Pretraľnik
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Keywords

Latest topics
» Najbolji hrvatski tamburaši,Slavonia band,Škoro..
čet 07 stu 2013, 23:04 by Bičo

» UB40,Santana,Sting..
čet 07 stu 2013, 23:03 by Bičo

» Colonia,Oliver,Mišo,Jole..
čet 07 stu 2013, 23:02 by Bičo

» Mate Bulić,Thompson..
čet 07 stu 2013, 23:00 by Bičo

» Karikature.
čet 07 stu 2013, 22:56 by Bičo

» Audi,Bmw,Fiat,Vw,Opel.
čet 07 stu 2013, 22:54 by Bičo

» Prevencija,psiha.istraživanja.
čet 07 stu 2013, 22:52 by Bičo

» Bliski susreti,ukazanja.ufologija.
čet 07 stu 2013, 22:50 by Bičo

» Javelin Missile,M-134 Minigun..
sub 07 ruj 2013, 11:52 by Bičo

prosinac 2018
ponutosričetpetsubned
     12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31      

Calendar Calendar

Affiliates
free forum


Premijer Zoran Milanović će biti odgovoran ako dođe do prolijevanja krvi u Vukovaru.

Go down

Premijer Zoran Milanović će biti odgovoran ako dođe do prolijevanja krvi u Vukovaru.

Postaj by Bičo on pon 08 tra 2013, 18:25

Zoran Milanović

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hrvatska je zemlja impotentnih prosvjeda. Svaka bi vlast na svijetu poželjela ovakav narod, ovakve građane, ovakve prosvjednike. Zemlja gospodarski propada, raste broj nezaposlenih, onih kojima je egzistencija ugrožena, nacionalne vrijednosti su potpuno obezvrijeđene, preokreće se istina o ratu, povijest se instrumentalizira, manipulira na najgori, bolan način. Vlast svakoga dana bezobrazno, iritantno pljuje u lice većini svojih građana i što se dogodi? Dođe na glavni državni trg trideset ili četrdeset tisuća ljudi, pročitaju se nekakvi govori, okupljeni su se pjenili protiv vlasti, nezaobilazni Thompson je otpjevao svoje rodoljubne pjesmuljke i to je to.

Tko se može bojati ovakvih prosvjeda i ovakvih prosvjednika? U večernjim dnevnicima smo gledali ministra Predraga Freda Matića i premijera Zorana Milanovića, svaki od njih je na svoj način komentirao nedjeljni prosvjed. Međutim, ono što im je bilo zajedničko jest zadovoljstvo tako održanim prosvjedom. Sve je bilo u okvirima demokratskog ponašanja, izjavili su obojica, a to u prijevodu znači pokazali ste nam da ste tek obični galamdžije koji nemaju petlju za nešto ozbiljnije, za nešto čega bi se prestrašili, odnosno za nešto što bi nas natjeralo da uvažimo vaše zahtjeve.

Slično su i organizatori prosvjeda razmišljali. Na početku skupa su upozoravali okupljene da učine sve kako bi skup prošao dostojanstveno i bez incidenata. I prošao je. Ali kakav je to prosvjed u kojem sve prođe dostojanstveno? Kakva je svrha takvog prosvjeda? Pogledajmo nedavno kako je to izgledalo u Sloveniji, gdje su prosvjednici uspjeli ishoditi smjene. Sjetimo se kako je to izgledalo u Grčkoj ili Francuskoj. Bili su to prosvjedi u kojima su ljudi jasno dali do znanja onima na vlasti da im je svega dosta i da neće više trpjeti prazne priče. U Hrvatskoj prosvjednici ne šalju takvu poruku vladajućima. Ovaj nedjeljni skup, ali jednako tako i brojni drugi koji se u intervalima organiziraju iz ovih ili onih pobuda, sindikalnih, braniteljskih, svjetonazorskih, redom prolaze bez ikakvog konkretnog učinka. Tu i tamo se potpisuju nekakve peticije za ovo ili ono i to je sve. Ti se potpisi onda uz pompu predaju vladajućima. Ovi ih prime ili ne prime, organizatori se naslikavaju po novinama ili televiziji, skupe u tome nešto bijednih političkih poena i to je sve.

Prosvjedi za ubijanje volje za prosvjedom

Nedavno mi je jedan prijatelj ispričao kako je početkom 2000.-tih godina bio na velikom prosvjednom skupu na Trgu bana Jelačića koji je organizirao Stožer za obranu digniteta Domovinskog rata. Uz ostale govorio je na tom skupu i pokojni general Janko Bobetko. U svom je govoru general Bobetko pozvao okupljene da prestanu plaćati tv pretplatu jer HTV na ružan način iskrivljuje sliku o Domovinskom ratu. Moj prijatelj ga je poslušao. Kad mu je došao inkasator objasnio mu je da neće više plaćati tv pretplatu jer su tako pozvali organizatori prosvjeda. Prošlo je nekoliko mjeseci i mojem je prijatelju došla ovrha zbog ne plaćanja tv pretplate. Uvjeren kako nije jedini s takvom situacijom jer je po logici stvari zahtjev za ovrhom stigao i ljudima iz Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata odlučio im se obratiti kako bi od njih dobio neki savjet ili uputu kako postupiti prema zahtjevu za ovrhom. Međutim, nikog nije uspio pronaći. Stožer nije imao registriran telefonski broj, jer kao institucija očito nije postojao, a jednako tako nije uspio ni pronaći neke od ljudi koji su vodili taj stožer. Na kraju, moj je prijatelj shvatio kako je očito jedini koji je prihvatio i ozbiljno shvatio poziv Stožera pa krenuo u revolucionarni juriš protiv tv pretplate. Ali i da će, ukoliko je brzo ne plati, izgorjeti na toj revolucionarnoj čistini na kojoj se zatekao potpuno sam.

