisuća DNK i proteinskih sekvencija na razini nukleotida i amino kiselina, što predstavlja potpuno novi koncept u svijetu biotipizacije.

Zbirka gena s neistraženim funkcionalnostima

Sve stanice (osim spolnih stanica) u ljudskom tijelu sadrže istovjetnu genetičku informaciju. U pravilu, ljudski genom je zbirka gena na 23 odvojena para kromosoma ili, pojednostavljeno, informacijski zapis koji dovodi do sinteze proteina i regulacije većine procesa u organizmu. U ogromnom savezu koji sačinjava naše tijelo, svaki gen ima svoju funkciju, a mnoge funkcionalnosti na razini gena još nisu istražene, ističu iz IRB-a.

Iščitavanje informacija na razini gena nije dostatno za potpuno razumijevanje navedenih procesa i njihovu regulaciju na razini poveznice gena i proteina. Ubrzanim i visokoprotočnim iščitavanjem aminokiselinskih sljedova i poslijetranslacijskih modifikacija originalnom metodom biotipizacije dobija se čvrsta poveznica gena i proteina, koja uz pomoć bioinformatike osim porijekla vrsta te same vrste i soja daje odgovore o ukupnom stanju organizma (npr. otpornosti na antibiotike, regulaciji staničnih ciklusa i patogenosti).

Odogovori na pitanja

'Nakon završetka projekta potpunog genskog sekvenciranja ljudskog genoma 2003. godine, otvorile su se nove mogućnosti upotrebe bioloških informacija u svrhu boljeg razumijevanja svijeta oko nas ili pojednostavljenog i ubrzanog dobijanja odgovora na naoko jednostavna pitanja. Što jedemo, da li je govedina naručena u restoranu stvarno goveđeg porijekla ili je čudnovata fuzija psećeg, klokanovog i ribljeg porijekla? Da li pronađeni biološki materijal kao, primjerice, oko velikih dimenzija prilikom šetnje plažom, odgovara po porijeklu nepoznatom prethistorijskom biću ili je samo oko velike zlatnorepe tune? Da li je kost pronađena kod iskopa ljudskog ili životinjskog porijekla? Kakav je 'zdravstveni karton' kvasca koji proizvodi pivo ili rekombinantne E. coli koja proizvodi inzulin? Koliko je opasna H. pylori koja nam je dijagnosticirana nakon gastroskopije? Koliko je zdrava moja crijevna flora? Sva navedena pitanja, kao i mnoga druga nespomenuta, primjenom originalne metode biotipizacije, razvijene u Hrvatskoj na temeljima međunarodnih suradnji, dobijaju odgovor u samo nekoliko sati primjene navedene metodologije. Kao i u mnogim drugim slučajevima fundamentalna znanstvena istraživanja nalaze svoju primjenu, a time i opću društvenu vrijednost, u rješavanju svakodnevnih problema koja ne muče samo znanstvenike, već i čovjeka općenito u njegovom raznovrsnom prirodnom staništu', objasnio je dr. Mario Cindrić s IRB-a.

Primjena u medicini, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji

Osim u medicinskoj dijagnostici ta bi metoda svoju primjenu mogla naći i u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, koje će biti u mogućnosti koristiti rezultate istraživanja u procesima kontrole kvalitete i dizajnu novih proizvodnih postupaka. Također, jedan od glavnih ciljeva ovog projekta je i potaknuti suradnju javnih i znanstveno istraživačkih institucija s malim i srednjim poduzetnicima te povećati svijest o potrebi komercijalizacije istraživanja.

Da je riječ je o projektu s visokim komercijalnim potencijalom potvrđuje i činjenica da već sad postoje definirani uvjeti za postupak komercijalizacije, ali i suradnja za vodećim 'life-science' kompanijama u svijetu.

Tvrtka koja bi trebala raditi primjenu kompleksne tehnologije u komercijalizaciji fundamentalnih znanstvenih istraživanja je SemGen d.o.o. (Semantic Genomics) koja se bavi računalnim programiranjem i savjetovanjem. Aktivnim uključivanjem u projekt dvije multinacionalne kompanije AB SCIEX i Shimadzu omogućit će se automatizirana implementacija originalne metode biotipizacije u proizvode obiju kompanija.

