Obilježavanje obljetnice stravičnog pokolja u Gračanima: partizani prije 68 godina ubili 800 ljudi.

Dvodnevni program

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dana 8. svibnja 1945. godine snage Jugoslavenske armije ušle su u nebranjenu prijestolnicu Nezavisne Države Hrvatske – Zagreb. Iako su Zagrepčani očekivali kako će u grad prvi ući pripadnici X. zagrebačkog korpusa, „Slava oslobođenja“ pripala je dojučerašnjim četnicima Koste Nađa, Peke Dapčevića i Koče Popovića.

Njihove fotografije nabolje svjedoče o njihovoj dojučerašnjoj pripadnosti četničkom pokretu Draže Mihailovića. Većina je na glavama nosila šajkače i šubare, a nisu bili rijetki oni koji još nisu stigli ni zakačiti zvijezdu petokraku. Nakon ulaska u Zagreb započinju jezoviti zločini nad Zagrepčanima, ali i svim ostalim neistomišljenicima komunističke ideologije. Zagrebačke bolnice, prije svega Rebro, postale su posljednje postaje života za stotine golobradih hrvatskih mladića, koji su izbačeni iz svojih ležajeva, prebačeni u kamione i odvezeni na stratišta gdje su pogubljeni. Mnoštvo Zagrepčana zatvoreno je u logorima na Kanalu (današnji autobusni kolodvor) i Prečkom. Gotovo da nije bilo zagrebačke obitelji iz koje nije bilo odvedenih u logor ili ztavor. Mnogobrojne su familije strepile što će biti s njihovim najmilijima koji su otišli prema zapadu, u nepoznato, spašavajući život.

Najmasovniji zločini na području Zagreba dogodili su se na njegovim rubnim dijelovima, ispod Zagrebačke gore, kraja poznatog pod nazivom Zagrebačko Prigorje. Gračani, Šestine, Markuševec sela su u kojima su pripadnici Jugoslavenske armije izvršili mnogobrojne zločine. Osobito su stradali Gračani, kao selo koje cijelo vrijeme rata bilo lojalno prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske.

Zločine je počinila VI. lička proleterska divizija „Nikola Tesla“ pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića. Sam Jovanić početkom rata bio je jedan od vođa četničke pobune na području Boričevca u Lici, da bi se kasnije pridružio partizanskom pokretu. Đoki Jovaniću nadređen je bio general Koča Popović, zapovjednik II. Armije u čijem se sastavu nalazila VI. lička proleterska divizija. Iako su ubojstva hrvatskih vojnika i civila započela već ulaskom Jugoslavenske armije u Gračane, masovna su pogubljenja započela 19. svibnja, nakon što je Aleksandar Ranković uputio čuvenu depešu zagrebačkom ogranku OZN-e u kojoj ih kori zbog sporosti u „čišćenju“ Zagreba. Dokument je datiran 17. svibnja.

U današnjem žutom tisku često se provlači teza da su uz pripadnike VI. ličke divizije zločine na području Gračana i okolice vršili i tzv. Lajbek milicijaci. Navodno su to bile osobe obučene u domaću prigorsku nošnju, prema čijem je jednom odjevnom dijelu fantomska jedinica dobila ime. No njihovo postojanje nije potvrdio ni jedan živući stanovnik Gračana, a ne postoji ni jedan pisani dokument ili fotografija koja bi to potvrdila. Radi se zapravo o priči koju je podmetnula sama OZN-a kako bi diskreditirala domaće stanovništvo.

Prema do danas sačuvanom dokumentu, koji je po cijenu života sačuvao tadašnji stanovnik Gračana i ljekarnik - Miroslav Haramija, na gračanskim je stratištima pobijeno i pokopano 779 ljudi, što se otprilike poklapa s Ljetopisom škole Gračani u kojem učitelj Mato Ivanušić navodi 771 žrtvu. Žrtve su uglavnom bili hrvatski vojnici, no bilo je i njemačkih, kao i civila. Ovom broju treba pridodati i 23 stanovnika Gračana, a koji su pokopani na mjesnom groblju.