Ovakav sustav prosvjeda u Hrvatskoj ima samo jedan cilj, a to je da kod ljudi ubije bilo kakvu želju za nekakvim organiziranim buntom, vjeru da je bilo što moguće promijeniti u društvu i državi, a u konačnici ubija se osjećaj ponosa zbog pripadnosti naciji koja se da maltretirati. Ovakvi prosvjedi zapravo šire defetizam i uvjerenje da je sve tako kako jest i da se ništa ne može promijeniti. Običan se čovjek u takvim okolnostima okreće sebi i pokušava u svojem mikrosvijetu pronaći neka zadovoljstva, egzistenciju i pravdu. Najčešće se to svede na birtijašku galamu i raspravu kataliziranu jeftinim gemištima. Gubitak vjere u sustav i državu se očituje raširenom korupcijom, podmićivanjem svih mogućih institucija i nastojanjima da se zaobilaznim putem dođe do nekih pozicija u društvu, do ostvarivanja nekih prava, interesa, zapravo svega onoga što nije moguće ostvariti formalnim legalnim načinom kako piše u zakonu. A nažalost nije. Obitelj trpi jer roditelji ne mogu pokazati jedno drugome, ali ni svojoj djeci život ispunjen i temeljen na vrlinama, na moralu, pravdi, poštenju, hrabrosti, istinoljubivosti, nego baš suprotno. Gdje nema vrlina, gdje se živi u muljanju, laganju, sakrivanju, onda to vrlo brzo postane dominantni svjetonazor, a u njemu nema mjesta za trajne zajednice, za vjernost, zajedništvo, a u konačnici za opstanak obitelji.

Je li važniji mir ili dvojezičnost?

Mladi na primjeru svojih roditelja vide kako je priča o vlastitom narodu i državi natopljena gorkim razočarenjima, prevarama, podmetanjima i u konačnici porazima. Počinju razmišljati o nekim stranim destinacijama u kojima postoji red i rad, a ne ovo što imaju kod kuće i što svakog dana gledaju. Dolazi ćirilica u Vukovar i to je strašna pljuska svima koji su se u ovoj zemlji borili protiv srpskog agresora i koji su napokon u toj borbi i pobijedili. Ovakvim slijedom događaja postaje jasno da oni više nisu pobjednici. Netko drugi je sada njih pobijedio i nametnuo im takvu blasfemičnu odluku. Bez obzira je li to 2002. godina kada je Račanova vlast promijenila Ustavni zakon prema kojemu pravo na dvojezičnost ostvaruje nacionalna manjina koja ima trideset postotni udio stanovništva, a ne pedeset posto kako je bilo do tada ili to što je lokalna HDZ-ova vlast u Vukovaru 2009. izglasala promjenu statuta grada Vukovara o primjeni dvojezičnosti ili je posrijedi netočan popis stanovništva ili nešto peto. Sasvim je svejedno što je pravi razlog jer bi ćirilica u Vukovaru, zbog svega što se dogodilo u tom gradu, trebala biti zabranjena barem u narednih sto godina. I to Ustavnim zakonom.

Premijer Milanović najavljuje provođenje zakona, uvođenje dvojezičnih natpisa, odnosno tabli na ćirilici. Prosvjednici i Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara najavili su da će skidati te natpise. Očito se sprema situacija koja nema mirni rasplet. Milanović najavljuje postavljanje tabli na ćirilici nakon lokalnih izbora. Bez sumnje, ne želi ići na lokalne izbore u sjeni postavljanja tih tabli i svega što bi postavljanje tih tabli moglo izazvati. Činjenica da pretpostavlja mogući neželjeni slijed događaja prilikom postavljanja tabli na ćirilici znači da je svjestan mogućih nemilih scena. Drugim riječima ako dođe do sukoba policije i Vukovaraca kod postavljanja tabli na ćirilici i ako tom prilikom bude prolijevanja krvi odgovoran će biti premijer Zoran Milanović. I to iz jednostavnog razloga jer je mir i sigurnost u zemlji, ali i život i zdravlje ljudi važniji od ćirilice u Vukovaru. On kao državnik bi trebao imati odgovornost i ne dozvoliti sukob sa vlastitim narodom, osobito braniteljima. Proglašavati te ljude nekakvim ljenčinama, bukačima ili politički instruiranim zapravo je najobičniji govor mržnje. A vlast koja se koristi govorom mržnje nikada nije dugo trajala. Doduše problem je što povijest pamti brojne slučajeve kada su odlasci takvih vladajućih sustava imali vrlo visoku cijenu. Osobito na ovim našim prostorima.

dnevno.hr
avatar
Bičo
Admin

Broj postova : 1405
Join date : 23.03.2013
Age : 43
Lokacija : Vukovar

Korisnički profil http://hrvatski-domoljub.forumhr.com

[Vrh] Go down

[Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.