Njihov broj nezaustavljivo raste
Delfini misteriozno umiru, tko je kriv?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Delfini misteriozno umiru! Oko Cape Coda, Meksičkog zaljeva, Brazila i Perua broj uginulih životinja nezaustavljivo raste. Od siječnja, broj mrtvih delfina popeo se na nevjerojatnih 877. Tko ili što je krivo za njihov sve veći trend izumiranja?

Znanstvenici pokušavaju na sve načine doći do zaključka koji bi objasnio ovako velik broj mrtvih delfina, a mogućeg krivca za to zasad vide u pojavi nekog novog virusa ili akustične traume.

Posljednje dvije godine bile su teške za neke vrste delfina, no to ne vrijedi za sve.

''Riječ je o lokaliziranim područjima, znanstvenici su primijetili visoke stope bolesti i smrti samo kod određenih vrsta delfina, i to onih koji borave oko Cape Coda, Meksičkog zaljeva i Perua'', rekla je Connie Barclay, glasnogovornica američkog Državnog ureda za oceane i atmosferu (NOAA).

Postoji rizik od izumiranja pojedinih vrsta delfina

Kada se dogodi jedno takvo masovno izumiranje postoji rizik da nestane cijela jedna vrsta delfina, zbog čega su zabrinuti znastvenici širom svijeta.

Razlozi zbog kojih se povećava njihova smrtnost mogu biti različiti - abnormalni vremenski uvjeti, cvjetanje otrovnih algi, paraziti, sve veće zagađenje mora i oceana, gubitak plijena što dovodi do izgladnjivanja, nesnalaženje s obzirom na sve glasnije zvukove koje proizvode brodovi, izlijevanja nafte te razne fizičke ozljede.

Iako se ne znaju točni uzroci, znanstvenici se u jednom slažu - iza svega toga stoji utjecaj čovjeka.

Ljudi moraju shvatiti da delfini trebaju vodu da bi opstali, te da su oni samo posjetitelji u njihovim domovima, koji bi se kao takvi trebali pristojno ponašati i poštivati njihov vodeni svijet, a ne narušavati ga.

Bez obzira gdje živite smanjite onečišćenje kemikalijama koje bi mogle doći u more i ugroziti njihov život. Znastvenici također upozoravaju na praksu hranjenja divljih delfina, koje na taj način ljudi iz čiste zabave dovode u opasnost da stradaju od brodskog motora ili se recimo, zapletu u neku ribarsku mrežu.

Uznemirujući rezultati istraživanja
Ni riža nije što je nekad bila

[You must be registered and logged in to see this image.]

Najnovije istraživanje koje su proveli znanstvenici sveučilišta Monmouth u američkoj saveznoj državi New Jersey utvrdilo je visoki nivo olova u riži uvezenoj u SAD, uključujući i onu korištenu u hrani za bebe.

Naime, istraživanje je utvrdilo da riža uvezena u Sjedinjene Države sadrži takve količine olova koje negativno utječu na zdravlje, pogotovo beba i djece. Znanstvenici su analizirali uzorke riže uvezene iz Azije, Europe i Južne Amerike, a najveća razina olova je pronađena u riži s Tajvana i iz Kine. Visok nivo olova, ali niži nego u kineskoj i tajlandskoj riži, utvrđen je i u uzorcima riže proizvedene u Češkoj, Butanu, Italiji i u Indiji.

Ipak, nije još jasno kako je riža kontaminirana. "Za ustanovljene nivoe olova u testiranim uzorcima riže još uvijek ne znamo jesu li posljednica tehnološkog procesa proizvodnje i skladištenja riže ili prerade riže u razne prehrambene proizvode. Najviše nas brine mogućnosti da su polja na kojima se riža uzgaja kontaminirana, zatrovana", kazala je Caroline Smith De Waal iz jedne neprofitne organizacije u Washingtonu.

Riža je osnovna namirnica u ishrani oko tri milijarde ljudi diljem svijeta. Sjedinjene Države uvoze samo sedam posto količine riže koju Amerikanci konzumiraju, mada je uvoz riže i rižinog brašna porastao 200 posto od 1999. godine do danas, piše Glas Amerike.

Ovogodišnja istraživanja toksičnosti riže nastavak su prošlogodišnjih u kojima je utvrđeno prisustvo arsena u testiranim uzorcima riže i rižinih proizvoda, uključujući opet i hranu za bebe.