Već nekoliko mjeseci nakon gračanskog pokolja stanovnici su na pojedinim stratištima ostavljali cvijeće. Uglavnom su to radili mladi koji su time prkosili komunističkoj vlasti. Kada je, međutim, milicija razbila raspelo u blizini grobnice na Lonjščini, Gračanci su shvatili da situacija postaje ozbiljna. Obilježavanje stratišta započelo je tek stvaranjem slobodne Republike Hrvatske. Na gračanskoj mrtvačnici postavljen je križ i spomen ploča s natpisom Spomen žrtvama rat svibnja 1945. godine. Osnovana je komisija za istraživanje grobišta i obilježavanje istih. No s vrha države je plan i akcija starijih Gračanaca bila kočena, jer nekome očito nije bilo ugodno priznati da u glavnom gradu Hrvatske postoje masovna stratišta na kojima su komunisti ubijali svoje neistomišljenike. Sve se zamatalo u celofan prozirnog anifašizma. Ipak navedena je ploča 1995. godine uspješno postavljena.

U jesen 2008. godine inicijativom Tomislava Čeglja, člana udruge Falaček Prigorja, pokrenut je u Gračanima projekt Dani sjećanja. Udruga Falaček Prigorja preuzela je u svoje ruke projekt Dani sjećanja, dok su se ostale gračanske udruge i župna zajednica priključile kao suorganizatori. Uz pomoć župe sve su organizacije dale svoj prilog u prvoj velikoj procesiji i svetoj misi koju je u svibnju 2009. godine predvodio o. Vjenceslav Mihetec, upravitelj remetskog svetišta. Mnoštvo Gračanaca u narodnim nošnjama, zbor Bašćina kao i brojni ugledni gosti među kojima se istakao prof dr. Zvonimir Šeparović, odali su spomen gračanskim žrtvama. Uoči sv. mise ljudima su podijeljeni leci sa osnovnim podacima. Dan prije predavanje o komunističkim zločinima u prostorijama stare škole u Gračanima održao je prof. dr. Josip Jurčević. Dvorana je bila dupkom puna.

Također, dan uoči sv. mise na svim su gračanskim stratištima postavljeni veliki i lijepi drveni križevi s natpisima o broju žrtava. Policija je izašla na teren i vršila informativne razgovore po mjestu, međutim križevi su ostali na mjestu. 2010. godine krenuli smo korak dalje, projekt se nastavio. Božo Banić, stanovnik Gračana snimio je film Sjene djetinjstva u kojem govore živući Gračanci, svjedoci tragičnih događaja, a povijesni osvrt daje moja malenkost. Film je prikazan večer uoči svečane procesije i sv. mise. Na misi kao i lani mnoštvo ljudi uz potporu gračanskih, ali i drugih udruga (Udruga Hrvatski domobran). Gradska četvrt prepoznala je projekt te su uz njenu financijsku pomoć izrađene sada otkrivene spomen ploče. Na šest ploča stoji natpis U spomen na žrtve partizanskih pokolja u Gračanima nakon svršetka rata u svibnju 1945. godine. Ploče su postavljene na lokacijama; Obernjak, Strmec, Bjelčenica, Lonjščina, Peščenka i Zlodijev Brijeg i Banekov stubl. Uočljive su za sve one koji pješke krenu put Medvednice, preko gračanskih planinarskih puteva. Na ostale dvije ploče stoji natpis U spomen na sve poslijeratne žrtve partizanskih pokolja u svibnju 1945. godine u Gračanima i postavljene su na stratište Pri Isusu i mrtvačnici u Gračanima.

2012. godine misno je slavlje predvodio vojni ordinarij, msgr. Juraj Jezerinac. Na jesen iste godine, na inicijativu i mnogobrojne zahtjeve udruge Falaček Prigorja nadležne su vlasti započele s iskapanjem masovnih stratišta u Gračanima. Do sada su u potpunosti istražene dvije lokacije (Brestovac i Krivićev Breg), dok se na trećoj lokaciji (Lonjščina) trenutačno vrše istraživanja. Obje su grobnice potvrdile zločin, pronađeni su posmrtni ostaci mladih ljudi, njihove kosti povezane žicom i lubanje propucane vatrenim oružjem.

O gračanskim stratištima do sada smo izdali mnogobrojne članke i radove, a dokumente objavili u knjizi „Gračanska kronika“. Ove Vas godine pozivamo na dvodnevni program obilježavanja žrtava komunizma u Gračanima, 8. i 9. lipnja, a koji uključuje predavanje o gračanskim grobnicama i sv. misu koju će predvoditi pomoćni biskup zagrebački – msgr. Mijo Gorski. Nadamo se Vašem dolasku i zajedničkom obilježavanju žrtava komunizma u Gračanima.

dnevno.hr